(VIDEO) Beskompromisno predstavljanje Branka Gulina “Šaman, zanatlija, umjetnik”

Večeras je u pulskom Muzejsko-galerijskom prostoru 'Sveta srca', pred dojmljivim brojem posjetitelja, otvorena intrigantna, sadržajna i poticajna izložba umjetnika Branka Gulina pod nazivom "Šaman - zanatlija - umjetnik".

Branko Gulin do jedne od svojih izloženih skulptura

Povezujući antropologiju, arheologiju i umjetnost, autor stavlja naglasak na ritualu i njegovu strukturu. Ritual je  predstavljen kao izvor svih oblika umjetnosti (glazbe,  pjevanja, plesa, slikanja tijela i tetoviranja, izrade  maski i idola, metaforičkog pripovijedanja, itd.) koji  su se u prvobitnim i prapovijesnim zajednicama koristili  istovremeno u jednome činu (ritualu).

Tijekom povijesti ti su se oblici umjetnosti odvojili u zasebne izraze, reflektirajući opću podjelu rada u složenijim zajednicama.

Video u nastavku (u produkciji Arheološkog muzeja Istre) snimljen je u trenucima dok je autor postavljao svoje monokromne slike velikih formata.

Slika koja se prva pojavljuje u videu, a i na katu prvo naiđe na nju, nosi naziv "Posljednja večera (Radničkog savjeta brodogradilišta Uljanik)". 

Govoreći o svom američkom višegodišnjem iskustvu, kaže da je u Americi umjetnost tržišna djelatnost, dok se onaj tko ne živi od umjetnosti smatra amaterom ili hobistom. Gulin nikad nije prihvatio da mu je umjetnost izvor za egzistenciju, a da  bi preživio radio je drugi posao.

- Sav moj rad je neovisan od bilo kakvih utjecaja i bilo kakvih pritisaka sa strane, veli on.

U središnjem dijelu izložbenog prostora nalazi se instalacija scenografije dvaju rituala: “Rituala Majke Zemlje i Plodnosti” i “Rituala Zmije” koji su večeras izveli uživo članovi Kazališta Dr. Inat. Evo dijela tog rituala:

U izvođenju rituala, šaman je onaj koji ima sposobnost posredovanja između materijalnog i duhovnog svijeta, iscjelitelj je i prvi umjetnik, performer.

Kiparski i slikarski radovi te crteži na izložbi inspirirani su arheološkim nalazima i antropološkim saznanjima o ritualima.

Posebnu cjelinu, na katu, čine umjetnikovi recentni slikarski radovi koji predstavljaju sadržaje umjetnikova zanimanja. To su monokromne slike velikih formata, "nevidljive" bez odgovarajuće rasvjete, koja omogućava treću dimenziju.

- Ti sadržaji su skriveni. Recimo, pamtimo događaje u povijesti, međutim tokom vremena rastaču se u nekakvu energiju, e to rastakanje svega prisutnoga i sveprisutnost energije, to je moja ideja, kaže Gulin.

Reinterpretacija rituala

Suvremeni umjetnik je, između ostalog, istinski sljednik drevnih šamana, posrednik između sfere duhovnog i  sfere materijalnog. On svojom individualnom akcijom,  angažiranim i kreativnim radom postaje iscjelitelj i “čuvar” istinskog integriteta suvremenog čovjeka i zajednice.

Izložba će se, uz promociju knjige autora, zatvoriti 31. ožujka u 19 sati.

Naziv izložbe, "Šaman -zanatlija - umjetnik", možda najbolje opisuje autorsku višestrukost.

U svojoj raznolikoj biografiji Gulin je bio i kustos i performer, i radnik u ljevaonici umjetnina.

U svom je radu spojio iznimnu zanatsku preciznost s vrlo apstraktnim idejama, a pritom je zadržao beskompromisnu poziciju umjetnika koji opstaje premda se odbija podrediti zahtjevima tržišta.

Branko Gulin (1953.) sudjelovao je u preko 100 samostalnih i grupnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Hrvatskoj i SAD-u.

Studirao je 1974. filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; diplomirao je 1979. političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Stekao je vrlo široku naobrazbu iz područja društvenih znanosti i diplomirao na temu: “Umjetničko djelovanje kao individualno objedinjeni proces rada” sa posebnim osvrtom na rad koji obuhvaća individualnu umjetničku praksu (od ideje do realizacije), nasuprot općoj podijeli rada u proizvodnoj sferi tehnološkog društva.

Majka

Položio je 1990. državni stručni ispit za kustosa u muzejskoj djelatnosti u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu, a od 2002. do 2014. godine radio je kao asistent u ljevaonici umjetnina u bronci i likovnoj radionici u klasi akademskog kipara i majstora lijevanja Nicolasa Legerosa u Minneapolisu te stekao obrazovanje u rangu majstora lijevanja umjetnina te modeliranje ljudske figure kao osnove klasične likovne naobrazbe u sferi skulpture.

Od 1979. do 1982. radio je različite poslove u struci uglavnom kao profesor u srednjim školama, predajući društvene predmete, između ostalog Povijest umjetnosti i Povijest.

Od 1982. do 1987. godine je kustos u Muzeju narodne revolucije Istre (sadašnjem Povijesnom i pomorskom muzeju ) u Puli. Od 1987. do 1995. ravnatelj je  Zavičajnog muzeja grada Rovinja, a od 1995. do 2002. kustos Grafičke zbirke u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Puli. Od 2015. do 2019. djelatnik je  škole i suradnik odjela za likovno obrazovanje u Columbia Heights Public School u Minneapolisu.