Tršćanski autonomaši nastavljaju tradiciju Marije Terezije bez obzira što su im draži američki dolar i engleska funta

Napokon je Gianni otišao snimiti talir Marije Terezije koji je postavljen na tršćanskom trgu Ponterosso.

Novčanica ima promjer od oko tri metra i preuzela je prostor na kojemu su se za vrijeme Jugoslavije nalazili štandovi za prodaju traperica, vjetnamki i ostalih odjevnih „delicija“ Zapada. Sin je obavio detaljan posao, snimio je talira sa svih pozicija kako bi očito dokazao (ne)konzistentnost novca.

Bescarinska luka

Bakrena poleđina kovanice obrađuje svjetlost na originalan način, stvara ugođaj impresionističke slike. Spomenik austrijskoj carici rezultat je akcije grupe građana koji su pridobili naklonost kako Grada tako i Regije Friuli Venezia Giulia. Cijela urbana struktura tršćanskog središta oko Ponterossa, kartezijanske čistoće, plod je odluke carice Marije Terezije (1717.- 1780.) koja je snažno pokrenula bescarinsku luku koju je 1719. utemeljio njezin otac Karl VI.

Kip oca dominira trgom Unita, pored gradske palače, kćerka Marija Terezija dobila je spomenik pored kanala Ponterosso pa je obiteljska priča zaokružena. Bescarinska luka je preživjela sve političke promjene, neke odredbe i danas diktiraju lučki promet.

Kada je 1947. u Parizu potpisan Mirovni ugovor tadašnje su velesile utemeljile posebnu državnu tvorevinu koja je služila kao tampon zona između Zapada i komunističkog Istoka. Slobodni Teritoriji Trsta, podjeljen između Zone A i Zone B trebao je po odredbama mirovnog ugovora ostati trajni državni, međunarodno priznati entitet pod upravom guvernera imenovan od strane OUN-a.

No, 1954. STT je ukinut i dvije su zone formalno podjeljene između Italije i tadašnje Jugoslavije. Granica je ostala pravno nedorečena do 1975. kada su Talijani i Jugoslaveni potpisali Osimski ugovor i zapečatili sudbinu granice.

Bez obzira na visoku državnu politiku u Trstu dan danas djeluje pokret koji se poziva na mirovni ugovor iz 1947. Vođa pokreta za nezavisnost STT-a kao država pod upravom OUN-a je Giorgio Marchesich. On se i dalje bori za nezavisan Trst koji bi trebao imati status bescarinske zone u srcu Europe i to, veli Marchesich, u skladu sa odredbama mirovnog ugovora.

Dok je snimao terezijanski i kartezijanski slijed palača i zgrada sin je uhvatio detalj na prvom katu jedne zgrade koja se nalazi nasuprot palače burze na istoimenom trgu Piazza della Borsa. Marchesich je postavio veliki panel na kojemu promiče nezavisnost Trsta. I to je dio političkog folklora Trsta koji je, barem se meni čini, fascinantan.

U biti tršćanski autonomaši nastavljaju tradiciju Marije Terezije bez obzira što su njima draži američki dolar i engleska funta.

Ponterosso i traperice iz Napulja

Jednom mi je Giorgio rekao:

„Da je Trst ostao pod upravom OUN-a ne bi u grad stigle traperice iz Napulja“. Slažem se Ponterosso Marije Terezije bio je daleko ozbiljniji od Ponterossa iz vremena jugo- shoppinga.

„Za sve su krivi Talijani, što dalje od njih to bolje za Trst“ rekao mi je Giorgio prilikom jednog razgovora dok sam radio kao dopisnik iz Trsta.

Sjećam se prvog susreta sa Marchesichem u sjedištu pokreta za nezavisan STT koji se nalazio u ulici Via dell'Istria. Dok smo vodili razgovor dvojica su se članova pokreta svađali i vikali. Nisam mogao dalje sa snimanjem, Giorgio je to primjetio, digao se i kriknuo prema jednom od dvojice:

„Cio' Talian, te stara' zitto!“ (Talijan, umukni napokon).
Svađa je smjesta prekinuta.