Nakon 54 godine silno produktivnog uzgoja i prerade rajčice u Istri, nakon 20-ak godina medijskih nagađanja i zakulisnih igara oko njene atraktivne lokacije tik do mora, zatvara se Podravkina tvornica za preradu rajčica u Umagu!
Zatvara se, dakle, tvornica koja je od 1969. godine radila u centru grada i koja je svojedobno zapošljavala i do 140 radnika.
Gašenje tvornice u donjem nam je razgovoru rezolutno potvrdio Dario Makovac, predsjednik Udruge proizvođača rajčice u Umagu "Pomidor".
No, o tome šute umaške vlasti na čelu s gradonačelnikom Vilijem Bassaneseom.
Njeno zatvaranje najavljeno je prije tri dana na portalu Danica.hr u tekstu o gradnji nove tvornice za preradu rajčice Kalnik u Varaždinu, pod naslovom "Martina Dalić potvrdila: Podravka gradi novu tvornicu, bit će gotova u proljeće ".
U tom tekstu predsjednica uprave Podravke kaže i ovo: "Ovdje u Varaždinu gradit ćemo potpuno novo postrojenje za primarnu preradu rajčice i bit će to investicija vrijedna više od 100 milijuna kuna. Ona će omogućiti značajno povećanje poljoprivredne proizvodnje, odnosno proizvodnje rajčice od Međimurja do Virovitičko-podravske županije na čemu intenzivno radimo”.
Ovaj portal piše da "to, po svemu sudeći, znači kako se zatvara tvornica za preradu rajčice u Umagu; ove godine joj je vjerojatno zadnja sezona prerade".
Podsjećaju i na jedan znakovit detalj: Podravka je prije dvije godine iz tvornice u Umagu preselila u Varaždin novu Tetra Pak A3 Flex proizvodnu liniju za rajčicu, a oko 30 radnika dobilo je ponudu da radi u Kalniku. Zanimljivo, u umašku je tvornicu bila instalirana tek prije četiri godine.
Gradsko vijeće Umaga još je ranije (u srpnju 2019.) atraktivnu zonu u kojoj je Podravkina tvornica za preradu rajčice – koja je usred Umaga, uz more – urbanistički prenamijenila u prostor za turističko-hotelsku namjenu. Tamo se mogu graditi stanovi, apartmani, hoteli i rekreativne zone.
Foto: PODRAVKA / Martina Dalić u tvornici Kalnik u Varaždinu
Kako je riječ o iznimno vrijednoj nekretnini uz more, Podravka, kako piše Danica.hr, očekuje značajne prihode od prodaje umaške tvornice. Sve bi se navodno moglo realizirati tijekom iduće godine.
Prošlih se godina najavljivalo da će se tvornica iz centra grada preseliti u umašku gospodarsku zonu Ungarija, no ništa od toga. Tamo se iduće godine planira izgraditi tek otkupna stanica iz koje će se rajčica prevoziti u Varaždin.
Prije dva tjedna u Umagu su se sastali gradonačelnik Umaga Vili Bassanese i predsjednica uprave Podravke Martina Dalić, a s tog sastanka, kako je bilo navedeno u naknadnom priopćenju na stranici grada, navedeno je i ovo: "Cilj je, dakle, da se primarni otkup i obrada istarskih rajčica u lancu proizvodnje nastavi u Umagu na novoj lokaciji, u Ungariji. No predstavnik svih proizvođača rajčica kaže da tvornice, i u zoni Ungarija, neće biti.
Pokušali smo o sudbini umaške tvornice i prenamjeni njene atraktivne lokacije dobiti odgovore od gradonačelnika Umaga Vilija Bassanesea, no izignorirao je naš telefonski poziv i pismena sms pitanja.
Pravo je pitanje za Bassanesea i umaške vijećnike zašto je izglasana prenamjena atraktivne lokacije tvornice u korist Podravke, a da prije toga Podravka nije ispunila svoj uvjet, preseljenje tvornice u umašku zonu Ungarija.
(foto: Poznata Podravkina 'Passata istarska rajčica' izvozi se u brojne zemlje, bez dodane je soli i aditiva, a kako se reklamira, "pravo bogatstvo krije u preradi ubranih rajčica u roku 24 sata od berbe, čime se zadržava maksimalna hranjivost pasirane rajčice, prerađena rajčica čini bolji izvor likopena u odnosu na svježu, budući da ga tako naš organizam može bolje iskoristiti, a uz bogatstvo kalija i vitamina, idealan je izbor vegetarijanaca i svih koji od hrane traže više")
Kakogod, sa zatvaranjem tvornice prijeti i nestajanje tradicionalne umaške manifestacije 'Dan rajčice', jedinstvenog i lijepog običaja kojim se potvrđivala društvena odgovornost prema lokalnoj zajednici koja je uvijek bila izuzetno zainteresirana za unapređenje proizvodnje rajčice i nastavljanje stoljetne tradicije.
Vidjet ćemo i hoće li uskoro, za ove posljednje 'istarske prerađivačke sezone' biti i prateće "Fešte od rajčica", humanitarno-kulinarske manifestacije u kojoj su dosad Podravkini promotori kulinarstva pripremali mnoštvo delicija, u kojima su po promotivnim cijenama uživali brojni Umažani i njihovi gosti.
"Ja sam prije dvije godine znao da će to biti tako"
Slijedi naš kraći, ali sadržajan razgovor s Darijom Makovcem, predsjednikom Udruge proizvođača rajčice u Umagu "Pomidor".
