Elvis Morina: "Taj koji dođe i kaže da se na Muzilu može zarađivati od turizma je smiješan. Muzil nema plaže! Što ćeš? Sa žičarom ići na more!?"

U utrci za gradonačelnika najvećeg istarskog grada na predstojećim lokalnim izborima u svibnju, kao nezavisni kandidat naći se i Elvis Morina – većini građana Pule poznat prvenstveno kao voditelj i osnivač Radija Maestral, a posljednjih godina i kao ugostitelj i voditelj kluba La Resistance.

Po struci je diplomirani novinar i nesuđeni brodograditelj. Kao Uljanikov stipendist, nakon srednje škole prvo je upisao brodogradnju u Zagrebu. Ni, ovaj je studij napustio, zaposlio se i vratio stipendiju, a potom diplomirao novinarstvo.

Radio Maestral osnovao je kada je imao 25 godina, pod dojmom Radija 101 koji je slušao u Zagrebu, i Radija Sisak, s kojim je kasnije surađivao. Bio je urednik hrvatske redakcije na BBC-ju i pomoćnik ravnatelja HRT-ovog radija za Regionalne centre.

Ovo mu je druga utrka za gradonačelničku poziciju, a aktualnu kampanju vodi pod sloganom „Ljudsko lice grada“. 

Za Istra24, Morina je objasnio što ovi slogani znače, kakvu Pulu planira stvoriti i kako je od birača Filipa Zoričića na prošlim, postao njegov suparnik na predstojećim izborima.

Ovo Vam nije prva kandidatura za gradonačelnika Pule. Na lokalnim ste se izborima okušali još 2001. godine.

Da, tada sam imao svoju listu pod nazivom „Da nam živi, živi grad“. Politika me oduvijek zanimala, od otvaranja radija. Ja sam nekako radijski stasao uz Radio 101. Na fakultetu sam uvijek slušao samo njega i s njima sam kasnije radio. Društveno sam uvijek bio aktivan i sve što sam radio dosad je bilo aktivno, proaktivno i gledanje „izvan kutije“. Mislim da imam neku društvenu poziciju da mogu pomoći društvu da se razvija. Ne nužno kroz mjesto gradonačelnika, ali kao netko tko će razvijati svoj grad i sredinu. Radio Maestral je u tom smislu bio jedna izuzetno svijetla točka, jer smo progovarali na razne načine. Donijeli smo jednu veliku novinu u radijski eter i uopće radijsku komunikaciju.

Mislite li da je Radio Maestral doprinijeo razvoju kritičke svijesti u Puli?

 Siguran sam u to. Doprinijeo je tome da se ljudi oslobode i opuste, da ih nije strah progovarati. I da postoji jedno mjesto gdje će dobiti kvalitetnu i drukčiju i pouzdanu informaciju. U svoje doba bio je, siguran sam, svijetla točka na ovim prostorima. Bez da govorim o kvaliteti te jesu li to bili i drugi mediji, naravno.

Zna li se već tko će biti na Vašoj listi?

Lista će biti predstavljena za desetak dana. Bit će to sve prepoznatljivi i vidljivi ljudi, ali sada ne bih nikoga najavljivao.

Dotaknimo se Vašeg slogana „Ljudsko lice grada“. Što je to i, ujedno, što je fokus Vaše kampanje?

Ljudsko lice grada je nešto što je meni oduvijek bitno u svemu što radim i upravo je to i fokus jer ustrajem u tome da smo u ovom gradu izgubili ljudskost. Previše smo se administrirali. Grad i sva administracija moraju biti servis građana i stvarna podrška poduzetnicima, što nije samo floskula.

To, ako dobro shvaćam, znači da je potreban veći kontakt s ljudima?

To znači jedan grad više okrenut građanima. Naravno da moraju uvijek postojati pravila, zakoni i zajednički dogovori. Ali, nedostaju povratne informacije od ljudi. Mi smo dosta na PR-u , kako za vrijeme pretposljednje, tako i ove posljednje vlasti, uglavnom je to štuka i pitura.

