S parolom 'zasvin ča je napro teplo, rivamo naprid', večeras će se u Šikutima u 20 sati otvoriti izložba 'Mladi dolaze' triju mladih labinskih umjetnica Mie Knežević, Nicole Načinović i Marine Rajšić, a zatim će se na istom mjestu u 21.30 sati predstaviti treći filmski festivala 'VFF u FFF' (Vodnjan Film Festival u Fažani Film Festival), koji će se održati 2. i 3. rujna kao i uvijek u šumici ispred bivše kasarne u Fažani.
'No country for Pedalina man'
Tom će prilikom biti prikazani nagrađeni filmovi prošlogodišnje manifestacije: 'Analogne prijateljice' (nagrada stručnog žirija), 'No country for Pedalina man' (nagrada publike) i 'Dorica' (nagrada organizatora). Nakon nagrađenih filmova biti će prikazan i prošlogodišnji srednjemetražni film nastao u produkciji NFVF i VFFuFF - 'The Girl in the Blue Dress' (kolor, zvuk, 40 min.).
Kad smo kod izložbi, ovog ljeta Šikuti Machine će na dvije izložbe (večeras i 13. kolovoza) predstaviti šestoro istarskih mladih umjetnika do 35 godina starosti koji do sada nisu izlagali u organizaciji Šikuta, a od kojih se očekuje da postupno zamjene svoje starije afirmirane kolege. Izložbu bi pratio i katalog s uvodnim tekstom Mladena Lučića, ujedno i autora ovih izložbi.
K.U.D. Šikuti Machine ove godine obilježavaju 22 godine djelovanja, a osim vlastitih projekata koji su prvenstveno u oblicima performansa i filmova pozicionirali Šikute kao relevantan faktor suvremene hrvatske umjetničke prakse, posebnu pažnju posvećivali su predstavljanju suvremenim istarskim i hrvatskim likovnim umjetnicima.
Uglavnom se radilo o samostalnim nastupima relevantnih umjetnika koji su svoje recentne radove predstavili u pravilu jednodnevnom izložbom, najčešće u galeriji (štali) u Šikutima, ali i u eksterijerima i prostorima (Loža) Savinčente kao i u Oštariji Ferlin. Šikuti su do sada predstavili preko 100 likovnih autora koji pripadaju samom vrhu istarske i hrvatske suvremene likovne scene, te organizirali 200-tinjak izložbi.
Skulpture Mie Knežević
Izložene će biti skulpture MN+ie Knežević iz ciklusa Metal fobija: Skakavac, 2017., željezni lim, 145 x 75 x 80 cm, Škarica, 2017., željezni lim, 120 x 60 x 75 cm i Priroda pokreta, kiparska instalacija, 2020., drvo, promjenjive dimenzije.
Metalne skulpture skakavca i škarice (uholaže) predimenzionirane su, raščlanjene i razrađene otvorenim i zatvorenim formama, te povezane varenjem. Namijenjene su vanjskom prostoru jer je metal podložan koroziji koja ga postupno mijenja i može dovesti do njegova uništenja. Patina vremena koja mijenja metal, a time i skulpturu, upravo je ono što se dešava i ljudima koji se vremenom mijenjaju (postaju stariji i mudriji), a utjecaj okoline na njih sve više djeluje što često dovodi do psihičkih nestabilnosti i nepotrebnih strahova. Kiparska instalacija Priroda pokreta sastoji se od niza soliternih nađenih drvenih objekata.
Mia je radila u vinogradu i uklanjala stare, sasušene i trule trsove. Promatrajući ih, prepoznala je u njima antropomorfna obilježja te je inverznim postupcima njihovom prirodnom obliku priskrbila drugačije očište koje otkriva ljudsko tijelo u pokretu. Intervenirajući na tim trsovima metalnom žicom, Mia je započela svoju igru koja progovara o neiscrpnim mogućnostima ludičke manipulacije našom percepcijom.
Mia Knežević rođena je u Puli 20. ožujka 1993. godine. Školu Primijenjenih umjetnosti - smjer slikarstvo u Puli upisuje 2007. godine gdje stječe zvanje kiparskog dizajnera. Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci upisuje 2012. godine gdje stječe zvanje prvostupnika primijenjene umjetnosti. Diplomski rad pod mentorstvom prof. Mladena Mikulina obranila je 2018., te stječe zvanje magistra primijenjenih umjetnosti. Od 2016. godine izlaže na brojnim skupnim izložbama i kolonijama a samostalnu izložbu imala je 2020. godine u Labinu u DKC Lamparna. Nagradu Akademije za uspješnost na diplomskoj godini dobila je 2016., a 2107. godine dobitnica je Druge nagrade na 6. festivalu skulpture u pijesku u Loparu na Rabu.
