"Pulska arena trebala bi biti dio zajedničke prijave s amfiteatrom u Nimesu, Arlesu i ostalima. Tako bi lakše dobili uvrštenje na UNESCO-ovu listu", kaže pulski gradonačelnik Filip Zoričić * Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo: "Da bi se dobili korisni prostori, 1985. su probijani temeljni zidovi. Nema šanse da bi tako nešto danas dozvolili konzervatori. Sigurno je da takva intervencija nije pomogla kandidaturi Areni za uvrštenje na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, ali ne znam je li to razlog odbijanja 1996. i 1999. godine
"Pulska arena trebala bi biti dio zajedničke prijave s amfiteatrom u Nimesu, Arlesu i ostalima. Tako bi lakše dobili uvrštenje na UNESCO-ovu listu", kaže pulski gradonačelnik Filip Zoričić * Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo: "Da bi se dobili korisni prostori, 1985. su probijani temeljni zidovi. Nema šanse da bi tako nešto danas dozvolili konzervatori. Sigurno je da takva intervencija nije pomogla kandidaturi Areni za uvrštenje na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, ali ne znam je li to razlog odbijanja 1996. i 1999. godine
Kandidatura pulske Arene na UNESCO-ov popis svjetske baštine odbijena je u dva navrata, 1996. i 1999. godine. Na inicijativu pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, po treći put pokušat će se da se pulski amfiteatar uvrsti na ovu prestižnu listu, ovaj put zajedno s drugim rimskim arenama poput onih u Nimesu i Arlesu.
No, zanimljivo je da u arhivi Arheološkog muzeja Istre kao ni u gradskoj arhivi nema objašnjenja dviju dosadašnjih odbijenica. Je li sve uprskano adaptacijom i agresivnim radovima u Areni 1985. godine?
Bude li po onoj 'treća sreća', taj će se ulaz na UNESCO-vu listu dogoditi tek za, kako nam kaže ravnatelj Arheolog muzeja Istre Darka Komše, šest do sedam godina, a zbog složenog postupka prijave koji ne pokriva samo Arenu, tog najvećeg i najsačuvanijeg spomenika antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, podignutog u 1. stoljeću naše ere.
No, idemo redom.
- Pulska Arena trebala biti dio zajedničke prijave Nimesa, Arlesa i ostalih amfiteatara, veli nam gradonačelnik Zoričić i obrazlaže: "Smatramo da bi tako bilo bolje i lakše dobiti uvrštenje. Mi pripremamo s naše strane inicijativu koju će, siguran sam, podržati, struka i resorno ministarstvo. Prva usmena reakcija ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek je pozitivna, a sada nam slijedi pisani dio, priprema i lobiranje".
- Proces dugo traje, ali poanta nije dobiti uvrštenje dok sam ja gradonačelnik, nego započeti, pripremiti i vjerovati da ćemo kao grad uspjeti. Grad je iznad svih nas, a uvrštenje će dati Pulu novu i dodanu vrijednost, zaključuje gradonačelnik Zoričić.
Po veličini pulski amfiteatar zauzima šesto mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana.
Stavlja se uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu. No, ipak nije na listi UNESCO-a. Zašto?
Tko se sjeća nekima lijepog, nekima opskurnog dnevno-noćnog kafića 'Enigma', koji je od 1992. do 1998., zajedno s poker aparatima, djelovao u samoj Areni?
Tog kafića ratnih i poratnih godina ne bi bilo da prethodno nije bilo adaptacije u temeljima pulske Areni 1985. godine, čije se proizvedene štete do danas, doduše neslužbeno, s tihim odjekom tabu teme, navode kao razlog dviju UNESCO-ovih odbijenica.
Ta je adaptacija 1985. opravdavana samofinanciranjem održavanja amfiteatra te njegovim uključivanjem u turizam. Za potrebe planiranog kafića s terasom, restorana i turističke recepcije, radovima se zadrlo u temelje, uz uklanjanje velikih količina originalnog rimskog zida.