Ipak, generalna je impresija da ste bili vrlo blagonakloni prema sadašnjem gradonačelniku Filipu Zoričiću u početku njegovog mandata. Čak ste ga javno podržavali.

Jesam. Na prošlim sam izborima glasao za njega kao za gradonačelnika i za Možemo! za Gradsko vijeće. One prve Nove godine, nakon što je izabrana ta vlast, Pula je bila dobila jednu novu energiju - ljudi su bili na cestama, živjelo se, bilo je veselo, osjećalo se da su zadovoljni i da dišu punim plućima. Ali, to se počelo gasiti u međuvremenu svakom novom svađom između tadašnjih koalicijskih partnera. Zoričića sam javno podržavao više puta, to je istina, ali prvenstveno iz razloga što smatram da svatko treba dobiti šansu. Zbog toga je moja podrška bila dosta otvorena.

Što se, po Vašem mišljenju, promijenilo? Raspad koalicije s Možemo! u Gradskom vijeću?

Zoričić je došao politički i društveno neiskusan iako vjerujem da on smatra da tomu nije tako. To se vidjelo iz niza stvari koje su se događale. Nije imao nikakvog poslovnog životnog iskustva, a mislim da je to vrlo bitno jer treba razumjeti način na koji poslovanje funkcionira, van zvona nekog sustava unutar kojega se nalaziš, poput administracije ili obrazovanja. Ono što je sigurno je da njemu nije bilo lako i da je on zahvaljujući svom, nazvao bih ga, primarnom instinktu za preživljavanje, uspio sve zajedno preživjeti, ali nije uspio pobijediti sebe. Prošao je razne situacije, nadišao ih i realizirao, ali nije sebe uspio nadići i nije radio na sebi. Nije se razvijao u društveno-političkom smislu. Mi smo više puta trošili mandate na neke ljude koji su dolazili društveno i politički nezreli. On je jedan od njih i sada traži još jedan mandat bez da pokaže kako shvaća na čemu treba raditi kada je on u pitanju.

 Već je sada jasno da nitko neće imati većinu u Vijeću. Koga biste Vi birali da se nađete u poziciji da morate sklapati post-izbornu koaliciju?

Svakoga tko dođe na poziciju čeka velika borba i ozbiljan rad. Potreban je širok krug ljudi i suradnja unutar Gradskog vijeća. Nema potrebe a priori odbijati suradnju s bilo kime, svi smo mi građani ovog grada, Puležani.

Nastavit ću se na ovo pitanjem što mislite o sloganu svog protukandidata, također nezavisnog Gorana Mihovilovića „Vratimo Pulu Puležanima“? Izazvala je dosta polemika.

Razumijem ljude koji ne žele da ih se izuzima ili da postoji neka 'nad rasa', ali ne promatram to na taj način i ne vidim to kao neki veliki problem. Kada mene netko pita tko sam kažem prvo Puležan pa onda Istrijan. I na kraju smo svi Hrvati.

A Zoričićev slogan „Pula bez tapije“?

Pokazuje mi neinventivnost i nemaštovitost.

Kako gledate na razjedinjenost Zoričićeve liste i konkretno prelazak dogradonačelnice na listu njegovog protukandidata na predstojećim izborima?

Koliko sam shvatio iz priča koje kruže gradom, oni ne komuniciraju već više od godinu dana, a ista je stvar, navodno, i s drugim dogradonačelnikom. Način na koji se odabiru pročelnici kada neki od njih ode, pronalaskom novog odmah potom, uz motivaciju većeg koeficijenta, nije najbolji način. Nikoga ne podcjenjujem, svakome treba dati šansu, ali neki sustav mora postojati. Nije vođenje grada preživljavanje, nego sustav, razvoj i vizija. Razjedinjenost unutar gradske uprave po nekim je odjelima vidljiva i ona postoji. Ne bi ljudi toliko odlazili da postoji timski rad.

Je li Vam bavljenje ugostiteljstvom donijelo neke od takvih uvida i bilo propeler za kandidaturu?

