Dalibor Paus (IDS) o vojnom roku: "Predloženi prijedlog izmjena Zakona o obrani diskriminira civilne ročnike"

- Civilna služba nije slabija forma obrane, ona je njezin ključni dio. Zakon koji to ignorira ne štiti zajednicu, već stigmatizira različitost. Ne smijemo dopustiti da ovo postane zakon u kojem se savjest kažnjava umjesto da se poštuje, poručio je saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus u raspravi o Zakonu o obrani.

Paus je podsjetio kako članak 47. Ustava Republike Hrvatske jasno navodi da su vojna obveza i obrana države dužnost svih sposobnih građana. No, jednako tako u istom članku Ustava stoji, jer je jednako važno, da se jamči pravo na prigovor savjesti svima koji zbog svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja nisu spremni nositi oružje.

- Pravo na priziv savjesti nije privilegij, ono je ustavna kategorija, istaknuo je Paus.

Kao diskriminatorne naveo je odredbe po kojima vojna obuka traje dva mjeseca, dok civilna služba u sustavu MUP-a traje tri mjeseca. Ne zato što je program obuke civilnih ročnika zahtjevniji i obimniji, nego kako bi se kaznilo one s prizivom savjesti. Osim toga, vojni ročnici, prema riječima predlagatelja, primat će naknadu od 1100 eura mjesečno, dok će civilni ročnici za svoj angažman dobivati tek 250 eura. Civilna služba, za razliku od vojne, neće se uračunavati u radni staž, a prednost pri zapošljavanju u državnoj i lokalnoj upravi imat će samo vojni ročnici.

Dodao je da se svatko razuman protivi lažnom prizivu savjesti, ali i naglasio kako odgovornost za
zlouporabe koje su se događale između 2000. i 2008. leži na državi. Ona je ta koja bi zakonodavnim rješenjima trebala osigurati mehanizme kontrole.

-Ako priziv savjesti priznajemo u zdravstvu, policiji, obrazovanju, pa i u vojsci, zašto se ovdje sustavno ponižava i destimulira?, upitao je Paus.

Upozorio je i da, u kontekstu klimatskih promjena te sve češćih poplava, požara, potresa, oluja i drugih prirodnih nepogoda, civilna zaštita i organizirano djelovanje zajednice postaju sve važniji. Zato smatra kako bi civilna služba trebala biti prostor u kojem se razvija održiva, obučena i organizirana pomoćna snaga za krizne situacije – a ne kazna za one koji imaju priziv savjesti.

Paus je naglasio da ako je cilj potaknuti novake na vojnu obuku to ne treba činiti diskriminacijom onih koji imaju priziv savjesti, nego država mora iznaći neki drugi način. Predložio je izjednačavanje trajanja civilne i vojne službe, kao i jednakih naknada za sve ročnike.

Istaknuo je važnost da se civilnim ročnicima vrijeme provedeno na službi računa u radni staž te da im se omogući jednaka prednost pri zapošljavanju u javnom sektoru kao i vojnim ročnicima, ili da se ta povlastica u potpunosti ukine.