BORBA ZA DOSTOJANSTVO Nestvarno loši uvjeti pulskih pomoćnika u nastavi. Martina Susnich i Helena Fajtović: "Zarađujemo manje od djece koja rade preko učeničkog servisa! Kakva je to plaća?!"

- Moje petnaestogodišnje dijete koje radi preko učeničkog servisa ima bolju satnicu od mene. Njena je sedam, a moja šest eura, započinje nam gotovo nevjerojatnu priču o lošoj poziciji pomoćnika u nastavi u osnovnim školama najvećeg istarskog grada Martina Susnich koja je, uz podršku kolegice Helene Fajtović, odlučila pokušati stati na kraj lošem statusu koji ih godinama prati. Jer dalje, kažu, više nema!

Nećemo pretjerati ako situaciju u kojoj se našlo ovo zanimanje okarakteriziramo kao katastrofalnu jer, od mizerne plaće do radnog statusa, barem u pulskoj priči, gotovo sve je problematično i, na momente, nedefinirano. A to uključuje čak i dio sa „zanimanjem“ jer ni ono do danas nije uvedeno u sistematizaciju radnih mjesta na državnoj razini.

Ostatak problema, pak, većim je dijelom vezan upravo za Pulu.

Martina Susnich

Sedam dana godišnje „kud koji, mili moji“

Započeli smo s plaćom, no ostavit ćemo nastavak tog dijela priče za kasnije i pokušati krenuti od onoga što je čak i dijelu javnosti koji je upoznat s niskim primanjima pomoćnika u nastavi slabije poznato, a to su – ugovori.

Iako bi se prema trenutno otvorenim natječajima za ovo radno mjesto u pulskim osnovnim školama, gdje se traži čak 102 pomoćnika, moglo olako zaključiti da je bazen za zapošljavanje vrlo darežljiv, u pitanju je zapravo posljedica jedne gotovo nevjerojatnije komplikacije. Broj pomoćnika u Puli se trenutno vrti između 100 i 110 i neće se značajno mijenjati. Čak, zbog pooštrenja uvjeta za stjecanje ovakve vrste pomoći, mogao bi eventualno smanjivati. No svi pomoćnici obuhvaćeni ovom brojkom koji se žele i naredne godine baviti svojim poslom morat će prije početka nove nastavne godine iznova proći proces zapošljavanja kao što su to uradili prvi put. Za mnoge, to znači višegodišnje ponavljanje istog postupka.

Ali, ni to nije najveći problem s ugovorima.

Pomoćnicima u nastavi poslodavac je jedinica lokalne samouprave pod čijom ingerencijom se nalazi škola u kojoj rade. S obzirom na to da je osnivač osnovnih škola u gradovima u pravilu sam grad, i naše su sugovornice zaposlene u Gradu Pula. Ali, da bi do ugovora došle, prijavljuju se na konkretne natječaje pojedinih škola.

Zvuči komplicirano? Ima još!

Istek njihovog ugovora i datum početka novog (ako ga dobiju) u vremenskom su raskoraku pa su pulski pomoćnici u nastavi u osnovnim školama svake godine neko vrijeme bez posla. Ove godine konkretno – sedam dana!

Naime, ugovor koji trenutno imaju s Gradom istječe 31. kolovoza, a prošle su godine novi potpisali tek sa 7. rujnom.

U tih sedam dana pomoćnici, od kojih je većina, ako ne i skoro svi, već konkurirala za novi posao i možda već dobila i potvrdu da će ga dobiti, mora svejedno svoj status nezaposlene osobe zaštiti prijavom na Zavod za zapošljavanje. Ukratko, osim ako ne dobiju ugovor s ranijim datumom, za što u ovom trenutku nemaju nikakve najave, na „biro“ će morati zbog sedam dana.

Ujedno, kako ne postoji kontinuitet radnog mjesta, a natječaji se raspisuju za svaku školu pojedinačno, pomoćnici, kako bi bili sigurni da će doći do posla, prijave predaju u više škola.

-  Prijavimo se na više natječaja i čekamo gdje će nas pozvati na razgovor ili nam javiti da bi voljeli da nastavimo raditi s istim djetetom kao i prošle godine, veli Helena.

No, osim što ovakva situacija predstavlja ogromnu komplikaciju i neizvjesnost za njih, loša je i za djecu koju prate u nastavi jer se iz godine u godinu riskira prekid rada s istim djetetom, a to je za djecu s teškoćama u učenju iznimno važno.

Helena Fajtović

Neplaćene „rupe“ u rasporedu

A tu se otvara i najvažnije pitanje – zbog čega ugovor ne bi bio dugotrajniji?

-  Odgovaralo bi i djetetu i nama da se suradnja nastavi u kontinuitetu. Ako je dijete u petom razredu, zašto ne očekivati da će ići u istu  školu do osmog razreda i osigurati mu istog asistenta, pita se Helena.

Za primjer dobre prakse, kažu, ne moramo gledati čak ni u europske zemlje. Crna Gora je pomoćnicima već osigurala ugovore na neodređeno i punu satnicu.