Svo vrijeme upravljanja gradom od strane ove vlasti funkcioniram kao poduzetnik i kao novinar. Mislim da u Gradu moraju postojati poluge i ljudi koji će dati razliku u društveno-političkom životu. Da ne budem pretenciozan, mislim da sam jedna od osoba koja to može i odlučio sam se ovog puta direktno uključiti i okušati na terenu da vidim gdje i kako stojim. Najteže je biti prognozer i savjetnik sam sebi.

Nas nekoliko ugostitelja među kojima su Rock caffe, Mimoza, Circolo, trudimo se cijele godine imati neki program i biti atraktivni i kada nitko drugi ništa ne radi. Ali, postoje i oni koji rade kratko ljeti ili oko Božića, i nude samo ono što je popularno, ne razmišljajući kakav će dojam to ostaviti i kakvu publiku formirati.

Mislim da je zadatak gradonačelnika prepoznati vrijednosti i mjesta koje stvaraju i oplemenjuju grad. Takvim se ljudima treba prijateljski pristupiti i biti im konkretna podrška. Slična je situacija i kod svih drugih odabira i odluka koje se tiču identiteta i vizije razvoja grada. Recimo, gradskog suvenira koji mi još uvijek nemamo. Nemamo niti sustav javnih toalete što je ustvari bizarno ali nužno. Treba biti širok i promatrati, uvijek sam za dati podršku onima koji rade cijelu godinu, žive u gradu, žive grad i brinu za njega.

Zbog čega mislite da je Prvomajska danas skoro pusta?

Zato što kod nas sustavom upravljaju ljudi koji su administracija i nemaju viziju, nisu kreativni. Niti su ikada radili da bi netko drugi dobio plaću ili platio skupi najam. Sadašnji sustav dodjele prostora licitacijama u kojima oni koji licitiraju jedni druge uvaljuju u dugove i u startu otežavaju rad nisu primjerene.

Je li to 'ljudsko lice grada'?

To je ljudsko lice grada! Prije par godina sam brojao zakrpe na Prvomajskoj, izbrojao sam ih 189 a da nisam niti došao do kraja ulice. Da ne govorimo o Kandlerovoj. Lijepo je reći da je to ulica umjetnika, ali nitko konkretno ne radi na tome. Umjetnici i obrtnici vape za prostorom. Nemaju gdje izlagati, a nitko ih ništa ne pita. Zašto bi prostori bili zatvoreni? Za time uopće nema razloga. Nije opravdanje „iznajmili smo prostor nekome tko ga je izlicitirao najvišom ponudom“. Postoji komercijalni i razvojni dio. Svu bih infrastrukturu dao u razvoj grada, vodeći, naravno, računa o tome da nitko u tom procesu ne strada i bude zakinut.

Na koji način?

Dovodimo recimo nove liječnike i dajemo im sve uvjete i stanove, što je dobro jer moraš privući ljude. Ali, što je s onima koji već sada rade u bolnici i kojima isto treba stan?! Treba naći ravnotežu. Medicinskim sestrama i liječnicima se, recimo mogu ponuditi stanovi u najam na dvije godine, uz mogućnost da oni do tada sebi nešto kupe, pa da vrtimo taj fond i ne zakidamo one koji su već tu. S jedne strane uvijek treba imati taj socijalni segment na umu, a s druge paziti da ne pretvoriš sve u socijalu i da ravnomjerno omogućiš razvoj. Osim toga grad je solventan i može stvoriti fond i biti jamac za mnoge stvari, upravo kao što kada si zaposlenik neke stabilne tvrtke imaš iza sebe sustav koji te čini kreditno sposobnijim.

To je rezime Vašeg pristupa rješavanju pitanja priuštivog stanovanja i pristupačnost nekretnina?

Da, ali kod nas se i gradi puno novih zgrada. Uvijek se s investitorima može naći način i doći do povoljnijih kvadrata za stanovanje. Ali, u tom smislu Grad mora razmisliti i što se i gdje gradi. Sav sustav i sva gradska infrastruktura moraju biti usmjereni ka građanima.

Na koji način bi to funkcioniralo kada je novogradnja u pitanju?

