U Balama izveden autorsko-poetski projekt „Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje” Mate Balote

Autorsko-poetski projekt „Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje” Mate Balote, kojeg potpisuju Robert Raponja, Masimo Brajković i Robert Pauletta, premijerno je izveden protekli vikend u Balama na 6. Bembo Festu kod šterne kraj crkve, a sinoć je predstava gostovala u Golašu.

Snažni i moćni, zavičajni i univerzalni, neizmjerno živi, slikama i osjećajima bogati svevremenski Balotini stihovi od kojih je satkana ova vrhunski režirana kazališna priča, u glumačkoj izvedbi Roberta Raponje i Lare Živolić Agaj, te autorska glazba i izvedba Massima Brajkovića - zapravo su čista  kazališna poezija. Predstava nosi auru dubokog i autentičnog umjetničkog doživljaja i snažnog emotivnog i bliskog iskustva, što ga bez prepreke, u zajedništvu dijele glumci i njihova publika koja je predstavu nagradila dugim i srčanim aplauzom.

Gledatelji su u ovoj predstavi, naime, u vrlo intimnom doticaju s glumačkom igrom i stihovima velikog Balote, čije je umjetničko, poetsko i znanstveno ishodište bio rodni Rakalj. Jednostavnost  izvedbe pojačava snagu riječi, osjećaja i živoga susreta, koji traje i dugo nakon predstave, a o čemu svjedoče iskreni komentari vidno dirnutih gledatelja.

Nastala u koprodukciji Teatra Fort Forno i Čakavskog sabora Žminj, poetska predstava koju naslovljuje i zaokružuje Balotina misao „Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje” teatarski promišlja intimni svijet Mate Balote, kroz njegove misli, čežnje i emocije utkane u istarski zavičaj, čovjeka i život. Igrajući na čakavštini glumci otvaraju prostor bliskosti i neposrednosti, a publika postaje dio zajedničkoga iskustva, prostora sjećanja, emocije i prepoznavanja. Predstava se izvodi među stolovima, u ambijentu istarske korte, bez distance između izvođača i gledatelja. Balotina riječ ovdje „nije izdvojena u kazališnoj formi, nego se vraća ljudima, za stol, među lica i glasove“. Svi su ovdje, i glumci i publika, poput članova obitelji koji su se nakon dugog izbivanja s raznih strana svijeta vratili u svoj dom. Svi se jako dobro razumiju. Njihove su priče žive. U prošlosti prepoznaju sadašnjost. Osjećaji su snažni.

„Balotine misli o pripadanju, ljubavi prema rodnom kraju i ljudskoj hrabrosti odzvanjaju i danas, podsjećajući nas da je život najljepši onda kada se usudimo živjeti bez straha pred iskušenjima koja donosi ili Balotinim riječima – ontar kad se prez straha žrtvuje“, zapisao je redatelj i glumac Robert Raponja uz rad na predstavi. Ova je kazališna priča dojmljiva i važna i po tome jer kroz scenski dijalog riječi, glazbe, slike i glumačke igre ukazuje na suvremenost i svevremenost Balotinih riječi, koji iz lokalnog i zavičajnog iskustva progovara o univerzalnim ljudskim temama – o pitanjima identiteta, pripadnosti, odlaska i povratka, odnosa prema domu, jeziku i vlastitim korijenima.

Raponja redatelj, u ovom se višeslojnom projektu nakon dvadeset godina vraća glumi. On govori Balotu čvrsto i časno iz duboke nutrine svog umjetničkog bića, on igra strasno i snažno. Iskreno podastire priču iseljenog intelektualca, težaka, poštenog Balotinog istarskog čovika, Rakljanca, ali i Krničara, Barbanca… Govori stihove koje u sebi, od najranijeg djetinjstva, duboko živi. Na sceni sjaji glumačka ljepota i toplina Lare Živolić Agaj – ona je i žena, i mati, i divojka. Ona istodobno moćno i nježno glumački osvjetljava prizore za pamćenje. Kazališno putovanje u srce zavičaja, glazbom produbljuje skladatelj Massimo Brajković. On svira, pjeva, igra se glasom, autorskom glazbom predstavi daje začudna, nova umjetnička i emotivna prostranstva. No, Robert Raponja, Lara Živolić i Massimo Brajković na sceni nisu samo glumci. Oni su i oni sami - Robert, Lara,  Massimo, ljudi Balotinog kraja, umjetnici, autori, suputnici u kreativnom poetskom susretu.

Poetski sadržaj predstave nadopunjuje autentični prostor igre, kao i likovno i vizualno oblikovanje scenskih elemenata koji grade atmosferu predstave, a djelo su Robeta Paulette. Autorica kostima koji duboko uranjaju u istarsku baštinu je Desa Janković. Sve pohvala idu i umjetničkoj suradnici i glumačkoj mentorici Selmi Alispahić i  jezičnoj savjetnici Romani Percan.

Reprize predstave „Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje”  planirane su tijekom ljeta diljem Istre, gotovo svake subote i nedjelje. Sljedeća izvedbe su na programu 18. srpnja u Žminju, 19. u Orbanićima a 21. u Kanfanaru.

Predstava „Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje” ima potporu projekta Europske unije NextGenerationEU.

Program 6. Bembo Festa održava se uz potporu Općine i Turističke zajednice Bale–Valle, Mon Perina d.d., Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, te Talijanskog instituta za kulturu i Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu.