Za šest dana, iduće srijede, počinje 30. jubilarno izdanje međunarodnog kazališnog festivala PUF, čiji su bogat program danas novinarima predstavili ispred organizatora, SAKUD Pula, voditeljica i producentica projekta Ivana-Nataša Turković te asistentica izvršne produkcije i voditeljica društvenih mreža Olesia Rusinova, umjetnički ravnatelj i selektor Branko Sušac, ujedno predstavnik partnerske organizacije Kazalište Dr. Inat. Suorganizatori su Istarsko narodno kazalište i Klub Kotač.
Međunarodnu site specific koprodukciju Anno Domini 2024, ‘Metamorfoze’ predstavio je ovogodišnji redatelj Daniel Passi iz Brazila te Francesca Barosi i Katerina Amsler.
Ova hrvatsko-brazilska koprodukcija (Terror Barato i Desterro ateliê iz Brazila, te Overtone Theatre iz UK-a) svečano otvara 30. PUF u srijedu u Malom rimskom kazalištu, a uz pet inozemnih izvođača, sudjeluje još 15-ak lokalnih umjetnika te članova Kazališta Dr. Inat, Plesnog i Dramskog studija INK-a i Soul Flowa. Suorganizator je Arheološki muzej Istre.
Bogati prvi dan počinje PUF Off.om u Galeriji Makina u 17.30 sati izložbom Vasje Šumonja i Lune Vojnović "Sisi, vrati se!!!", a nakon otvorenja PUF-a u 19 sati te Anno Domini u 19.30 sati u Malom rimskom kazalištu, u 21 sati u pulskom kazalištu nastupa (drugiu put na PUF-u) francuska Oriantheatre Dance Company s jednosatnom predstavom "KA-F-KA", koja je svojedobno, za premijerne izvedbe, izazvala ovacije pulske publike.
Za jubilarnu 30. festivalsku obljetnicu ove godine vraćaju se nagrade “Kazališnog neba PUF-a” koje će stručni žiri u sastavu Nataša Govedić, Luka Mihovilović i Tanja Vrvilo dodijeliti najboljim izvedbama.
To su: OBLAK – nagrada za scensko promišljanje koje svojom cjelovitošću i zaokruženošću ostaje središnjim i prestižnim ukrasom “Kazališnog neba PUF-a”; VJETAR – nagrada za istraživačke dosege koji naslućuju promjenu i donose svježinu “Kazališnom nebu PUF-a”; KAPLJA – nagrada za pojedinačno ili skupno ostvarenje koje unutar svog prinosa predstavlja nagovještaj osvježenja i trag na “Kazališnom nebu PUF-a”; MUNJA – ocjenjivački sud jednoglasno je odlučio uvesti još jednu nagradu, a koja se uručuje od 2015. godine. Nagrada Munja dodjeljuje se za poseban doprinos i iznimne rezultate u različitim sastavnicama kazališta (glazba, scenografija, kostimografija...).
(Foto: Branko Sušac Ivana Nataša Turković i Daniel Passi, redatelj 'Anno Domini' iz Brazila)
O žiriju:
Nataša Govedić je književnica, kritičarka, teatrologinja i edukatorica. Članica je Hrvatskog društva pisaca i PEN-a. Doktorirala je komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a stalno je zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti. Također, radi i kao kazališna kritičarka Novog lista, redovita književna kritičarka portala Kritika HDP te glavna urednica feminističkog časopisa Treća u izdanju Centra za ženske studije.
Luka Mihovilović je završio Akademiju umjetnosti u Novom Sadu u klasi prof. Borisa Isakovića i Tomija Janežiča, te stekao naziv Magistra audio – vizualnih umjetnosti. Od 2016. godine radi i djeluje u Istarskom narodnom kazalištu kao glumac i redatelj, a od 2023. i dramski pedagog u Dramskom i plesnom studiju INK iz kojeg je i potekao.
Tanja Vrvilo je izvedbena umjetnica, filmologinja i filmska kustosica, čiji rad povezuje radikalne umjetničke prakse i obrazovanje. Posljednjih 20 godina koautorica je i izvođačica u brojnim multimedijalnim predstavama s izvedbenim umjetnikom Damirom Bartolom Indošem i Kućom ekstremnog muzičkog kazališta. Pokretačica je Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, međunarodnog festivala o politikama filmskog kustostva, koji se od 2007. odvija u Zagrebu.
