U Galeriji "Adris" otvorena je izložba slika akademskog slikara Harija Ivančića. Autora, koji nije slučajno odabran da njegova djela budu predstavljena u godini, kada ovaj impozantni izložbeni prostor na rovinjskoj rivi slavi 25. godišnjicu osnutka.
Izbor je to osnivača, mecena, štovatelja i poznavatelja umjetnosti - "adrisovaca" Predraga Grubića i Kristine Miljevac i naravno, povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Igora Zidića, koji su tijekom četvrt stoljeća osigurali da više od 300 tisuća posjetitelja uživa u izložbama naših najboljih i svjetski poznatih umjetnika.
Upravo, izbor Harija Ivančića i njegovih moćnih, koloritnih (prepoznatljivih) slika istarske zemlje, možda je bio i najbolji mogući izbor izložbe u koju nas je uvodnim slovom, ali i predgovorom napisanim u ekskluzivnom pratećem katalogu, opisom i snažnom emocijom "usisao" Igor Zidić već prvim izgovorenim riječima:"Ah, zemljo, nikad te dosta".
- Kad govorimo o Hariju, nije pogrešno govoriti o tragovima. On je posvećen zemlji, istarskoj zemlji. To je ono na što se oslanja, što gleda od kada je prohodao. To je njegov svijet. I to je zapravo lijepa formula. Jer što ćete bolje, nego kada vas netko poistovjeti s vašom zemljom? Što ima bolje od toga? Što ste bolje mogli učiniti nego biti zemlja iz koje ste izašli?, kazivao je Igor Zidić, dodajući kako je Harijeva prepoznatljivost u tome ne samo što se prometnuo u slikara istarske zemlje nego i činjenice što su njegove slike, neovisno što su "prepoznatljive" drugačije od drugih.
- Gledam vrijeme prolazi. Mnoge se stvari u slikama ponavljaju, i mnoge slike, gledajući ih postaju prepoznatljive. Dogodi se da vidite neku sliku s kojom se ranije niste susreli, i odmah kažete: To je Hari! To je Hari Ivančić! Prepoznajemo ga po nečemu, a to je također, odlika samo dobrih majstora bili oni glazbenici, pisci ili slikari. Pravi majstori uvijek imaju ono što ih razlikuje od drugih, a to je ono čemu težimo. U početku čini se da biti drugačiji i nije nešto previše...no, zamislite koliko tih drugih ima koji istome teže...
- Dakle, nije mala stvar biti čovjek svoje zemlje i isto tako biti čovjek - osobit. Biti čovjek različit. A možda je umjetnost, na neki način, potraga za tom različitošću koju možda u sebi imamo (ili je nemamo), ali je zato tražimo i pokušavamo dokazati sebi i drugima da smo ipak mi, mi i da ja nisam netko tamo, a da je onaj tamo ja. Hari Ivančić, uspio je biti svoj, različit, jedinstven a opet prepoznatljiv i poseban, rekao je uz ostalo Igor Zidić.
Dodajmo, i da izložba, za čijeg je autora Igor Zidić napisao da je riječ o "slikaru koji se pročuo svojom bijelim, sivim i crvenim zemljama pa bile one bljeđe ili žarče, jedini alat kojim se služi, nije kist, nego lopatica. Ah, zemljo, nikad te dosta", ostaje otvorena do 31. kolovoza.
