Dok ih slušaš, stvara se dojam da osim trojke na pozornici postoji i neki četvrti, nevidljivi glazbenik. Ali njega nema. Trans u koji glazbenici tijekom izvedbe dovode sebe i publiku proizvodi svojevrsnu fantazmagoričnu zvučnu halucinaciju
Dok ih slušaš, stvara se dojam da osim trojke na pozornici postoji i neki četvrti, nevidljivi glazbenik. Ali njega nema. Trans u koji glazbenici tijekom izvedbe dovode sebe i publiku proizvodi svojevrsnu fantazmagoričnu zvučnu halucinaciju
The Necks počinju jednim tonom. U pulskom Circolu krenulo je basom. Potom se lagano uključio klavir, a za njim i bubanj. Bubnjar zapravo u početku nekakvim malim činelama struže po površini bubnja. I tako počinje zvučna avantura australskih avangardista.
Iako je organizator Jazzbina, bilo bi površno The Necks opisati kao jazz skupinu. Proglasiti ih ambijentalistima ili minimalistima bilo bi također banalno. Njihova glazba nadilazi podjele, pravce i formate.
The Necks su jedinstveni. Nijedan bend nije im nalik niti oni nalikuju bilo kojem drugom bendu.
Kao i obično tijekom karijere duge 40 godina, i u Puli su izveli dvije kompozicije. Stvari traju gotovo sat vremena. Riječ je o improvizacijama koje počinju jednostavno, a onda se nepredvidivom arhitekturom i strukturom razvijaju, dobivaju na intenzitetu i u nekom trenutku prelaze u trans. Mnogi u publici zatvaraju oči. Zatvaraju ih i glazbenici.
Dok ih slušaš, stvara se dojam da osim trojke na pozornici postoji i neki četvrti, nevidljivi glazbenik. Ali njega nema. Trans u koji glazbenici tijekom izvedbe dovode sebe i publiku proizvodi svojevrsnu fantazmagoričnu zvučnu halucinaciju koja njihovu glazbenu sliku čini širom, bogatijom, doslovce raskošnom.
Svatko od njih – basist Lloyd Swanton, bubnjar Tony Buck i pijanist Chris Abrahams – gradi vlastitu strukturu. Ujedinjene, one tvore hipnotičku zvučnu građevinu zasnovanu na stalnoj repeticiji, koja se iz minute u minutu sitnim promjenama te neprestanim dodavanjem slojeva i nijansi transformira i pretvara u zvučnu alkemiju koja ponekad nalikuje Arvu Pärtu, a ponekad Canu ili Neu!.
The Necks nemaju probe jer je njihove kompozicije nemoguće uvježbavati. Svaka je izvedba jedinstven i neponovljiv događaj. Tinturić iz Opatije kaže da je dosad bio na barem 15 njihovih koncerata, od kojih je svaki bio drukčiji i unikatan, ali uvijek jednako moćan.
Koncert The Necksa prvorazredni je kulturni događaj s kojeg je većina posjetitelja otišla dubinski fascinirana. Nakon Ceramic Dogsa Željko Marković ovog je ljeta u Pulu doveo još jedan glazbeni dragulj.
Malo je sastava u suvremenoj glazbi koji tako duboko dovode u pitanje očekivanja slušatelja kao The Necks. Njihovi koncerti rijetko počinju komponiranom melodijom. Nema očitog odbrojavanja za početak, nema poznatog harmonijskog slijeda, a često nema ni naznake kamo glazba namjerava krenuti
Njihova glazba traži vrijeme. A vrijeme je danas možda najskuplja stvar koju imamo. Ako žurite, možda ovo nije koncert za vas
Javna tribina „Klima ne glumi, otpad ne statira“ počinje u 18 sati. Ulaz je besplatan, a posjetitelji će moći postavljati pitanja i sudjelovati u razgovoru
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
