6 lekcija za Daglasa Koracu

Rekli bi mladi danas – krindž. Čitaš i neugodno ti je. Bljezgariju koja je jučer dospjela na adresu Istre24, a za koju s Istarskog veleučilišta kažu da je demanti, nije potpisala fizička osoba. U potpisu je tek naziv te visokoobrazovne ustanove.  

Red je, ipak, da odgovorim. Papazijanija možda nema autora, ali odgovorna osoba Istarskog veleučilišta je i dalje dekan Daglas Koraca, pa je jedino logično da on snosi odgovornost za napisano. Evo, dakle, šest besplatnih lekcija za Daglasa Koracu.

Lekcija broj 1: Ako je demanti, onda se demantira

S obzirom na to da nije ništa opovrgnuo, dekan Daglas Koraca zloupotrijebio je institut demantija. To nas dovodi do problema. Kako, naime, demantirati nešto što prethodno nije demantiralo ništa? Teško. Ali dati ćemo si truda i spustit se na Koracinu razinu (ne) razumijevanja, (trome) interpretacije pojmova i (ne)shvaćanja uzročno posljedičnih veza.

Netočno je, stoga, da je Koraca demantirao činjenice iznesene u tekstu, točno je da je tek transliterirao svoje umotvorine.

Lekcija broj 2: Interes novinara jednak je interesu javnosti

Koraca u svom „demantiju“ kaže da je nejasno čiji interes zastupam. Navodi da je „vrlo indikativna činjenica“ da je moj životni partner „istaknuti SDP-ovac Danijel Ferić“ prije tri godine održao konferenciju za novinare o Istarskom veleučilištu, pa je možda moj interes za Istarskim veleučilištem „potaknut od strane Ferića, a možda se radi samo o pukoj slučajnosti“.

„No ipak je nekako teško povjerovati u ovo potonje. Stoga se sam kredibilitet novinarke dovodi u pitanje, ali neka činjenice govore same po sebi“, izloženo je u „demantiju“, ali nikakve činjenice koje nastanak tekstova o Istarskom veleučilištu povezuju s mojim bračnim statusom nisu navedene.

Odgovor na pitanje u čijem interesu radim čini se očiglednim: u interesu javnosti.

Koraci je to, naravno, neshvatljivo zato što je, nažalost, navikao da ga (neki) novinari opslužuju i umjesto da kritički promišljaju, sebe svode na zapisničare i sramote profesiju, umjesto da služe javnosti, služe vlasti, umjesto da štite čovjeka, u nebesa dižu moćnike. U svakoj struci ima korova, novinarstvo nije iznimka. Kao ni sustav znanosti i visokog obrazovanja. Daglas Koraca obilato koristi posrnuli dio novinarske struke da bi se promovirao kao mesija Istarskog veleučilišta.

Tako je  25. listopada prošle godine na portalu Glasa Istre objavljen članak naslovljen „Istarsko veleučilište bilježi značajan rast upisa: Dvostruko više studenata nego prethodne godine“, a u kojem se ne navodi niti jedna brojka. Je li broj narastao s jednog na dvoje studenata ili s 200 na 400, niti je dekan rekao, niti je potpisani novinar pitao, pa javnost nije ni saznala. U čijem je interesu, valja se zapitati, napisan taj tekst? I ovaj se odgovor čini i više nego očiglednim: u interesu Daglasa Korace. To znamo i zato što je upravo Istra24, kakve li slučajnosti, sedam dana prije objave upravo članka u Glasu Istre od Istarskog veleučilišta tražila podatke o brojci upisanih studenata, da bi osam dana nakon objave u Glasu Istre dobili odgovor – dvostruko više. Tek nakon što smo u cijelu priču uveli članove Upravnog vijeća, dobili smo brojke.

Netočno je da je moj kredibilitet narušen, točno je da Daglas Koraca to insinuira zato što nema argumente kojima bi pobio činjenice iznesene u tekstu koji mu nije po volji.

Lekcija broj 3.: Novinarstvo nije na prodaju

Daglas Koraca u svom „demantiju“ kaže da je u tekstu „izneseno je toliko neistina i iskonstruiranih priča da je iste sramotno nazivati novinarstvom“. Novinarstvo proživljava teške trenutke. Ekstremno desni Domovinski pokret zadnjih dana otvoreno zagovara gašenje tjednika Novosti zato što taj list ne opslužuje režim, pa je ovo i više nego dobar moment za još jednu lekciju iz novinarstva. Zapravo dođe kao budali šamar. A budala, vidimo, ima na svakom koraku.