Evo, Grad sada gradi objekt kod „Plavih zgrada“ (Dnevni centar za rehabilitaciju, op.n.). Zašto tamo ne bi niknuo neboder, a u prizemlju Centar? Ne bi ništa nagrdio, a donio bi sto stanova. Grad uloži u zemlju i infrastrukturu, a investitor izgradi zgradu ili grad sam uđe u investiciju u suradnji sa zainteresiranim kupcima, jer smo prije rekli da je grad bonitetno potentan. Sve su to jednostavne, praktične i brze mogućnosti.

Što predlažete za „Holders only“ sustav parkiranja? Gašenje ili prepravljanje?

Definitivno prepravljanje i neka vrsta usklađenja. Nitko ne može imati ekskluzivu na bilo što u gradu.

Prepravljanje u smislu proširenja na druge zone ili otvaranje središnje zone za druge korisnike?

Holders only treba uskladiti s dnevnim potrebama građana. Mi smo zaboravili da je Pula centar za mnoge općine i gradove u Istri. Sve što mi ulažemo kroz kulturu, sport i društvene aktivnosti ne koriste samo građani Pule, već šireg kruga i puno ljudi gravitira prema nama. Mi kroz te dnevne migracije imamo pozicije koje su skupa parkirališta za nekoga tko je došao na svoj posao i ostao na tom mjestu osam sati. Postoji potreba za ozbiljnim razgovorom i razmatranjem kako riješiti Holders Only, jer ne treba ni kažnjavati one koji žive u gradu, ali treba omogućiti da i drugi ljudi u njega dođu jer grad onda živi. Mi imamo prazan grad. Mi stalno tražimo velika i generalna rješenja, a ne rješavamo sitnice koje čine život. Brze, male, praktične i konkretne odluke su ključ trenutnog napretka i razvoja.

U programu predlažete i opciju 15-minutnog parkiranja, primjerice kod zgrade Elektroistre.

Ne moramo rješavati represijom sve što se događa u gradu, možemo ponuditi opciju, mogućnost. Postoji i problem lokacije na vrhu Rakovčeve, gdje su postavljeni stupići ispred pekare, ali okućnica je na tom mjestu dovoljno široka da se mogu uvesti kraća zaustavljanja i sačuvati prostor za pješake. Kada damo mogućnosti, onda će ljudi pomalo shvaćati da je to njihov grad, da je to njihova odgovornost. Mikro rješenja su ključna. A mi gradimo garažne kuće od 400 mjesta. Ja ne znam tko će doći u Grad parkirati na takvom mjestu i onda otići na tržnicu. U Gladijatorskoj je još 80-ih postojao plan za izgradnju garaže, recimo kod Stande u Šijani na mjestu limenih garaža, također može niknuti garaža na četiri ili pet katova, a da i postojeći vlasnici garaža sačuvaju svoja mjesta. Treba pribjegavati praktičnim, brzim i jednostavnim rješenjima koja koriste svima.

Ako su ovo sve obaveze gradonačelnika grada ljudskog lica, što su onda obaveze „noćnog gradonačelnika“? Takvu opciju, naime, predlaže te u svom programu.

To je jedna kategorija koju sam pronašao u velikim gradovima poput Berlina, Beča, Londona i Pariza. Kada sam odrastao, postojala su tri disko kluba. Odrastao sam uz Mornaričku crkvu gdje je ispred zgrade bio jedan zajednički dugački stol. Takva se mjesta danas zovu 'social table' ili društveni stolovi, za kojim smo se okupljali. Sjećam se da smo tamo ležali na klupi mi klinci, slušali pjesme iz Uljanika i pogađali u prvim taktovima koje su. Buka i noćni život su nekada funkcionirali u skladu sa svima. Danas smo došli u do toga da se svaki pokušaj organiziranja društvenog noćnog života ili koncerata, gleda isključivo kroz profit jer je turizam imperativ i sa druge strane kao prekomjernu buku koja onemogućuje miran san. Taj noćni gradonačelnik je kategorija koja bi treba omogućiti ravnotežu između potrebe da se ljudi odmore i naspavaju te potrebe da se zabave. Ljudi bez zabave ne funkcioniraju. Društveni život mora postojati.

Apartmani u centru su krivi za to što ljudi ne žele buku muzike?