Za izradu nagrada ove godine odgovorna je Iva Višković, a savjetodavnu pomoć pružio joj je Branko Gulin.
O P R E D S T A V A M A :
Anno Domini 2024, 'Metamorfoze', Malo rimsko kazalište, srijeda 2. listopada , 19.30 sati
Metamorfoze su site specific performans temeljen na djelu rimskog pjesnika Ovidija. Realiziran je s grupom pulskih i inozemnih izvođača tijekom 10-dnevne rezidencije kazališne družine Terror Barato iz Rio de Janeira. Rad je suvremeno istraživanje priča iz grčkih mitova, rimskog folklora, istočnjačke civilizacije i paganskih legendi. U konačnici, slavlje je to ljudske strasti. Strast koja izgara, levitira ili postaje iskustva nadnaravnog. Metamorfozama kritički istražujemo pulsku rimsku baštinu kroz perspektivu Latinske Amerike, a predstavljamo ih u Malom rimskom kazalištu.
Daniel Passi je mladi glumac i redatelj iz Rio de Janeira. Studirao je kazališnu režiju na Sveučilištu u Essexu (UK), vizualne umjetnosti na EAV Parque Lage i glumu na UniRio (BR). Suosnivač je kolektiva Terror Barato Cia sa sjedištem u Riju i umjetnički direktor overtone kazališta, a 2021. bio je jedan od osnivača Desterroa, neovisnog izvedbenog prostora također u Riju.
Oriantheatre Dance Company, 'KA-F-KA', srijeda 2.10., 21:00, INK
Ka-f-ka je najautobiografskiji rad Mehdija Farajpoura po pitanju estetike, pokreta, ritma i slika. Polazište predstave je u gotovo polusatnom trčanju unatrag prije početka same izvedbe. Prva slika koju vidimo je plesač s ošamućenom glavom, grčevima u mišićima, bez daha i ravnoteže uslijed napora. Što može pokazati iscrpljeno tijelo? Kako preopterećeno tijelo može plesati? Priča je to o svima i nikome. Čovjek, izgubljen u rutini vlastitog života, budi se da bi otkrio kako je pretvoren u drugo biće. Pati od izolacije, samoće, gladi i boli, ali svejedno nastavlja trčati kroz sve svoje društvene i individualne obveze.
Izvedba nadahnuta vizualnim univerzumom Franza Kafke, slobodna je interpretacija njegove Preobrazbe. Poput Farajpourovih drugih radova, utemeljena je na interdisciplinarnoj (ne multidisciplinarnoj) strukturi, što znači da se kreće između različitih disciplina umjesto da ih miješa miješanja radi.
Gobi Dance Company, 'Freestyle', četvrtak 3.10., 19:00, INK
Djela Rite Góbi obilježena su hrabrim eksperimentiranjem i pažljivo planiranim koreografijama. Glavne značajke njezinog stila su geometrija, minimalizam i težnja ka redukciji. Freestyle otvara vrata u svijet razigranog čovjeka.
Igralište je animirano fizičkom prisutnošću i interakcijom dvaju likova. Tijekom intenzivne aktivnosti, suigrači reagiraju jedan na drugog: trče, skaču, plivaju, nalaze se ispod ili iznad vode. Ipak, u ovom natjecanju nisu bitne brzina ili pobjeda. Harmonični ili neharmonični odgovori na misteriozne tjelesne znakove drugog natjecatelja (sudruga) odgovorni su za osjećaj natjecanja i pravi cilj tjelesnog takmičenja. Prije negoli s nekim drugim, ovog puta sudionici se bore protiv svojih tijela.
“Možda ima nečeg simptomatičnog u tome što je najkarakterističnije obilježje plešućih tijela plivačka kapa, koja tvori jednoličnu i pravilnu sferu glava te svodi pojedinačno lice na minimum. Podsjeća me na ‘umjetne figure’ Oskara Schlemmera: kao da pred u formi promijenjivim Freestyleovim plivačima možemo vidjeti ironične odraze uzvišene kazališne utopije stogodišnjeg Bauhausa.”
