Komentarom našeg Dražena Majića o sve jačoj ljubavi IDS-a i HDZ-a u Rovinju otvorili smo današnji dan. Jer, usprkos ustrajnom negiranju te koalicije iz redova IDS-a i gradonačelnika Emila Nimčevića, ta je veza, kako je i napisano, vidljiva iz svemira. Ispravno zaključuju da ta ljubav, kao i mnoge 'zabranjene', donosi reputacijsku štetu, no ne mogu skriti činjenicu da su glasom HDZ-ovca Milana Košare, osigurali većinu u rovinjskom Gradskom vijeću.
S druge strane, analizirali smo, sasvim je jasno da Košara nije dao svoj glas iz te ljubavi, već iz pragmatičnih razloga. Najblaže rečeno. Otac mu je imenovan za rovinjskog lovočuvara, osoba kojeg su ti isti lovci uhvatili u krivolovu, s puškom bez papira i noćnom optikom. Tražilo se i dobilo mjesto potpredsjednika Vijeća. A bit će i infrastrukture na udaljenim područjima, ako nas razumijete.
Pulska cementara obilježila je danas 100. godišnjicu. Za tu je prigodu, osim zabave, sporta, i ćevapa za građane, organiziran posjet samoj tvornici. Snimanje i fotografiranje je bilo zabranjeno. I škakljiva pitanja. Primjerice kako rad u cementari utječe na zdravlje zaposlenika, okolnih stanovnika, kad se može očekivati plinifikacija…Očito se radilo, kao što smo i napisali, o propagandnom obilasku kojim se pokušalo kupiti naklonost Puljana. Jer, dakako, lakše je platiti 20.000 eura za klopicu i cugicu, nego 20.000.000 za prelazak s ugljena na plin.
Poprilično mirnu i jakim suncem 'uspavanu' subotu razdrmala je tutnjava tisuća Harley-Davidson motora koji su u spektakularnom defileu provozali ulicama Pule i Medulina. Gužve je bilo, da se razumijemo, no bilo ih je lijepo vidjeti.
Današnje urednice su bile Chiara i Nera, sutra vas čekaju Silvio i Dražen.
Ujutro donosimo osvrt Dražena Majića nakon šetnje pulskom cementarom. Pulski zaljev izgleda kao mješavina Pripuzovog mega otpada željeza i nekog kaotičnog muzeja industrijske propasti grada.