VISUALIA je rođena u pulskom kazalištu, a sada je vrhunski svjetlosni spektakl koji svake godine oživi ulice i fasade Pule

Je li cijela filozofija u pokretanju pulskog festivala svjetla krenula iz kazališnog iskustva Marka Bolkovića?

Prije deset godina Marko je sa suradnicima organizirao prvi 3D mapping na pulskom Forumu. Sedamminutna projekcija obradila je fasadu zgrade u blizini Augustovog hrama.

Kari Kola i Marko Bolković

To je početak, nakon toga krenula je Visualia. To je festival kojemu je jako važan dramaturški element, festival tog svjetla uvijek ima neku priču, a Marko je scenska iskustva sakupio u alternativnom kazališnom miljeu Dramske radionice Inat gdje je savladao tehničke vještine u baratanju zvukom i svjetlom. Tim više što je riječ o kazalištu kojemu je većina predstava neverbalna. Marko je tehničar kojemu je to kazališno iskustvo donijelo širinu kako bi danas upravljao Festivalom svjetla.

U vrijeme onog prvog mappinga slabašno je bilo iskustvo publike na slične vizualne podražaje, nije se još ni u svijetu razmahala scena s tim raskošnim svjetlima kakva postoji danas, tako da se ta pulska Visualia razvijala usporedo sa svjetskim napredovanjem u tehnikalijama i organiziranju sličnih predstava. Nije ni rijetkost u svijetu da dizajneri svjetla iz svijeta kazališta ulaze u slične svjetlosne instalacije i festivale, a oni znaju što se sa svjetlom može učiniti. Tehnologija uz to revolucionarno galopira u napretku pa su mogućnosti svakoga dana sve veće.

Tri dana zbivanja

Trodnevna zbivanja festivala koja pokrivaju veliki dio grada u sebi nužno mora imati dobru organizaciju i promišljanja o rasporedu instalacija, redosljedu izvođenja, svojevrsnoj dramaturgiji, a svjetlo izaziva vizualni podražaj, spektakl i senzaciju nalik kazalištu. Kad su gradski prostori mjesto na kojemu je scena takvog festivala onda je važan raspored koji će ljudima omogućiti sudjelovanje u predstavama koje su raznoliko strukturirane i po starosnoj dobi publike. Kažemo sudjelovanje publike, jer ovakve predstave uključuju, nisu samo za pasivno gledanje. Deset se godina moralo ispunjavati sve veća očekivanja publike, jer kako se razvijao festival tako se i publika punila iskustvom, savladavala zajedno s predstavama nove tehničke mogućnosti koje su donosile spektakularnije izvedbe.

Marko kaže da je prije deset godina kod prvog susreta s 3D mappingom, doslovno sa suradnicima otkrivao toplu vodu, nisu poznavali svjetsku scenu niti znali da postoje nekakvi festivali svjetla, a to prvo iskustvo bio je eksperiment, iskušavanje vlastitog znanja i učenja obrade slika fasade za specifičnu namjenu kako bi se izmijenjena, projekcijom vraćala na ista mjesta koja su ranije zabilježena fotografiranjem.

Igra svjetla

To modeliranje donijelo je prva iskustva nakon kontakta s publikom koja je u nevjerici stigla na pulski Forum i sama zarobljena tom kratkom projekcijom. Ma koliko kratka bila privukla je veliki broj radoznalih ljudi. Taj je 3D mapping reklamiran kao događaj koji je trajao od osam i trideset uvečer do osam sati i trideset sedam minuta. Zašto su ljudi uopće došli na tu sedmominutnu projekciju ? Baš zbog tog novog iskustva i inovativnog događaja u Puli. Došli su ljudi. Puno njih.

Iz tog pulskog iskustva nastao je jedan od prvih festivala u bližoj europskoj okolini. Festivali svjetla su konceptualno i organizacijski komplicirani projekti koji, za početak, lagano mogu skliznuti u banalno razmetanje tehnološkim mogućnostima kojih u današnjem svijetu ima na pretek ili jeftinim blic efektima kojima se publika na brzinu zaslijepi (u našem se istarskom, lokalnom govoru, kaže „slijepiti”, ako varaš ili lažeš).

Festival koji traje deset godina s uvijek sve većom publikom očito nije koristio te banalne blic efekte – nudio je odlične svjetske autore koji se nisu bahatili velikim tehničkim efektima u prazno. Bilo je tu i odličnih poklapanja s drugim pulskim aktualnostima kao što je osvjetljavanje „pulskih divova”, Uljanikovih dizalica, koja su prezentirana u sklopu Festivala Visualia 2014.. godine. Majstor Dean Skira je u organizaciji pulske Turističke zajednice to efektno posložio i stvorio jednu novu pulsku vizuru koja nije skliznula u vašarske svjetleće senzacije.

Od Foruma do Guinnessa

Kako kažu; sreća prati odvažne, pa je i to srećom obogatilo jednu od Visualia kao što je snažno odjeknulo i uvrštavanje u Guinnessovu knjigu rekorda s projektom «Arena-Light Postcard!».  Udruga Sonitus, Turistička zajednica grada Pule i Arheološki muzej Istre službeno su postali svjetski rekorderi u kategoriji fotografije najvećeg ljudskog svjetlosnog znaka (Largest torchlit image formed by people).

Paralelno s produkcijom godišnjih festivala svjetla Visualia je pratila svjetske organizacije koje se bave svjetlom u raznolikim aspektima pa je jedan od Visualia Festivala bio organiziran s partnertvom ILA-e (International Light Association), međunarodnom organizacijom koja se bavi proučavanjem i istraživanjem svjetla sa znanstvenog aspekta, a članovi su joj znanstvenici iz cijeloga svijeta.

Od 2020. Visualia Festival je učlanjen u najveću svjetsku organizaciju festivala svjetla "International Light Festival Organisation" (ILO), a od 2022 Marko Bolković je član upravnog odbora, da bi 2023. godine postao tajnik te udruge. Bitno je to jer su tu i neki od najvećih europskih festivala svjetla (Lyon, London, Eindhoven, Oslo…).

Pulska Visualia je uistinu respektabilan festival svjetla s brojnim suradnicima iz cijeloga svijeta koji spadaju u sam vrh svojim ugledom u poslu.