Valter Milovan Maer: "Moj peti album 'Aldus' posvećen je Aldu Spadi - Ptici. Pjesme su tople i pozitivne, kakav je bio i on!"

Dvije je lijepe glazbene vijesti donio kraj ovog kolovoza Pulu; kantautor Valter Milovan Maer objavio je svoj peti album „Aldus“, a posvetom, koja se krije i u samom nazivu, ovjekovječio je sjećanje na veliko ime pulske glazbe, nedavno preminulog Alda Spadu – „Pticu“,  također glazbenika, jedinog od članova popularnih Anelida i neprikosnovenog dobrog duha pulske glazbene produkcije.

Posveta je, kaže danas Valter, došla kao logična kruna suradnje koju je, nažalost, prekinula Spadina bolest, ali i kao zahvalnost za rad na svim njegovim albumima, s izuzetkom tek albuma „Hereza“ iz 2018. godine, na kome je radio s Liviom Morosinom.

Od Kamioncina do albuma

-  Ovo mi je peti album. Četvrti, ako ne računamo mini-album „Yeah, Right“. Prije oko dvije godine javio sam se Aldu Spadi i rekao da ću s Borom Lukićem snimiti pjesmu ili dvije jer sam tada već bio odlučio poslati jednu pjesmu na ČAnson fest. To je bila pjesma Kamioncin. Aldo je tada rekao: „O, bit će to dobar album!“ Takozvani festivalski album, samo bez Splita. I u principu sam poslušao tu sugestiju, kaže danas Valter.

Kroz projekt su ga, prisjeća se, 'gurali' upravo Aldo i kolega glazbenik Igor Šaponja pa je, korak po korak, stigao do cijelog jednog albuma.

-  To je topli, malecki album; samo osam pjesama, iako je jedna od njih razdvojena na dvije, a tu je i jedna „hidden track“, pa se može reći da ih je i deset. Radi se smooth jazzu, swingu, bluesu... Po' ure, koliko traje, je dosta za takav tip glazbe i ja više ne bih ni volio da je dulji, kaže Valter.

-  Poslao sam još dvije pjesme na taj festival. Lani je to bila „Tepli šporki i daž“ i ove godine je „Bogeyman“, koji je zapravo sad prvi single s albuma, dodaje.

„Prestar za ovi svit, ali premlad za popuštit“

- Aldo je snimio i producirao pet od ukupno osam pjesama na albumu, a posljednja pjesma koju smo zajedno napravili, a koja će biti drugi singl s albuma, bila je „Yes'n please“. Aldo mi je na mail poslao dvije verzije ove pjesme i, u svom stilu, napisao: „Izaberite molim!“, prisjeća se Valter.

Nažalost, nekoliko dana nakon toga, Spada je završio u bolnici, a posao je dovršio njegov sin Alen.

-  Alen Spada je potpisan kao snimatelj, a Aldo kao producent, ali u stvarnosti su obojica radili isti posao, kaže autor.

A kada su note sletjele na sve pjesme i kada su završeni svi aranžmani, naslov albuma, kaže, nametnuo se sam od sebe.

- Album je na kraju posvećen Aldu. Njega su zapravo zvali Ptica, Tica ili Tić. A ovo je bila moja interna zafrkancija da ga nazovem Aldus, pomalo po uzoru na Aldousa Huxleya. Sama pjesma nijedna konkretno nije posvećena Aldu, posvećen je prvenstveno cijeli album, ali ako se neka od pjesama može posvetiti njemu, onda bi to bio upravo „Kamioncin“, jer u njoj postoji stih „prestar za ovi svit, ali premlad za popuštit“. Osim toga, pjesme su tople, pozitivne…kakav je bio i Aldo. Posljednja pjesma koju je radio bila je „Yes'n please“, ali tada se već nije osjećao dobro… Žanrovski je to jazz, pop, malo bluesa, swing, i to je to. Na njemu su svirali Boro Lukić na gitari, Saša Ligutić na basu i Vedran Vojnić na bubnjevima. Prethodni mini-album (nazvan „Yeah, Right“) imao je više električnih gitara, bluesa i rocka. Ali ovdje ne, ovdje je gotovo sve akustično, veli Milovan.

Album je gotovo tradicionalno višejezičan, objašnjava autor, i na njemu se može čuti hrvatski, talijanski, čakavski i istromletački, a donosi i društveni komentar u pjesmama Kako biti normalan u zemlji di svi svire country i Tepli šporki daž, koje se dotiču problematične današnjice.

Sjećanja na Spadu unutar omota CD-a

Porin i 'slava'

Vrhunac Milovanove glazbene karijere svakako je, uz nagradu za najboljeg kantautora na ČAnsonfestu i nominacija za Porina, koju je zaradio album „Hereza“ nastao u suradnji s Liviom Morosinom, ali samo pojavljivanje među nominiranima nije nužno neka važna odskočna daska za nacionalno tržište.

- Ne, nisu me kasnije zvali iz Croatia Recordsa da mi ponude snimanje još jednog albuma, šali se Milovan. Ali taj mi je album jako važan. Radi se o elektronskoj glazbi, tu nema 'etno primjesa'. Sviđa mi se takva glazba - uživali smo i Morosin i ja u radu na tom albumu i volio bih s time i nastaviti jednog dana. Ali sada radim ovo! I jedna i druga muzika koju stvaram mogla bi se nazvati siromašnom glazbom. Musica povera. Nema se ni vremena ni novca za gudače, za produkciju kakvu imaju moderni bandovi i slično. Već to što smo u Puli, a ne u Zagrebu mijenja stvari i po mnogim je pitanjima ograničavajuće, barem za moju generaciju.

Svoju muziku, odnosno tonove koji odgovaraju njegovom uhu, veli, najčešće pronalazi online, dok je svoju publiku pronašao u jednom vrlo specifičnom aranžmanu.

- Našao sam jednu odličnu nišu! Glazbeno-scenski monolozi „Štorije z mora“. U jednom sam momentu shvatio da su priče koje pričam jednako zanimljive kao i pjesme. Tako da sam odabrao iz svog opusa sve pjesme koje imaju neku priču. Primjerice pjesma „Čabrunići buona gente“ spominje slovenskog svećenika Jožefa Velikanju koji je, kako je ostalo upamćeno u narodu, civilizirao taj kraj, i onda ispričam njegovu životnu priču kada izvodim pjesmu, objašnjava Milovan, čije štorije su zahvatile brojne zanimljive biografije, od Talijanke doseljene na Lastovo koja je, nakon odlaska talijanskog stanovništva 1950-ih godina odlučila ostati na otoku ili Nazaria Saura koji je u pokušaju diverzije uhvaćen na otočiću Galiola u Kvarnerskom zaljevu i u Puli suđen za izdaju u Austro-Ugarskoj.

Priliku da svoje stvaralaštvo predstavi kroz Štorije z mora, Milovan nalazi najčešće na većim događajima. Nedavno je nastupio je u Balama u sklopu Bembo festa, a prije toga na „Četvrtkovim večerima pri špini“ u slovenskoj Izoli, lani u Ljubljani, Zagrebu, pulskoj Gradskoj knjižnici, Rijeci i Osijeku…

- Takva mjesta gađam i zasad ih i nalazim, kaže. Slijede koncerti u Kopru i, nešto bliže, s triom Boro Lukić - Saša Ligutić - Vedran Vojnić, a zatim i promocija albuma u klubu La Resistance sredinom listopada, veli.

Album „Aldus“ moći će se poslušati na platformi Tunecore, a fizički će ga biti moguće nabaviti isključivo kod Saleta Verude.