A satnica je tek druga tema. Naime, pomoćnici su plaćeni prema školskom rasporedu, ali „rupe“ i pauze, kažu nam sugovornice, nitko ne „zarezuje“.

-  Ako dijete s kojim radim ima pet sati, ja ću biti plaćena po satu, ali u tih pet sati ono će imati, recimo, pauzu četvrti sat i ja ću tada sjediti u školi i čekati nastavak što mi nitko neće platiti, veli Martina.

Vrijedi ovome dodati i činjenicu da za pomoćnike često nema malih odmora jer ih provode u konzultacijama s nastavnicima, a od neke se djece uopće ne mogu odvajati. Ujedno, nije im plaćen indirektni rad, odnosno sve popratne aktivnosti, pa čak ni edukacije koje su  – obavezne.

Tanka kuverta s platnom listom

A da se sve karte stavimo na stol, sugovornice pitamo kolika je zaista njihov plaća.

-  Nama je po Pravilniku za pomoćnike u nastavi prepisana minimalna satnica od 7,5 eura bruto i mi toliko i imamo. Neto, to je oko šest. Meni na kraju mjeseca legne plaća od oko 700 eura, kaže Martina i dodaje: „Ali, shvaćate li, to je minimum koji propisuje država!? Grad nitko ne sprječava da povisi iznos!“

No, u posljednjih godina dana nisu naišle na pretjerano svijetla obećanja kada je njihova plaća u pitanju. Na, razgovor s pulskim gradonačelnikom otišle su prošle jeseni zahtijevajući rješenje dvaju najvećih problema – kontinuiteta ugovora i povećanja satnice, ne tražeći pritom konkretan iznos, no čini se razgovori nisu završili plodonosno. Grad njihovu situaciju, kažu, vidi kroz povećanje od 70 posto koje imaju od vremena kada im je satnica iznosila 22 kune, ali ne i kroz prizmu inflacije.

-  700 eura, kakva je to plaća?! S njom ne možeš sebi sam osiguravati život. Kako možeš živjeti? Jedino da radiš i dodatni posao, kaže Martina.

Ujedno, iako su uvjeti za stjecanje prava na pomoćnika u nastavi značajno postrožena i ne može se očekivati povećanje njihovog broja, veli Martina, iz Komunalne su palače dobili odgovor kako ih je već sada previše.

A, iako je pitanje povišice tema za Grad Pulu, ni na državnoj razini, gdje je i sam minimum prenizak, boriti se za bolji status nije lako jer, kao što smo naveli u uvodu, mjesto pomoćnika još uvijek nije klasificirano kao zanimanje. Neobičan je to propust, objašnjava Martina, jer su čak i čuvari, koji su u škole uvedeni relativno nedavno, u međuvremenu dobili svoj status te koeficijent za obračun plaće i znatno su bolje plaćeni.

- Žalosno je da niti jedna jedinica lokalne uprave u Istarskoj županiji nije pomoćnicima podigla visinu satnice rada, u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave na razini cijele države, a među njima su Rijeka, Zagreb, Split, Makarska, Karlovac, Velika Gorica, Osječko-Baranjska Županija, Bjelovarsko-Bilogorska Županija, Dubrovnik, Šibenik…

22 tisuća vrijedno gledanje utakmica (foto Grad Pula)

Na Forum u novu borbu

Predstavnice pomoćnika u pulskim osnovnim školama ne odustaju od borbe za bolje sutra. Rebalans gradskog proračuna koji bi se trebao dogoditi u srpnju, novi je okvir za povećanje njihove plaće i one će ga pokušati još jednom u razgovornu gradonačelnikom izboriti, u paketu s boljim statusom ugovora. U tu svrhu, novi su sastanak na Forumu zakazale za pola mjeseca. No obećanja nema. Ali, ima potrebe.

Mi od Grada Pule do zaključenja članka nismo uspjeli doznati je li u planu povišica satnice.

-  U ovoj fazi, mi samo tražimo da se zaštiti naše dostojanstvo. Ali, i želimo nastaviti raditi ovaj posao jer ga volimo i radimo ga godinama. Ali, to više nije posao od koga možemo živjeti, kaže Martina.

Ima li je plemenitijeg posla od podučavanja djece i pomoći kada im ne ide učenje? Brige, podrške, oslonca?! Teško! Ima li gradova s većim proračunima od Pule? Ima, ali daleko je Pula od grada koji nema novca u proračunu. U pitanju su, ipak, prioriteti. I iako nam nije namjera trivijalizirati proces kreiranja proračuna, u gradu u kome su vrtići besplatno, gradi se park za pse 500 tisuća eura i organizira gledanje utakmica za 22 tisuće, negdje bi se moralo naći novca za dostojanstvo ljudi koji pomažu djeci da uče, baš onda kada sve zapne i nikako ne ide.

Floskula ili ne, što je ovo ako ne najveći zalog za budućnost.