U Gradskoj galeriji Pula izložba Zdenka Krtića, hrvatsko-američkog likovnog umjetnika

U petak 26. lipnja u 20 sati u Gradskoj galeriji Pula, Kandlerova 8., održat će se izložba Zdenka Krtića, hrvatsko-američkog likovnog umjetnika. Ostaje do 22. srpnja, a radno vrijeme je radnim danom od 17 do 21, subotom od 10 do 13 sati.

Susret s radovima Zdenka Krtića, koji su, uglavnom zbog limitiranosti prilikom prekooceanskog transporta, autorovim odabirom, izdvojeni iz kompleksnih matičnih kompozicija zidnih instalacija tvoreći tako svojevrsni „directors cut“ u smislu redukcije opusa za izložbu u Puli, otvorio je brojna pitanja. Tim je činom autorove selekcije, kojem osnovna intencija leži zapravo u čistoj praktičnosti i prilagođavanju višegodišnjeg opusa nastalog na temelju predanog stvaralačkog rada popraćenog dubinskim proučavanjem različitih, kako optičkih i prirodnih fenomena, tako i rezultata čovjekove intervencije na njima, nastao odabir radova za ovu izložbu. Fragmenti velikih kompozicija, poput svojevrsne delegacije, dobili su zadatak reprezentacije mnogo kompleksnijih koncepata od njih samih, noseći u svojoj strukturi zapis cjelokupnih kompozicija kojih su dio, a pri tom otvarajući potpuno novi diskurs o značaju i značenju osnovnog građevnog elementa, povezanosti mikro te makro kozmosa, ali i brojnih drugih teorija kako u fizici, tako i u umjetnosti te filozofiji, a to je samo jedan od aspekta na kojeg bih skrenula pažnju – dio za cjelinu.

Cijela priča oko nastanka ove izložbe, uključujući prije svega filozofsko teorijski te likovni pristup tumačenju radova samih, uvelike nadilazi skromne okvire ovih zapisa i prostora koji im je dodijeljen. Iz tog se razloga valjalo odlučiti: posvetiti se formi ili sadržaju? Prevagnuo je sadržaj. O formi se čini u ovom slučaju bespredmetno debatirati jer je više no jasno kako se radi o autoru koji métierski usavršenim umjetničkim tehnikama pristupa svom radu znanstveno istraživački, igrajući se eksperimentima, s dječačkom radoznalošću i zanosom, kako i priliči jednom sveučilišnom profesoru s dugogodišnjim stažem u pedagoškom, ali i stvaralačkom radu.   

O tehnikama koje autor koristi i njihovim, ponekad vrlo neobičnim kombinacijama također bismo mogli raspravljati unedogled. Uvijek su to kombinirane tehnike kojima Zdenko doslovno gradi svoje kompozicije, sloj po sloj. Ponekad je ishodište fotografija, najčešće načinjena istraživačkim postupkom poigravajući se s negativom i pozitivom koristeći različita pomagala za točno određeni optički efekt. Zatim karakteristična skenografija, specifičan postupak skeniranja različitih objekata, transformirajući ih iz trodimenzionalnog u dvodimenzionalni svijet, vizualno se poigravajući s perspektivom, dok je ponekad ishodište crtež. Crtež je svakako u ovoj priči jedan od dominantnih elemenata, iako se ponekad ne čini tako, no prisutan je i manipulira našim vizualnim dosezima. Ono što slijedi ishodišnom motivu, nadgradnja je kako u tehničkom tako i u kompozicijskom smislu, ali i sadržajnom. Kombinirajući različite vrste papira, u višeslojnim transparentnim kompozicijama te nerijetkim intervencijama višeslojnih premaza pčelinjim voskom i drugim materijalima te ponavljajućim postupcima svega navedenog, Zdenko Krtić gradi optičku iluziju kojom nas navodi na ponovno preispitivanje osnovnih postulata prirodnih fenomena, njihovog shvaćanja i percepcije.

Motivi su također korišteni na zanimljiv način pa imamo osjećaj kao da su podrška samoj kompoziciji te čini se, osim tematske, imaju i konstrukcijsku funkciju, ponekad u detalju, ponekad dominirajući kompozicijom, od gotovo potpuno apstraktne s figurativom u tragovima, do figurativne u apstraktnom prostoru. Susrećemo se tako s figurama u urbanim pejsažima distopijske mistične atmosfere, ali i figurativnim detaljima unutar apstrahiranih krajolika. Motiv na trenutke djeluje poput akcenta koji upućuje na određene prirodne i društvene pojave, od naizgled žanrovskih scena, do skretanja pažnje na anomalije suvremenog društva.

Gledajući ove radove, od kojih su neki i prostorne instalacije, kroz misli nam se roje i vrte u krugu pojmovi poput percepcije, fenomena prolaznosti i percepcije vremena, upitne objektivnosti i superiorne subjektivnosti.

Zadržimo li se pri fenomenološkom pristupu percepciji i objektivnosti koji kaže da se stvarnost i svijest prožimaju kroz proživljeno iskustvo, što svijet oko nas čini isključivo onim što postoji na temelju našeg vlastitog vrednovanja i smisla koji mu pridajemo. Pri tom je objektivnost potpuna iluzija jer je svaka spoznaja uvijek vezana za našu perspektivu i percepciju. U tom kontekstu, umjetnički izričaj zaista postaje glasnik ove teorije, a egzaktne znanstvene grane i njihove metode pomoćni načini u procesu stvaranja te se čini kako je opus Zdenka Krtića i sve okolnosti u kojima je nastao upravo stvoren za razgovor na teme fenomenološkog pristupa.

Fenomenološki pogled iz šire perspektive na čin ove izložbe, obzirom na to da je autorova intencija povratka svojim korijenima sve očitija, dotiče se i pitanja povratka u zavičaj svog bitka, kako u fizičkom, tako i duhovnom smislu.   

Nije li na kraju krajeva životni ciklus čovjeka, nakon dugog putovanja ispunjenog lutanjima, gubljenjima i ponovnim pronalascima te sakupljanju fragmenata vlastitog postojanja, predodređen povratku na svoje početke? Dojma sam da nas upravo ovi fragmenti većih autorovih umjetničkih cjelina, smješteni u neobično memento mori ozračje, upućuju na razmišljanje o esencijalnim pojavama kojima smo svi izloženi na svojem životnom putu. Koliku težinu ćemo im pripisati? Uvijek je stvar naše osobne percepcije. (predgovor Tina Širec Džodan)