TAJNA PRVE PULSKE PIRAMIDE Sagradio ju je prije više od stoljeća Virgilio Volpi, autor nedavno obnovljene zgrade kod Pattinaggia

Na zanimljivu priču o prvoj pulskoj piramidi, bitno starijoj od poznatije "najbolje diskoteke na Jadranu", podsjetila nas je recentna obnova zgrade smještene tik do Pattinaggia.

U sklopu projekta Dolcevita, kojim Grad Pula osigurava poticaje za uređenje zgrada, prije nekoliko je dana okončana obnova zgrade na raskrižju Marulićeve i Rovinjske ulice, točnije na adresi Marulićeva 11 nasuprot Pattinaggia, koju pojedini mediji opisuju jednom od "najljepših austrougarskih zgrada u Puli".

Nakon što je desetljećima pokazivala derutnu fasadu, ruševne i opasne balkone (dešavalo se i to da su se manji dijelovi kuće s viših katova urušavali i ugrožavali prolaznike), sada ponovno otkriva svoj sklad, tipičan za historicistička zdanja, i to u posebnom stilu na prijelazu između dekorativnosti neoklasicizma (balkoni sa stupovima, dekoracije prozora na prvom i drugom katu i krovnom vijencu) i elegantne jednostavnosti moderne na trećem katu.

Zaista dojmljivu, pa i reprezentativnu zgradu preko puta Pattinaggia (otvorenog 25. srpnja 1914. i koji, nažalost, još uvijek propada), izgradio je na početku 20. stoljeća građevinski poduzetnik Virgilio Volpi, jedan od sudionika građevinskog uzleta Pule toga doba.

Posjednik mnogih zemljišta u gradu, bio je jedan od graditelja poznatih Vila Münz u Kolodvorskoj ulici, ali i obližnjeg hotela Riviera. Ne zna se jesu li Art Nouveau dekoracije na pročelju hotela baš njegovih ruku djelo, ali poznato je da su djelo njegove tvrtke.

Zgradu u Marulićevoj, jednu od mnogih koje je izgradio, Virgilio Volpi nije samo podignuo, već je u njoj i stanovao sa suprugom Rosinom Fercovich, koju je oženio 1905. Nakon njene smrti 1914., ušao je u drugi brak s Annom Honas 1921.

Obitelj Volpi Virgilijov je otac Pietro doselio u Pulu početkom 20. stoljeća, a dolazila je iz Trsta, grada u kojem je i sam Virgilio rođen 4.veljače 1881.

Njegov brat Luigi (rođen 1894.) bio je vlasnik Ljetnog kazališta Excelsior u Pattinaggiu sve do 26. srpnja 1922., kada si je plinom oduzeo život. Virgilio umire samo godinu dana kasnije, a nakon njegove smrti, obitelj Volpi ostaje živjeti u toj zgradi do 1935., kada raseljavaju u Trst, Treviso i Firencu.

Grobnica u obliku piramide

Građani Pule vjerojatno su se susreli, pa možda i nesvjesno, s prezimenom Volpi, obzirom da se ono čita na najosebujnijoj grobnici u pulskog groblju Monte Giro, onoj u obliku piramide, odmah s lijeve strane na samom početku glavnog puta starog groblja.

O grobnici, kao i o obitelji Volpi, pisao je ravnatelj Centra za povijesna istraživanja u Rovinju Raul Marsetič u svojoj monumentalnoj knjizi "Il cimitero monumentale di Pola - Simbolo dell'identità cittadina e luogo di memoria" ("Spomeničko groblje u Puli – Simbol gradskog identiteta i mjesto sjećanja").

Piramidu je izgradio Virgilio Volpi između 1916. i 1920., ona je grobni spomenik za devet članova obitelji, uključujući one koji su preminuli prije izgradnje ove posebne grobnice. Ona je i spomen za još četiri osobe, koje su s Volpima bila povezane rodbinskim vezama, no njihova imena nisu isklesala na licu piramide već na posebnoj ploči.

Točan broj ukopanih pokojnika nije poznat: "Unutrašnjost Piramide je zaista velika, na dnu se nalazi komora, a osobno sam uočio lijesove i druge tragove tri ukopa", rekao nam je direktor Monte Gira Darko Bijelić.

Nakon ukupa Virgilia 1923., za ovih 100 godina piramida postala je vječno prebivalište za još četiri osobe, sve do prije nekoliko dana, kada je opet otvorena povodom pogreba sportskog djelatnika Michaela  Weidlicha, preminulog 23. listopada ove godine. Do tog trena piramida je ostala zatvorena 34 godine,  točnije od 2. lipnja 1989. kada je pokopana Eugenija Cernigoi.

Monte Giro, Monte Điro i jedan malo poznat Trolisov projekt obnove

Obzirom na nadolazeće Blagdane, spomenut ćemo i to da je pulsko groblje, i za same istarske povijesne prilike, otvoreno relativno kasno. Prvi sprovod zbio se 19. kolovoza 1846., dva dana nakon službenog otvorenja, a prva je pokojnica bila Lucia Lupetich, 66-godišnjakinja, vjerojatno rodom iz Zadra, koja je preminula od groznice u 10 sati navečer 16. kolovoza. Među prvih 10 pokopanih pokojnika, bilo je  petoro djece mlađe od 5 godina.

Prema tumačenju Marsetiča, ime brežuljka na čijem je vrhu smješteno pulsko groblje je Monte Ghiro (hrvatski – Giro) obzirom da se na njemu nalazilo stanište puhova (puh tal. = ghiro). Prema drugim mišljenjima, ime duguje svom jasno vidljivom kružnom obliku (krug tal= giro), stoga bi pravi naziv trebao biti Monte Giro (hrvatski – Điro).

Manje je poznato da je 1943., iz razloga što, kako piše Maršetič, početkom 1940-ih groblje više nije odgovaralo potrebama i dekoru modernog grada kakvom je Pula težila, izrađen novi projekt uređenja groblja. Autor rješenja bio je arhitekt Enrico Trolis koji je za sobom imao već ostvarene projekte kupališta Stoja i vodoskoka na Danteovom trgu. Uslijed ratnih okolnosti projekt nije nikad realiziran.