András Rényi, Színház
Daniel Passi, brazilski redatelj
Macarena Recuerda, 'The Watching Machine', četvrtak, 3. listopada u 21:00, Dr. Inat
Macarena Recuerda Shepherd educirala se za izvedbene umjetnosti, kazalište i ples. Iako je diplomirala na Institutu del Teatre, posebno je zanimaju participativni projekti koji za cilj imaju stvaranje novih oblika susreta s umjetnošću. Od 2012. istraživanje joj je fokusirano na ulogu gledatelja. Ona izmišlja nove prostore za igru, stvaranje i promišljanje u društvu. Njezino je istraživanje podijeljeno u dva segmenta - istraživanje jezika na pozornici te participativnih i pedagoških prostora. U suradnji s umjetnicima Sofíom Asencio, Idurreom Azkueom, Davidom Franchom, Txalom Tolozom i Vicenteom Arlandisom realizirala je različite projekte. Predmeti iz 19. stoljeća koji su putem ogledala i kapaka stvarali iluzije bili su nazvani Strojevi za promatranje. U radu The Watching Machine “stroj” je sama pozornica. Ondje se igramo sa svjetlom, sjenama i odrazima kako bismo iskusili što je to iluzija, što reprezentacija, a što kazališna konvencija. Djelo je sastavljeno od malih instalacija u kojima su svjetlo i sjene fikcionalizirani kroz optičke iluzije.
Siniša Labrović: “Redacted”, petak 4.10. i nedjella 6.10. , 17:30-20:30 sati, Nepoznata lokacija
Primjećujem kako sam uz kolegice i kolege izvođače često bio optužen za prikrivanje “iskrenih” namjera svojih akcija i djela. Kada bi prisebniji kritičar iščitavao to more tekstova, stekao bi dojam da je riječ o svojevrsnom kabalu zavjerenika. Polazišna točka su dakle prevara, laž i obmana, a krajnji cilj kospiratorna misao. ''REDACTED'' uprostoruje i tematizira fenomen teorija zavjera. Simulacije, Križari, čipovi, vanzemaljci, Židovi, bankari, kloniranje i CIA-in plan za istrebljenje svih ptica u SAD-u kako bi ih zamijenili nadzornim sustavima prerušenim u golubove… Radom nudim intimnu umjetničku refleksiju u kojoj sudjeluje i publika, a u kojoj ću razotkriti funkciju kabala i započeti Novi…
Zainteresirani gledatelji moraju rezervirati mjesto na broj mobitela +385 (0) 91 983 55 68. Do tajne lokacije stići će organiziranim besplatnim prijevozom.
Laboration Art Company - 'LAC Anna', petak 4.10., 20:00, INK
LAC je francusko-luksemburška družina za suvremeni ples koju vodi Laura Arend. Stvaralaštvo družine je rezultat utjecaja stvarnosti u prostoru reprezentacije. Kroz predani i zahtjevni ples te senzibilnu virtuoznost tijela, koreografkinja priziva naše kolektivno kulturno sjećanje. Iskustvo fizičkog i metaforičkog putovanja zauzima središnje mjesto u koreografskom djelu. Laura Arend se predano posvećuje socio-kulturološkim pitanjima putem scenskog osnaživanja statusa emancipirane, slobodne i moćne žene.
Anna je vrlo fizičko suvremeno plesno djelo koreografkinje Laure Arend, nadahnuto postignućima pet izvanrednih, ali često zanemarenih njemačkih žena od 19. do 21. stoljeća. Lise Meitner, Sophie Scholl, Clärenore Stinnes, Pina Bausch i Clara Schumann dale su značajan doprinos u svojim poljima, zbog čega im predstava odaje počast. Arend istražuje kako odlučnost i postignuća ovih žena nastavljaju inspirirati i utjecati na suvremeno društvo. Djelo poziva gledatelje na promišljanje načina na koji nas ta povijesna nasljeđa - koja sažimaju trenutke čiste ljubavi i umjetničke ljepote usred surovosti modernog svijeta - mogu voditi ka budućnosti punoj nade i snage.
Burkicom, The Island!, subota 5.10., 21:00, INK
Godine 2015. koreografkinja Jana Burkiewiczová osnovala je u Pragu Burkicom - platformu za istraživanje aktualnih tema suvremenog kazališta i plesa. Odvažna socijalna tematika autorskih predstava, originalan humor, ekspresivna scenografija te prirodan i fizički zahtjevan spoj suvremenog plesa, elemenata novog cirkusa i vrhunske akrobacije postali su prepoznatljiva obilježja ansambla.