Odgovornom se u kuloarima, iako je tu bilo i projektanata i nadzornih inženjera, uvijek spominjala priznata arheologinja i tadašnja direktorica Arheološkog muzeja dr. Vesna Girardi Jurkić, kasnije omiljena Tuđmanova ministrica kulture, kojoj su u političkom kontekstu spočitavali uvođenje "porez na šund" tjedniku Feral, a u stručnom, upravo u vezi ove teme, isticali njene presudne zasluge što su u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine uneseni Eufrazijeva bazilika u Poreču, urbana cjelina grada Trogira te crkva sv. Jakova u Šibeniku sa starom gradskom jezgrom.
Aktualni ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo kaže da svakako treba pronaći izvještaje ICOMOSA, stručno-savjetodavnog tijela UNESCO-a, odnosno konkretne nedostatke zbog kojih su članovi ovog tijela ocijenili da pulski amfiteatar ne zadovoljava kriterije izuzetne univerzalne vrijednosti.
- Štogod to bilo, ta konzervacija 1985. ili nešto drugo, treba vidjeti postoji li mogućnost promjene, readaptacije modela prijave Arene, kaže on.
Na pitanje koliko je štete napravila adaptacija i radovi u Areni sredinom 80-ih godina, Komšo odgovara: "Da bi se dobili korisni prostori, rađena su probijanja temeljnih zidova. Nema šanse da bi tako nešto dozvolila današnja konzervatorska praksa. Sigurno je da takva praksa nije pomogla kandidaturi Areni prema listi UNESCO-a, ali ne znam je li to bio glavni razlog odbijanja uvrštenja. O tome bih mogao samo spekulirati", veli on.
- Ti radovi nisu pomogli Areni, iako su im prethodila duga istraživanja 1983. i 1984. kada se otvorio cijeli pojas na zapadu i sve te kazete koje su bile ispod. Tad je u dogovoru s konzervatorima odlučeno da se ide u taj zahvat kojim bi se dobili ti prostori u donjem dijelu Arene. S druge strane, dobiven je niz prostora koji su nama korisni - suvenirnica, galerija, kao i šetnica u zapadnom dijelu Arene koja se sada intenzivno koristi i ljudi tamo nemaju osjećaj da je to rekonstruirano, nastavlja Komšo.
Od zadnje valorizacije prijave Arene prošlo je gotovo 25 godina i dobar dio promjena zaživjelo je s amfiteatrom, dok konzervatorski odjel danas jako brine o Areni.
"Neovisno o intervenciji 1985. godine, ali i onih 30-ih godina 20. stoljeća koje su isto bile invazivne, kada su se radile tribine, kao i intervencijama u 19. stoljeću, unatoč svemu tome i dalje je 95 posto pulskog amfiteatra rimsko", ističe ravnatelj Arheološkog muzeja Istre.
Arena je kandidirana za uvrštenje na Popis svjetske baštine 1996. godine. ICOMOS kao stručno-savjetodavno tijelo UNESCO-a ocijenio je tada da je amfiteatar u Puli izuzetan i dobro očuvan primjer velike rimske javne građevine te da je ukupna razina autentičnosti nepobitna, odnosno da je, usprkos zahvatima u 19. i početkom 20. stoljeća koji nisu izvedeni u skladu s današnjim konzervatorskim načelima, najveći dio cjelokupne strukture izvorne rimske izrade.
ICOMOS je ustvrdio visoku razinu očuvanosti i cjelovitosti pulskog amfiteatra, no, kako je još prije pet godina utvrdilo ministarstvo kulture, "ICOMOS se ipak suzdržao od konačne ocjene te je preporučio da se odlučivanje o uvrštenju na Popis svjetske baštine odgodi dok se ne dovrši izrada komparativne studije rimskih amfiteatara”.
Stoga je kandidatura i ponovljena 1999. godine pod nazivom “Antička Pula s amfiteatrom”. Ovaj je put uključila, osim amfiteatra, i ostale dijelove antičke baštine Pule - Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, Dvojna vrata, Malo rimsko kazalište i druge te ranokršćanske crkve iz 4. i 5. stoljeća.