Nicole Načinović - radovi u kombiniranoj tehnici
Inspirirana knjigom Aldousa Huxleya ''Vrli novi svijet'' iz 1932.godine , Nicole Naćinović počinje 2018. stvarati seriju Manifest-reprogramiranje umjetničkih granica. Huxley u navedenom romanu opisuje moguće društvo koje nije smjelo misliti jer ''U svijetu u kojem je potrošnja temeljno načelo sve što ne doprinosi tome postaje štetno''. Nalazeći paralele s današnjom vladavinom od moćnika diktiranih medija i općem teroru konzumerizma, Nicole se u svojim radovima zapituje u kojem se smjeru krećemo i što će u kontekstu takvog društva učiniti njena generacija.
Izloženi radovi: Tri rada iz serije Manifest-reprogramiranje umjetničkih granica,2018/19., kombinirana tehnika (željezo, drvo, akrilni sprej, tepih), 110 x 80 cm (x 2); 200 x 170 cm
Nicole Načinović rođena je 09. srpnja 1993 u Puli gdje 2009. godine upisuje Školu Primijenjenih umjetnosti - smjer slikarstvo. Na Akademiji Primijenjenih umjetnosti u Rijeci - smjer likovna pedagogija s glavnim modulom slikarstva diplomirala je 2019. godine. Od 2014. izlaže u Istri, Rijeci i Zagrebu te je održala pet samostalnih i sudjelovala na više skupnih izložbi i likovnih kolonija. Tijekom studija bila je član studentske udruge '' Pravac'' i Savjetu mladih Grada Labina.
Ambijentalna instalacija Marine Rajšić
'Posebna prigoda' ambijentalna je instalacija mlade labinske umjetnice Marine Rajšić koju čine različiti stari predmeti posuđeni od građana Labinštine, kao i fotografije tih predmeta kada su isti bili korišteni u svojoj primarnoj funkciji. Početnu ideju izložbe da se iz današnjeg očišta sagleda negdašnja ikonografija posebnih prigoda poput vjenčanja, primitka drugih svetih sakramenata, maturalnih zabava ili rođendana proširena je samim diktatom posuđenih predmeta do nekih manje očekivanih i običnijih situacija. Marina svojom instalacijom tim predmetima koje prezentira (viseći objekti u prostoru umotani u arhivsku foliju s pridodanom inventarnom oznakom) dodjeljuje novi, muzejski značaj koji ih postavlja na određeni kulturološki pijedestal kojim se preispituje njihova negdašnja uloga i problematizira sadašnja vrijednost i svrha.
Marina Rajšić rođena je u Rijeci 1995. godine. Diplomirala je Vizualne komunikacije i grafički dizajn na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2019. godine. Od 2015. izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi. U prosincu 2018. objavljuje umjetničku knjigu naziva Umjetnost lijepog, za koju je nagrađena Rektorovom nagradom Sveučilišta u Rijeci. Finalistica je Nagrade Radoslav Putar 2022., koja pripada međunarodnoj mreži YVAA – Young Visual Artists Awards.
Što je VFFuFFF?
VFFuFFF je (među)narodni filmski festival posvećen nekonvencionalnom filmskom stvaralaštvu koji se ne uklapa u standardne filmsko-festivalske obrasce, kao ni u štošta drugo. Festival je 2020. godine osnovao kolektiv Novi vodnjanski filmski val (NVFV), uz podršku udruge Kasarna - Prostor za urbanu kulturu iz Fažane, gdje se festival i održava.
U natjecateljskom programu festivala, koji nema zadanih tematskih i žanrovskih smjernica, prikazuju se filmovi nezavisne produkcije bez post-produkcijskih zahvata, odnosno oni koji nisu prošli proces montaže, oblikovanja i podlaganja zvuka i glazbe, uređivanja slike, video efekata, kompjuterske animacije, PlayStationa, Camere obscure i drugih načina obrade filma.
Filmovi mogu biti snimljeni kamerom ili mobitelom, primjenom Play-Pause ili In-camera tehnike snimanja. Nagrade Zlatne strijele dodjeluju se najboljim filmovima i glumačkim izvedbama o čemu odlučuje publika i stručni žiri. Program upotpunjuje Glazbena sekcija festivala (GSF) te posebna i bogata nagradna lutrija za publiku, koja se tradicionalno održava tijekom prve večeri.
Organizaciju festivala potpisuju Teo Morosin, Marino Morosin, Eric Ušić, Oleg Morović, Jordi Faris i Edi Smoljan.