“Ekološke teme sve češće prožimaju vijesti, političko djelovanje i našu svakodnevicu – ali o čemu mi to zapravo govorimo? O kojoj prirodi? Šumi u koju idemo brati gljive i koja nas osvaja mirnoćom? Što je divljina kada od ukupne mase svih sisavaca na planeti samo 4% živi u pravoj slobodi, 36% su ljudi, a 60% se uzgaja u zatočeništvu za našu zabavu ili kao hrana? Kakav odnos imamo prema divljini, čiji smo sastavni dio? Pokušali smo napraviti model situaciju, neku vrstu laboratorija, u koju ubacite pojedine elemente, odredite uvjete i pustite da se priča razvija. Tomu su pridodane asocijacije, poveznice i situacije iz stvarnog života koje generiraju daljnji razvoj. Probili smo barijere i počeli percipirati tko je čovjek, a tko životinja. Obrisi budućnosti postali su jasniji.”
Jana Burkiewiczová
Studentski teatar Lero, ‘Toliko o pticama’, nedjelja 6.10., 21:00, Dr. Inat
Studentski teatar Lero osnovan je u Dubrovniku 1968. On je poseban, osebujan i autentičan teatar prepoznatljivih izvedbi, repertoarnih izbora i scenskih poetika. Godinama se nalazi na samom vrhu hrvatskog alternativnog kazališta i suvremenih praksi. Lero je istraživao djela Becketta, Ionesca, Rozewicza, Witkiewicza, Ivšića, Terenteva, Harmsa, Brechta i drugih, kao i ona dramatičara i pjesnika iz bogate dubrovačke baštine poput Držića, Vojnovića i Gleđevića ili suvremenih autora poput Paljetka, Milišića, Šehovića i Mojaša. Nastupao je u inozemstvu (Austrija, Poljska, Italija, Grčka, Engleska, Mađarska, itd.) te na hrvatskim kazališnim i umjetničkim festivalima.
Predstava Toliko o pticama preuzima naslov pjesme Milana Milišića iz 1972., a posvećena je dugogodišnjim prijateljima i suradnicima.
“Uspomene se ne mogu, kao ljudi, odseliti negdje i ne vratiti se. U ovom Gradu one žive u svakom uzdahu onih preostalih. U koracima koji su sve kraći i sve sporiji. Tišini u kojoj su skriveni i utihnuli. Među kamenim venama i pitarima punim čerošpanja i bosiljka. Golubova je sve više, a sve je manje onih koji ih hrane…” Davor Mojaš
„U miru malih gradova obično je sve prazno i u glavama i na ulicama. Gotovo se nitko tamo ne koristi tim divnim slobodnim vremenom i tom nenaplativom dokolicom… U malim gradovima duh, povlačenjem i samoćom, dobiva ono što gubi u društvu. Tko se s drugima pravi da je slijep, riskira da pokvari vid, a tko stalno sluša druge kako bulazne, u opasnosti je da i sam iskvari moć rasuđivanja.“
Tomo Basiljević, Bilješke o malim gradovima i malim državama
Boris Vincek piše: "Okrugle obljetnice donose brojne darove - stoga im ne treba vjerovati. Nude priliku za glorifikaciju prošlosti, uzdizanje dosega na pijedestal, iluziju zasluženog mira i zamku odmora na lovorikama. PUF je golo kazalište - a kazalište je akcija u vječnoj mijeni, antitetična stagnaciji u glibu minulog vremena.
Koncepcija PUF-a ne predviđa noseću temu, a godinu u kojoj živi postavlja na scenu i propituje kroz Anno Domini – što je ujedno i njegova jedina konstanta. Unatoč tome, kroz većinu programa ovog 30. izdanja provlači se lajtmotiv preobrazbe - od njegove najuže do najopširnije konotacije.