Prvi tekst koji je objavljen o reviziji napisao je, naime, prije pet i pol godina tadašnji glavni urednik Glasa Istre Robert Frank. U tekstu se, na temelju navodnih izvora iz Županije, bez da se uistinu iščitao nalaz revizije, opanjkava Davor Mišković, a bez da mu se dala prilika da iznese svoju stranu. Da nije bilo i tog teškog kršenja novinarskog kodeksa časti, teško bi Koraca danas bio dekan Istarskog veleučilišta, pa je jasno zašto je njemu višemjesečno istraživanje, čitanje revizije i ostalih dokumenata iz tog vremena te bezbroj dopisa i e-mailova, kao i slanje inih zahtjeva za pravo na pristup informacijama sramota, a tekst Roberta Franka, očigledno, profesionalizam.

Ne treba tu kriviti samo Koracu. Ovdje se prvenstveno radi o godinama zatiranja novinarstva i gušenja medijskih sloboda u Istri, a u čemu je svakako prednjačila Koracina stranka, IDS.

Netočno je da su iznesene neistine i iskonstruirane priče, točno je da se priča radila profesionalno, ali da je Daglas Koraca naučio da je novinarstvo na prodaju.

Lekcija broj 4: Postoje ljudi koji misle svojom glavom

Na svijetu postoje slobodnomisleći ljudi. Ima takvih vjerojatno i u IDS-u, ali Koraca, čini se gotovo sigurnim, nije među njima, pa je teško za povjerovati da uopće može mislima dohvatiti značenje tog pojma. Pojasnit ćemo: to je ono kad se misli vlastitom glavom.

Istina je da je moj suprug Danijel Ferić držao presicu o Istarskom veleučilištu, gdje je kazao da Istarsko veleučilište treba pripojiti pulskom Sveučilištu. Ja, međutim, ne dijelim njegov stav. Sasvim naprotiv. Moje je mišljenje da Istarsko veleučilište može biti veoma kvalitetna visokoobrazovna ustanova, koja može djelovati autonomno i bez uplitanja politike, i to bez obzira na to što se financira i iz županijskog proračuna. Nakon višemjesečnog istraživanja, sasvim sam sigurna da se to, nažalst, ne može dogoditi dokle god je pod vodstvom Daglasa Korace.

Netočno je da moj suprug i ja iznosimo slične ili iste stavove, točno je da su moji različiti od njegovih i da se temelje na vlastitim promišljanjima i saznanjima koje sam stekla nakon višemjesečnog istraživanja i višegodišnjeg pisanja i praćenja situacije na Istarskom veleučilištu.

Lekcija broj 5: Kvalitetni vođa trebao bi posjedovati minimum hrabrosti

U uratku koji je prije neki dan poslan na adresu Istre24, takozvanom samoprozvanom demantiju, potpisano je Istarsko veleučilište, a poslano je s e-mail adrese Daglasa Korace.

Tko je, dakle, autor škrabotine? Kakva je to osoba koja je na čelu jedne ustanove, u ovom slučaju čak obrazovne, a nema se hrabrosti potpisati i preuzeti odgovornost za svoju ulogu lidera?

Daglas Koraca skriva se iza naziva ustanove poput najveće kukavice, pritom koristeći svoje zaposlenike i zaposlenice kao ljudski štit.

Netočno je da je Daglas Koraca dobar vođa, točno je da je najobičnija kukavica.

Lekcija broj 6: Koraca nije Istarsko veleučilište

Dekan Daglas Koraca svojim zadnjim potezima želi stavit znak jednakosti između sebe i Istarskog veleučilišta. Ako njemu 'padne glava', pokušava iskonstruirati, past će i svima ostalima na toj visokoobrazovnoj ustanovi.

Na Istarskom veleučilištu radi puno vrijednih i poštenih ljudi, kako profesora, tako i nenastavnog osoblja. Da nije bilo takvih, javnost bi ostala uskraćena za brojne dokaze i informacije o stanju na Veleučilištu. Njihovo radno mjesto ni na koji način ne bi trebalo biti ovisno o Koracinom.

Netočno je da je Dekan Daglas Koraca početak i kraj Istarskog veleučilišta, točno je da budućnost ustanove ovisi jedino o Istarskoj Županiji.