To i sve starije stanovništvo. S druge strane treba priznati i da jedan dio ugostitelja doista i pretjeruje.

Je li po Vama neka vrsta edukacije rješenje?

Između ostalog, ali i mogućnost da se rade kompromisi i da se dogovaramo. U Švicarskoj se, recimo, za sve ide na referendum. Zašto Pula ne bi imala službenu stranicu na kojoj će se građani moći logirati jedinstvenom identifikacijom i imati mogućnost iskazati svoju volju za neko ključno pitanje. Onda će to doći na Gradsko vijeće jer je recimo sa 20 tisuća jedinstvenih IP adresa stigla želja i prijedlog ljudi da se nešto čini na određeni način. Mi moramo razgovarati s ljudima i stvoriti zajednički život i platforme za direktnu komunikaciju.

Nesuđeni ste brodograditelj. Koja je Vaša vizija prostora Uljanika?

Mislite na moj prvi faks?! Brodogradnja će se vratiti u Europu, to je neminovno. U novim geopolitičkim premetanjima Europa će morati biti samodostatna u svemu pa tako i u brodogradnji. Kao što ćemo mi morati imati svoju hranu i vodu, morat ćemo imati i stratešku industriju koja će nas moći hraniti i opskrbljivati. Danas se u Europi na samo tri mjesta proizvode kruzeri i to je sva brodogradnja koja nam je ostala, ne računajući vojnu naravno. Brodogradnja će se vratiti tako i potreba za Uljanikom možda za 10, možda za 20 godina, ali će se vratiti.

Predlažete da Uljanik čeka taj trenutak u sadašnjem izdanju?

Uljaniku treba omogućiti da preživi do tada i naći mu funkciju, smisao i industriju koju će onda razvijati. Ne treba sve sada. Mi imamo tri navoza u uljaniku, dva velika i jedan mali, što nitko više nema u Europi. To su jedinstvene i neprocjenjive stvari. Više ne možete napraviti takav navoz, toliko je to skupo i zahtjevno. Sve to treba očuvati. Nije se smjelo dogoditi da sedam različitih upravitelja u trenutku odlaska Uljanika u stečaj krene neselektivno rastakati Uljanik te da svatko od njih radi što hoće s opremom i svime ostalim. Uljanik je rastočen na sve moguće načine, ali uništavanje Uljanika se još može zaustaviti. Naj razvidniji je primjer to da je Uljanikova inženjerska USCS d.o.o. išla u likvidaciju po ubrzanom postupku jer nisu imali željeza ili neki tokarski stol za stečajnu masu. Oni su samo imali pamet Uljanika, visoko vrijedne inženjere, software i jedinstvene proizvode na svijetu. I to je slika i prilika uništavanja Uljanika koji je iz današnje perspektive siguran sam mogao preživjeti i nije ga se trebalo gurnuti u ovakav stečaj. Izgubili su se radnici, narudžbe, vidljivost i nadasve teško stečeni renome. Pa nisu naručitelji iz Jan De Nula i polarnog kruzera došli slučajno u Uljanik. Oni su bili uporni da im se brod baš tu napravi. 

Glasno progovarate o potrebi očuvanja antifašističkih vrijednosti. I Vaš ugostiteljski objekt smješten je u zgradi kojom upravlja Udruženje antifašista Istre.

