ŽIVIO JE 63 GODINE S METKOM U SRCU: U 91. godini života preminuo Gino Paoli, njegove su pjesme obilježile epohu

Jučer je preminuo Gino Paoli, jedan od utemeljitelja talijanske kantautorske pjesme i središnja figura takozvane „genovske škole“ koju su još činili poznati i veliki Fabrizio De André, Bruno Lauzi, Luigi Tenco i Umberto Bindi. Imao je 91 godinu. Uz njega je više od 50 godina, sve do posljednjeg dana, bila njegova supruga Paola Penzo, koja danas ima 70 godina i s kojom je imao troje djece.

Tijekom više od pola stoljeća zabavne glazbe ostavio je neizbrisiv trag stilom, intenzitetom i sposobnošću spajanja poezije i svakodnevice. Paoli je bio jedan od onih autora koji su raskinuli s talijanskom tradicijom "bel canta" nakon što su otkrili glazbu i tekstove Jacquesa Brela i Léa Ferréa, shvativši da je realizam ključ za pristup stvarnosti kako bi se ona obuhvatila i pokušala razumjeti, prevodeći u glazbu cijeli repertoar dvadesetog stoljeća u kojem se egzistencijalizam suočavao s anarhijom kao stavom prema svijetu.

Autor pjesama koje su postale dio kolektivne memorije, Paoli je potpisao uspješnice poput La gatta, Sapore di sale, Che cosa c'è, i Il cielo in una stanza (aranžirao Ennio Morricone), koju je – na prijedlog velikog tekstopisca Mogola – do vrhunca proslavila Mina, tada najbolja talijanska pjevačica gotovo neponovljivog glasa. Paolijevu pjesmu Senza fine, proslavila je pak Ornella Vanoni, također legendarna talijanska pjevačica. Među njegovim najintimnijim pjesmama ističe se Storia d’amore, često povezivana s njegovom vezom s glumicom Stefanijom Sandrelli, jednom od ključnih osoba u njegovu ljubavnom životu.

Pjesme Gina Paolija imale su značajan međunarodni odjek te su tijekom desetljeća prepjevane na više od 15 jezika, među kojima su engleski, francuski, španjolski, portugalski, njemački, nizozemski, japanski i razni jezici istočne Europe, što potvrđuje univerzalnost njegova autorskog izraza.

Il cielo in una stanza smatra se jednom od najljepših talijanskih pjesama svih vremena, dok je u drugi njegov veliki hit, Sapore di sale, doživio brojne verzije na različitim jezicima. Među njima ističe se i hrvatska interpretacija „Sa okusom soli, sa okusom mora“ u izvedbi Arsena Dedića.

Tako široka rasprostranjenost svjedoči o Paolijevoj sposobnosti nadilaženja nacionalnih granica: njegove melodije i tekstovi, iako duboko ukorijenjeni u talijanskoj kulturi, pokazali su se prilagodljivima i prepoznatljivima u vrlo različitim jezičnim i kulturnim kontekstima.

Njegov život obilježili su i dramatični događaji. Dana 11. srpnja 1963., u 28. godini života, pokušao je samoubojstvo: „Vježbao sam pucajući iz Derringer pištolja kalibra 5 u jednu debelu knjigu i vidio da metak prodire duboko. Zatim sam legao na krevet i pucao. Ne u glavu, da majci ne priuštim tu bol. U srce. Metak se zaustavio u perikardu. Još je ondje i pravi mi društvo“, ispričao je Paoli, dodajući da je to, paradoksalno, učinio jer je u životu “imao sve“.

Preživio je, ali je više od šezdeset godina živio s metkom u srcu, gotovo fizičkim simbolom svoje nemirne naravi. Bio je snažno vezan uz kantautora Luigia Tenca te ga je duboko pogodila njegova tragična smrt: prijatelj si je oduzeo život u siječnju 1967., tijekom Festivala u Sanremu, u znak prosvjeda zbog komercijalizacije festivala i odustajanja od umjetničke dimenzije pjesama i autora koji su na njemu nastupali.

Paoli nikada nije skrivao svoje probleme s alkoholom ni krhkosti koje su pratile uspjeh. Uz umjetničku karijeru, imao je i političko iskustvo kao zastupnik u talijanskom parlamentu u redovima Talijanske komunističke partija, donoseći u politiku slobodan i nekonvencionalan pogled. Zadnja uspješnica bila mu je pjesma Quattro amicia al bar kojom je osvojio Festivalbar.

U privatnom životu imao je intenzivne i često turbulentne veze. Poznata je njegova ljubavna priča s Ornellom Vanoni, muzom i izvođačicom nekih od njegovih najpoznatijih pjesama, koja je također preminula u 91. godini u studenom 2025, kao i ona s glumicom Stefanijom Sandrelli, s kojom je dobio kćer Amandu Sandrelli, danas afirmiranu glumicu. Njegov prvi brak s Annom Fabbri, iz kojeg je rođen sin Giovanni, završio je neuspjehom, što je bio još jedan segment složenog ljubavnog života.

Gino Paoli nije bio samo sjajan pjevač i autor pjesama: bio je tumač emocija i inovator jezika talijanske zabavne glazbe, sposoban pretvoriti pjesmu u egzistencijalnu priču. Njegovim odlaskom nestaje jedinstven glas, ali ostaje opus koji je bio soundtrack života milijuna Talijana – i koji će sigurno trajati.

Sprovod Gina Paolija će se održati u privatnom obliku, u nazočnosti samo članova obitelji. Njegov će Pepeo, prema njegovoj želji, biti rasut u moru u genoveškoj četvrti Boccadasse, mjestu gdje je napisao pjesmu La gatta, prvom kojom je stekao slavu.