U Ministarstvu kulture kazali su da je u međuvremenu ICOMOS izradio komparativnu studiju nekoliko amfiteatara i kazališta već upisanih na Popis svjetske baštine te smatra da pulski amfiteatar ne zadovoljava kriterije izuzetne univerzalne vrijednosti!
Stoga je ovo tijelo predložilo da se kandidirano kulturno dobro ne uvrsti na popis. Suočena s takvom preporukom ICOMOS-a, koja uvelike utječe na konačnu odluku UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, Republika Hrvatska je tada povukla kandidaturu pulske Arene
Komšo navodi važnost 'tihe diplomacije' i lobiranja jer, kaže, puno je mjesta koja su na listi svjetske baštine iako nisu bili u skladu s današnjom konzervatorskom praksom.
"Akvileja je prijavljen i na listi je UNESO-a. Taj grad 40-ak kilometara od Trsta sada je malo mjestašce s 3.500 stanovnika, no u rimsko doba je sa 100 tisuća stanovnika bio najveći rimski grad na ovom području, jedan od tri najbogatija rimska grada, kojem je Pula gravitirala. Od tog grada ostalo je malo, par ranokršćanskih crkvi i ogroman teritorij s antičkim ostacima amfiteatra pod zemljom. Njihov je amfiteatar 90 puta gori od našeg, nije ostao kamen na kamenu od njega, a ipak je ušao na listu UNESCO-a", veli Komšo
Prema njegovom mišljenju, u Arena kao individualan spomenik u prijavi neće proći, jer je takav koncept uvrštavanja, veli, davno napušten. Jedino je amfiteatar El Džemu u Tunisu individualno uvršten na UNESCO-ovu listu.
Ako se pokaže da su dosadašnjim intervencijama napravljene nepremostive štete, možda Arena ne treba biti motor priče već dio priče o kandidaturi. Možda bi, kaže, antičkom konceptu prijave trebalo pridodati austrougarsko vojno naslijeđe s brojnim tvrđavama, a možda bi se mogao poticati koncept Pule kao grada feniksa koji se više puta uništavao pa uzdizao.
"Po meni, Arena ima univerzalnu vrijednost, specifično je očuvana, ima specifične tehnike gradnje, ima ta četiri tornja koja su jedinstveni u odnosu na sve druge amfiteatre. Ja vjerujem da zaslužujemo biti na UNESCO-ovoj listi. Treba osnovati stručnu ekipu koja će napraviti podloge i prijedloge. Pred nama je dug put i postoji mogućnost da ne budemo uvršteni na listu UNESCO-a, ali treba napraviti sve da se u tome uspije".
Da sad, ovaj čas, prijavimo Arenu, trebalo bi pet godina do UNESCO-ova donošenja konačne odluke, a tome treba pridodati još godinu-dvije prethodnog rada na materijalima i modusu same prijave, veli Komšo.
Uvrštavanjem na listu UNESCO-a Arena bi dobila puno veću vidljivost, prepoznatljivost u svijetu, uz prateći turistički učinak, a kao drugo, bila bi povećane mjere zaštite spomenika
- Jer, možeš i ispasti s liste ako ne radiš na tome. Uvrste li nas na popis svjetske baštine, u tom bi slučaju mjere bile strože, rigoroznije, u smislu broja koncerata, količine opreme koja može ulaziti u Arenu, nadzora buke, a gledao bi se i okoliš Arene bez, recimo, klima na okolnim fasadama, a možda i bez okolnog prometa, zaključuje ravnatelj Komšo.
Nepokretna kulturna dobra upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine:
1. Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.)
2. Stari grad Dubrovnik (1979.)
3. Nacionalni park Plitvička jezera (1979.)
4. Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča (1997.)
5. Povijesni grad Trogir (1997.)
6. Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku (2000.)
7. Starogradsko polje, Hvar (2008.)
8. Stećci (2016.)
9. Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku (2017.)
10. Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Europe (2017.)
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