Antifašizam je svjetska vrijednost. To je kao ljudska prava koja su se razvijala kroz povijest. Antifašizam je nastao iz potrebe borbe protiv fašizma koji je sustavno tlačio ljude. Neki to zaboravljaju i znaju reći „Vi Istrijani ste komunisti“ i slično. Ljudi nemaju pojma da smo se mi 20 godina ovdje borili s fašizmom najgore vrste. Naša sloboda u Istri je najskuplje plaćena i to ljudi nekad zaboravljaju. Antifašizam nema veze ni sa jednom idelogijom već ljudskim vrijednostima. Antifašizam je zajednička vrijednost s kojom se svi možemo poistovjetiti i treba ga prestati promatrati kao relikt neke diktatorske prošlosti. Antifašiszam je budućnost. Prvomajska ulica se ne zove zbog nekog 1. maja nakon 1945., nego zbog radnika koji su 1920. godine, prosvjedujući išli od Uljanikove kapije do Šijanske šume, kada se jedan dio odvojio i krenuo prosvjedovati na Forum. Iza Zlatnih vrata stajalo je oklopno vojno vozilo s vojnicima koje su prema tvrdnji povjesničara napali pripadnici fašističkih „squadra“ bacajući crijepove na njih. Nakon čega su četiri radnika ubijena a tridesetoro je bilo ranjeno. Zbog toga se ta ulica mora i dalje zvati Prvomajska, kao što se škola Stoja mora zvati Vladimir Gortan jer je to bio prvi primjer u povijesti da je cijeli svijet promatrao kako će fašistički režim osuditi one koji su djelovali protiv njega. Ne možeš ti zabraniti da se škola zove po njemu ili dopustiti da se uz njegov spomenik parkiraju automobili i motori kao da se radi o nekom usputnom objektu. Oni koji ne cijene svoje vrijednosti ne cijene niti samoga sebe.

Podržavate Povorku ponosa u Puli?

Zabranjivati nekome da jasno manifestira i ispoljava svoju seksualnost bez da ugrožava nekog drugog je nepotrebno. Što imaš s time? Što se s time dobiva?

Prostor koji koristite za ugostiteljski lokal gradski je, ali nije bio ponuđen na javnom natječaju. Kako ste sklopili ugovor o najmu?

Udruga antifašista IŽ upravlja zgradom koja je u gradskom vlasništvu od 2003. godine. Tu je smješten i Mjesni odbor. To nije klasični zakup. Udruga ga ima pravo dati nekome za koga procijenjuje da će zadovoljavati uvjete. Taj je prostor bio zapušten i 2022. sam ponudio da ga uzmem u upravljanje.

Ako prođete u drugi krug, koga tamo očekujete kao protukandidata?

Teško je predvidjeti. Naše je biračko tijelo jednim dijelom konzervativno i tradicionalno i onaj tko je na vlasti im dosta šanse da tamo i ostane. Ne treba to zanemariti. Mislim da biračko tijelo traži i ozbiljnu strukturu. Kada je Zoričić došao na vlast definitivno su tražili promjenu i njemu je vlast upala u krilo. Sada se vidi da je sve to bilo nespremno. On je nedavno i sam priznao da nije poznavao sve sa svoje liste. Ne zamjeram mu ništa, imao je želju i ambiciju. Ostvario je želju i ambiciju, ali nije radio na sebi i nije se snašao u međuvremenu. Njegova najveća vrijednost je što sve vješto pretvara i koristi za svoju promociju.

Kada biste postali gradonačelnik i postavilo bi se pitanje organiziranja koncerta Marka Perkovića Thompsona u Areni, kako biste postupili?

Ja osobno mislim da je on izuzetan biznismen i da je cijeli menadžment oko njega biznis i da se tu okreće velika lova. Ne vjerujem u tu vrstu domoljublja. Jedino domoljublje je ono kada netko radi za svoju državu, doprinosi i daje najbolje od sebe. A busanje u prsa, u to ne vjerujem. Mnogi su branitelji dali najvrijednije što su imali, sebe, i nakon toga nisu ništa posebno tražili već se vratili redovnom životu noseći u sebi osobnu žrtvu i traumu. To je izvorno domoljublje za mene. Mahanje zastavama je za dane kada se obilježava oslobođenje i stradanje, ali stalno isticanje domoljublja je uvijek dvojbeno. Mislim da je Thompson moda. Da je 500 tisuća ljudi u Hrvatskoj vođeno samo domoljubljem, bili bismo naprednije društvo. Bili bi ponosni na svaku svoju vlast i svatko od nas bi se osjećao jednako vrijednim u stvaranju zajedničke države.

Ipak, koncert je mnogima sporan zbog isticanja ustaških obilježja.

Mislim da ih ljudi više i ne nose, da su ih nadišli. Pojavljuju se u nekim manjim sredinama i prilikama. Ne možemo mi ići okolo s ustaško ikonografijom i misliti da će nam to donijeti uređenije društvo jer neće. Ali će nekome donijeti lovu.

