Tajna opijumskog maka, biljke koja je mijenjala tijek svjetske povijesti

Knjiga „Dim i pepeo: Tajna povijest opijuma” indijskog autora Amitava Ghosha istražuje ekonomsku pozadinu opijumske epidemiju koja je devastirala Kinu tijekom 18. i 19 stoljeća. Druga knjiga „Imperij boli: Tajna povijest dinastije Sackler” Patrick Radden Keefa analizira pozadinu uzroke opijatske epidemije koja je devastirala Sjedinjene Američke Države tijekom posljednja dva desetljeća.

Već iz ovog uvoda jasno je da se radi o sličnim temama povezanim abnormalnom pohlepom, u prvom slučaju, prije svega britanskih, korporacija koji su, nastojeći ublažiti ekonomski deficit nastao uvozom čaja iz Kine svom snagom ušli u piratski biznis krijumčarenja opijuma iz Indije u Kinu.

U drugom slučaj riječ je o poslovnom modelu američke obitelji Sackler koja je vještim lobiranjem i marketingom u ovisnike pretvorila milijune Amerikanaca i pritom zaradila milijarde dolara.

Opijum u ime kralja

Indijac Amitav Ghosh, dijelom kroz obiteljsku perspektivu, opisuje jedan od najsramotnijih detalja svjetske povijesti, priču koja se i dan danas prilično vješto prikriva.

Britansko carstvo u jednom je trenutku imalo ogromni trgovački deficit s Kinom iz koje su uvozili čaj, svilu i razne začine. Ta je roba plaćana srebrom. Međutim, kad se pojavila nestašica srebra zbog ratova u Sjevernoj Americi Britanci su osmislili pakleni plan.

U svojim kolonijama, prije svega Indiji, počeli su masovnu proizvodnju opijuma koji su potom plasirali u Kinu. Na početku tog poslovnog poduhvata besplatnim ili jeftinim opijumom kreirali su tržište i onda ga gotovo stoljeće i pol opskrbljivali pa visokim cijenama. Procjenjuje se da su zbog britanske pohlepe (kasnije su im se pridružili i Holanđani i Amerikanci) deseci milijuna Kineza postali ovisni o opijatima.

Svaki put bi se Kineski vladari usprotivili opijumskoj pošasti Britanci bi uključili svoji dominantnu pomorsku i vojnu silu. Posljedice toga su i dva opijumska rata: Prvi opijumski rat od 1839. do 1842. te drugi opijumski rat od 1856. do 1860.

Amitav Ghosh detaljno opisuje državni narko biznis koji je, tvrdi, promijenio svijet te povezuje inicijalno bogaćenje nekih od danas najmoćnijih korporacija (Royal Dutch Shell) s dilerskim djelovanjem u Kini. Kao podlogu za priču iskoristio je obimnu arhivu koju je prikupio pripremajući se za pisanje svoje povijesne trilogije Ibis.

Orwell, Dickens i Tagore

Britanska East India Company imala je monopol na uvoz čaja iz čije su se prodaje i poreza financirali brojni ratovi i kolonijalna osvajanja. U svrhu poravnavanja trgovačkog deficita Britanci su prisilili oko milijun indijskih kućanstava da se bave uzgajanjem maka.

Zanimljivo, otac Georga Orwella bio je britanski opijumski agent u Indiji, Charles Dickens bio je veliki zagovornik tog biznisa, dok mu se snažno protivio indijski pisac Rabindranath Tagore.

Još zanimljivije, Ghosh u svom književnom postupku mističnu moć daje i samoj biljci opijumskog maka (Papaver somniferum) koji je za njega neka vrsta neovisnog „biološkog imperijalnog agenta koji koristi ljude za vlastitu reprodukciju”.

Ghosh ukazuje i da korijen današnje opijatske krize na zapadu leži u kolonijalnoj pohlepi tog istog zapada, ali na istoku. Kao referntni primjer navodi narko biznis američke obitelji Sackler.

Zaradili milijarde, navukli milijune Amerikanaca

Druga knjiga, „Imperij boli: Tajna povijest dinastije Sackler” opisuje poslovni pothvat američke obitelji Sackler koja je pozadinskim lobiranjem i snažnim marketingom godinama masovno prodavala svoj OxyContin, snažan lijek protiv bolova koji, pokazalo se, izaziva snažnu ovisnost.

Od pojave OxyContina 1996. godine 450.000 Amerikanaca umrlo je od overdose-a opijatima. Autor Patrick Radden Keefe u knjizi objašnjava da je glavni razlog te nacionalne tragedije pohlepa obitelji Sackler.

Autor posebnu pažnju posvećuje Arthuru Sackleru koji je, iako doktor, svoj karijeru ostvario u marketingu osnovavši magazin „Medical Journal” koje je dobrim dijelom promovirao interese njegovih klijenata iz svijeta farmacije.

Tijekom šezdesetih Arhur Sackler zgrnuo je bogatstvo na promoviranju Librijuma i Valijuma kojeg su nakon dva desetljeća konzumirali deseci milijuna Amerikanaca.

Vještim marketingom, prije svega kod obiteljskih liječnika, tvrtka Purdue Pharma u vlasništvu obitelji Sackler u široku cirkulaciju pustila je lijek čiji je „oxy” sastojak bio dvaput jači od morfija. Autor Radden Keefe portretira ključne osobe obitelji Sackler, posebno njihov utjecaj na medije i pravosuđe.

Prije dvije godine Purdue Pharma je uslijed brojni tužbi bankrotirala ali tek nakon što su Sacklerovi izvukli milijarde. Trenutno su u procesu nagodbe s brojnim saveznim državama i žrtvama kojima su ponudili više od četiri milijarde dolara odštete.

Obitelj Sackler je desetljećima donirala ogromne iznose u razne muzeje i galerije tako da su u Americi najviše poznati kao umjetničke mecene. Dugo se godina nije ni znalo da su oni vlasnici tvrtke koja proizvodi „oxy”.

Na Netflixu je trenutno popularna serija „Painkiller” koja se bavi razornim djelovanjem obitelji Sackler, dok je na Disney kanalu dostupna serija „Snowfall” koja prilično realno pokazuje kako je CIA doprinijela širenju cracka kroz čiju se proizvodnju i distribuciju financirao rat u Nikaragvi.