PUF će ove godine kroz osobno iskustvo neverbalnog kazališta zazvati Ovidija, „probiti barijere i početi percipirati tko je čovjek, a tko životinja“, pretvoriti pozornicu u “stroj” na kojoj će se „igrati sa svjetlom, sjenama i odrazima kako bi iskusio što je to iluzija, što reprezentacija, a što kazališna konvencija“. Prozvat će i Kafku i prikazati „čovjeka, izgubljenog u rutini vlastitog života, koji se budi da bi otkrio kako je pretvoren u drugo biće“. Posrednost „predstave pretvorit će u neposredno iskustvo u realnom vremenu, povezano s prostorom i tjelesnošću te angažirati publiku s ciljem da je učini dijelom umjetničkog rada i iskustva“.
Preobrazba se ujedno nameće i kao moćno oružje u borbi protiv tih lažnih darova proživljenog iskustva koje može vrlo lako poskliznuti u samohvalu. Jer što je PUF ako ne preobrazba ustaljenih kazališnih normi i konvencija? Od svojih je početaka pretvarao industrijske hale, napuštene vojne objekte i tunele pod gradom u mjesta kazališne akcije; nije preobrazio amatere u profesionalce, već doveo u pitanje tu dihotomiju i prokazao njenu ispraznost; promijenio je navike publike i natjerao ju da prihvati nelagodu i zagrli jezu opasnosti.
PUF je iz godine u godinu preobrazio sebe kako bi ostao svoj – stoga ova okrugla brojka 30 ne predstavlja ništa bitno. Što se PUF-a tiče godina je nulta, sve je novo i sve kreće iz početka. Otvorite oči i naćulite uši – ovo još niste doživjeli…"
Festivalska produkcija PUF Off:
Srijeda 2.10., Vasja Šumonja&Luna Vojnović: "Sisi, vrati se!!!", 17:30, Galerija Makina, izložba fotografija
Petak 4.10. Branko Gulin: "Duhovi prirode uzvraćaju udarac!", umjetnička instalacija, 19:00, Giardini
Godine 2022. počela je sječa stogodišnjih ladonja na kultnom pulskom šetalištu - Giardinima. Stabla posađena u centru grada u vrijeme Austro-Ugarske monarhije okupljala su generacije Puljana, čiji je su protest i negodovanje (trenutno) zaustavili sječu. Događaj je izazvao i reakcije kulturnjaka, koji su pokrenuli ili se uključili u razne akcije kako bi doprinijeli očuvanju toga, po mnogo čemu, svetog mjesta. Ovogodišnju reakciju u sklopu festivalske produkcije PUF Off osmislio je multimedijalni umjetnik Branko Gulin sa suradnicima: Majom Sinožićem i drugim članovima Gradske radionice Pula, te Ukrajinskim dječjim kazališnim studiom pod vodstvom Svitlane Rusinove. Polazeći od tradicije sjevernoameričkih indijanaca čiji je fokus na odnosa čovjeka i prirode, Gulin će nas podsjetiti na neke od najljepših i najdubljih misli ikad izrečenih o našoj prirodi.
Subota, 5.10. Dragana Sapanjoš: "You can (not) redo/ den ga not vadi ga van", 18:00, Bistro Public (bivši klub Uljanik)
U ovom hibridnom radu Sapanjoš spaja elemente povezane s dijalektikom vizualnih umjetnosti i njenih medija, te glazbe i izvedbenih umjetnosti, a kojima i sama pripada. Radi se o produkciji događaja koji nije predstava nego neposredno iskustvo u realnom vremenu, povezano s prostorom i tjelesnošću. Ovu reprezentativnu metodu koristi za uspostavljanje kontakta s publikom ili, bolje rečeno, njezino angažiranje u cilju da je učini dijelom umjetničkog rada i iskustva. Rezultat tako poprima formu živih skulptura, instalacija i intervencija formiranih oko osobnog leksikona umjetnice, dok njezine ideje dobivaju ime i oblik te postaju dio onoga što ona naziva jedinicama. Takve jedinice predstavljaju različite kategorije mišljenja i njegove materijalizacije koje stvaraju poetske slike, kao i polazište za davanje gledateljima niza zadatka, prilikom čega se umjetnica koristi raznim objektima ili pak komponira rezultat u poetski tableaux vivants. S obzirom na to da je ljudsko tijelo njezin osnovni materijal, Sapanjoš za njih stvara uzdignutu platformu, oblikuje ih i dodjeljuje im zadatke sačinjene od bizarnih, dugih i (ne)narativnih akcija.