Koje je Vaše mišljenje o hotelu Valkane?

Ta je priča visoko ispolitizirana i izmanipulirana i to odgovorno tvrdim jer sam kao novinar to primijetio. Činjenica da će se tamo napraviti hotel je bila jasna od prvog trenutka. Pogledaš papire, vidiš dozvole, odeš kod pravnika i savjetnika i saznaš da oni imaju pravo tamo izgraditi hotel. Najbolje što možeš u tom trenutku je otići kod investitora, reći svoje uvjete i zaštiti prirodu u građanske slobode i potrebe.  Mi smo sve suprotno napravili. Jer su se ljudi visoko polarizirali i posvađali oko tog pitanja, a svatko tko huška ljude jedne a druge taj ti ne želi dobro. Okončanjem referenduma koji je kao takav jedini ispravni put da se riješi jedno tako zahtjevno pitanje, dobili smo to da je investitoru ostala mogućnost gradnje hotela, ali i toliko spominjanih beach barova u samoj šumici na Valkanama. Zašto onima koji su to sve toliko zagovarali i izložili ljude takvom pritisku nisu odmah rekli – nađimo neki način kako ćemo to riješite?! Najlakše je skupljati političke poene na sukobu.

Bi li sutra kao gradonačelnik nešto pokušali promijeniti? 

Promijeniti u smislu da se hotel tamo ne izgradi mislim da je nemoguće, osim da se da nadoknada investitorima slično sadašnjoj priči o Delfinu. Zaštiti šumu do Gortanove i priobalje na Lungomare, da i to odmah.

Biste li pokrenuli temu hotela da Vam, recimo, na 'online sustavu' kakav predlažete, 9.000 osoba napiše da to želi?

Naravno, odmah! Ključna je to tema. Gradonačelnik je predstavnik svih žitelja Pule. Treba se izjasniti, pozvati investitore. Mi u ovom slučaju govorimo o ozbiljnim investitorima i ne možemo se prema njima ponašati paušalno i nasilno. Jer to gledaju i drugi investitori koji prvenstveno žele pravnu sigurnost. Kada bi on oni došli i provodili nasilje nad nama, onda je to druga stvar. Ta pitanje treba riješiti, kao i pitanje Muzila, ali taj koji dođe i kaže da se na Muzilu može zarađivati od turizma je smiješan. Muzil nema plaže! Što ćeš? Sa žičarom ići na more!? Tamo sam ronio, tamo je otvoreno more i nije ti najugodnije kupati se.

Muzil i Uljanik su prostori u kojima nikada nismo bili i definitivno treba naći način kako će Pula živjeti s Muzilom, ali mislim da se nitko time dosad nije ozbiljno bavio. Kao niti fortifikacijskim sustavom koji je jedinstven u svijetu, a mi ga imamo.

Što ćete s Vašim novinarskim poslom tijekom kampanje? Već sada postoji fotografija na kojoj prisustvujete na press konferenciji Peđe Grbina dok se još niste kandidirali. Sada su Vam to suparnici.

Zamrznut ću svoj rad u informativnom programu, svakako.

Kako ćete se financirati i reklamirati?

Imam kampanju koja je vizualno gotova, a upravo smo otvorili i dva bankovna računa za donacije. Kampanju ću financirati sam i donacijama.

Što će biti Vaš prvi potez kao gradonačelnika ako dobijete izbore?

Pula se teoretski nema gdje širiti. Pula nije samo grad, ona je centar južne Istre, koji je povezan s drugim mjestima. Ako gradonačelnici i načelnici Pule, Vodnjana, Medulina, Ližnjana, Fažane, Marčane i Savičente ne surađuju, mi nemamo kvalitetan razvoj. Imamo samo osobni povremeni razvoj. Gradonačelnik Pule mora biti poveznica za sve gradove i općine u južnoj Istri. Dogovor o tome kako stvari treba rješavati treba krenuti iz Pule. Moj prvi zadatak na mjestu gradonačelnika bio bi da se dogovorim sa svima iz okoline u kojem ćemo se smjeru razvijati te postoji li mogućnost za zajedničku viziju razvoja.