Gasi li se tvornica?
Prerada rajčica u Umagu se definitivno zatvara! Prerade rajčice u Umagu neće biti. To je završena priča.
A Ungarija?
Ungarija će biti prihvatno mjesto gdje će se skupljati rajčica i voziti gore u Varaždin, i to je to.
A što će biti s istarskim proizvođačima rajčica?
Predavat će robu isto kao što je vozi sada tu.
Koliko će se radnih mjesta ugasiti?
Neće puno jer je dosta ljudi otišlo ranije, dobili su preseljenja u Mirnu u Rovinj. To je već prije lagano napravljeno.
Dario Makovac, predsjednik udruge proizvođača rajčice: "Da je otkupna cijena bila realna prije 4-5 godina, možda bi nova tvornica bila tu u Umagu"
Kako tumačite to da je lokacija Ungarije, od najava tvornice, ostala samo otkupna stanica? Je li posrijedi bilo samo mazanje očiju, da Podravka dobije lokaciju tik uz more, s pravom turističko-apartmanske gradnje.
Ne znam koji je cilj bio.
Ali prostorni plan je prenamijenjen?
Da, ali je činjenica da ovdje nema više dovoljno sirovine! Možemo mi sad pričati jedno, drugo, treće.
U kom smislu?
Još prije pet godina bilo je dovoljno sirovine, međutim to se lagano, lagano stišavalo jer ljudi u iščekivanju neke nove tvornice, neke nove prerade, su odustali. Novi se ne žele uključiti dok ne vide razvoj situacije. Mi koji imamo svu mehanizaciju samo smo nastavili, no oni novi, koji bi eventualno mogli doći i pojačati proizvodnju... to vam zvuči kao da kupite autobus za voziti 50 ljudi, a onda stalno vozite njih pet. To bi bilo to. Da li vam se isplati kupiti takav autobus za 50, a voziti pet? Ne.
Zašto, ako će Varaždin tražiti tih 50?
Da, ali tamo imaju proizvodnju. Tamo su vidjeli da mogu proširiti proizvodnju i da imaju mjesta. To je problem. Mi smo pokušali nešto s ljudima,. Da sam ja sad nov i da me pitate da li bih išao u nešto takvo, ne bih išao sigurno.
Koliko je sada gospodarstava bavi uzgojem rajčica? Prije ih je bilo 30-ak.
Sada ih je 20-ak.
Koliko će ih se eventualno ugasiti ovom selidbom u Varaždin?
Nitko. Ostat će.
Koliko će oni proizvoditi godišnje. Prošlih godina u umaškoj tvornici završilo bi 12.000 tona rajčica godišnje.
Plan u Varaždinu je 30 tisuća tona.
U Istri?
Moglo bi biti osam do deset tisuća tona. Njima treba 30 tisuća.
Kako doživljavate sve ovo? Kao prevaru?
Ne. Shvatio sam to kao poslovnu odluku i za mene je to amen.
O tvornici se u Umagu se i dalje izbjegava javno konkretno reći' 'zatvara se', 'ne zatvara se', a evo vi kažete da se definitivno zatvara.
Ja sam prije dvije godine znao da će to biti tako.
Prije dva tjedna u Umagu su se sastali gradonačelnik Umaga Vili Bassanese i predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić (foto: Umag.hr)
Pa što su prije dva tjedna govorili gradonačelnik Umaga i predsjednica uprave Podravke Martina Dalić govorili da se ide u zonu Ungarija?
Ide Ungarija, ali samo kao pretovarno mjesto: vaga, mini laboratorij, pretovar u kamione i ide se za Varaždin. Tako sam ja jučer utovario pšenicu tu u Umagu. Šta sad. Ništa strašno. U Italiji rajčicu voze isto toliko daleko pa nitko ne pita da li je tvornica u gradu. Nije to problem. Problem je hoće li proizvodnja opstati. To je problem!
Ali kako ste rekli da se novi neće upuštati u tu proizvodnju, to će se s vama i ovih ostalih 20-ak postupno ugasiti.
Pitaj boga. Možda će netko, ako vidi da je to bolje, ući u to. Recite vi meni koji je posao danas garantiran? Pa niti jedan. Ja sam radio neke druge stvari i vjerujte da sam se ponovno vratio na rajčicu. Jer sve drugo je još gore, od prvog do zadnjeg, krumpir, luk, katastrofa. Maltretiraju te svi živi i mrtvi. Ovdje bar imaš samo jednog.
Kad kažete da nema dovoljno sirovina, to znači da nema dovoljno interesa za takvom proizvodnjom?
Politika niskih cijena dovela je do toga. Sada su bitno povećali otkupnu cijenu. Stvarno. U dvije godine povećala se sto posto. Sada je 17 centi po kilogramu. Da je cijena bila realna prije 4-5 godina, možda bi nova tvornica bila tu u Umagu. Međutim, nikako doći na zelenu granu. I normalno, ljudi nemaju povjerenja. Toliko godina priča se 'zatvara se, otvara se, zatvara se'. Pa tko će novi u to. Pa nitko neće dati 200.000 eura da bi ušao u nešto, da bi mu netko sutra rekao "e mi zatvaramo".
Što košta 200 tisuća eura?
Pa strojevi. Ako hoćete raditi proizvodnju, morate imati sve, od navodnjavanja, traktora, sadilice... Apsurd je koliko sve to košta.
