(VIDEO) POSLUŠAJTE ZVUK S MALOG RIMSKOG KAZALIŠTA Novi sjaj jedinog očuvanog rimskog kazališta u Hrvatskoj

Obnovljeni pulski dragulj, Malo rimsko kazalište, pojačanog kapaciteta od 1.500 mjesta, svečano će otvoriti vrata javnosti ili u drugoj polovici rujna ove godine ili na proljeće iduće godine.

Do prije desetak godina Malo rimsko kazalište koristilo se kao jedno od glavnih gradskih mjesta za održavanje kulturnih aktivnosti, ali se zbog oštećenosti prestalo koristiti. Nastupila su tu brojna renomirana inozemna imena, od Johna Zorna, Madredeusa do Calexica...

Ovo je mjesto, prije svega zbog prirodne stijene, krasila sjajna akustika, a danas smo se uvjerili da će i nakon obnove, tijekom koje se razmišljalo i o tome (sve je vareno, nema vijaka, matica), kvaliteta zvuka na budućim koncertima biti na visokoj razini. Poslušajte probnu svirku jednog gitariste, s relativno skromnijom tehničkom podrškom:

Što žilav koronavirus, što rat u Ukrajini, što otežana nabava čelika, odgodili su otvorenje ovog jedinog očuvanog rimskog kazališta na tlu Hrvatske koje se zimus najavljivalo za sredinu svibnja ove godine.

U svibnju su, doduše, dovršeni po ugovoru svi radovi, no posljednje upute MUP-a i gradskog povjerenstva za tehnički pregled koje su preduvjet dobivanja uporabne dozvole (jasnije označavanje protupožarnih evakuacijskih puteva te probno testiranje težine odnosno opterećivanje tribina), odgađaju planirano otvaranje u ranu jesen ili iduće proljeće, budući da u međuvremenu zbog vremenskih prilika otvorenje najljepše, ali ipak otvorene pulske pozornice nema smisla.

- Sigurnost u takvom objektu koji ima dvostruku namjenu, prezentaciju spomenika i održavanje velikih manifestacija je prioritet broj 1, ističe ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo.

Ukupna vrijednost projekta iznosi nepunih 25 milijuna kuna, od čega iz europskih fondova 8,5 milijuna kuna; osam milijuna kuna dalo je Ministarstvo kulture i medija, a uz očekivanu novu potporu tog ministarstva, a ostatak  financira Arheološki muzej iz vlastitih sredstava.

Malo rimsko kazalište planira se koristiti u kombinaciji s obnovljenom zgradom muzeja, na čijoj stražnjoj strani je jedinstveni multimedijalni ekran s 330 četvornih metara u full HD rezoluciji. Evo kako to izgleda:

Projektant Malog rimskog kazališta je arhitekt Emil Jurcan, u sklopu projekta kojemu je službeni naziv  "Konzervacija i rekonstrukcija Malog rimskog kazališta“. Pitamo ga s kojim se kritikama dosad suočavao.

- Bilo je tu i kritika i polemika, još na počecima prije deset godina. Budući da kazalište ma dvojaku namjenu, kao arheološki lokalitet i kao pozornica ljetnih događanja, odluka tima koji čine konzervatori, arheolozi, povjesničari umjetnosti, arhitekti bila je da se to naglasi i u pristupu. S jedne strane su arheološki ostaci kazališta konzervirani, prezentirani, osvjetljeni i mogu se razgledavati. Nova tribina se u geometriji drži visine, širine i svih dimenzija nekadašnjeg antičkog kazališta koje se mogu rekonstruirati po nalazima, međutim u materijalu se napravila razlika, pa su  krajevi tribina, lijevi i desni ekstremi od čelika, a u sredina je, gdje je kazalište bilo oslonjeno na matičnu stijenu, betonska, pojašnjava projektant Jurcan.

Projektant Emil Jurcan i ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo

Kritika je, veli, bilo jer postoje dva pristupa restauraciji i ta se dva pristupa uzajamno kritiziraju. Jedno je raditi faksimil, što bi značilo rekonstrukciju u izvornom materijalu pa (ako je bilo u kamenu) da i rekonstrukcija bude u kamenu. To nailazi na kritiku druge, konzervatorske struje koja želi da se izvorni i dodani sloj razlikuju. Ovdje je odabran taj konzervatorski pristup, a on nailazi na kritiku restauratorske struje koja želi da se slika kazališta napravi kao replika izvornog stanja.

- To su dva filozofska i estetska pristupa koja se dugo sukobljavaju, veli Jurcan.

Ravnatelj muzeja Darko Komšo ovdje dodaje: "Za faksimilsku obnovu treba imati apsolutne sigurne podatke za cjelovito područje objekta koje se rekonstruira. A mi nemamo saznanja za područje tribine A i C koje su sada  rekonstruirane  u čeliku. Nisu pronađeni nikakvi ostaci temelja, niti nadogradnje, potporne strukture. Možda su bile drvene, a ne kamene. Tada bi svu kompletnu kontekstualnu rekonstrukciju temeljili na pretpostavci, a ne na faktu. Zato su konzervatori i uvjetovali da se ide s drugim materijalima".

Emil Jurcan dodaje da se  u raspravi taj pristup pokazao kao optimalno rješenje, jer se restauratorski faksimilski pristup bliži novijim građevinama iz 18. ili 19 stoljeća koje su manje urušene i za koje postoje više podataka, slika, crteža.

- Dodavanjem nekih kamenih elemenata na postojeće arheološko nalazište dovodilo bi u zabludu što je izvorni dokument, a što je naša interpretacija, kaže Jurcan.

Stepenište od betona u najnižem dijelu je, veli, logično jer je izvorno središnji dio kazališta, koristeći prirodan pad brda, bio uklesan, naslonjen na stijenu, dok su rubni dijelovi bili konstruirani i oslonjeni na određene konstrukcije, da li kamene ili drvene. Stoga smo to, kaže on, naglasili i u materijalima - središnji dio je interpretiran u bijelom betonu, a konstruirani dijelovi u novoj čeličnoj konstrukciji.

Darko Komšo dodaje da bijeli beton nije lijevan na matičnu stijenu nego je između stavljen geotekstil, tako da ne postoji kontakt između podloge i lijevanog djela, a što otvara mogućnost da se u nekoj budućoj interpretaciji betonski dio ukloni, dok donji dio ostaje intaktan.

Pitamo ih koliko se pažnje pridalo akustici.

Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre kaže da su radili kompjuterske akustične proračune i interne provjere zvuka, a planiraju nabaviti posebnu opremu. Donji dijelovi u zatvorenim strukturama su, veli,  fenomenalno akustički riješeni, kao i tribina prema zgradi Sveučilišne knjižnice, dok će se ozvučenje za suprotnu tribinu (koja nema barijeru) optimizirati dodatnim, prema njoj usmjerenim zvučnicima.

Projektant Emil Jurcan zaključuje: "Gornja konstrukcija rađena je tako da ne pogorša dosadašnju akustiku. Rađena je tako da nema jeke, a niti je rađena nova metalna barijera u kojoj bi se zvuk odbijao. Isto tako, a što je bilo prilično komplicirano izvesti, svi spojevi su rađeni varovima da se izbjegnu vijci, matice i bilo koji element koji bi mogao stvarati vibracije prilikom određenih frekvencija".