Gradonačelnik Zoričić: 'Bunarina je dnevni boravak Puležana, ne zagovaram njenu komercijalizaciju'

Izmjenom Prostornog plana 2018. godine, u pulskoj lučici, luci posebne namjene – nautičkoj luci Bunarina, broj vezova (u nautičkom dijelu) smanjen je s dotadašnjih 247 na 200, čime je Grad Pula dobio mogućnost raspisivanja koncesije i upravljanja tom nautičkom lučicom.

No, iz nekog nepoznatog razloga Županija je Gradu nezakonito 'otela' tu privilegiju, pa pravo na upravljanje Bunarinom Lučkoj upravi Pula (LUP) daje - Županija.

Nažalost, spomenuto nezakonito upravljanje nije jedini primjer poigravanja pulske gradske vlasti omiljenom lučicom Puležana, a na štetu svojih građana i građanki.

Povukli se zbog protesta građana

Odlukom Vlade iz 2012. godine Bunarina je na privremeno upravljanje dana Lučkoj upravi Pula zato što u tom trenutku nije bilo uvjeta za raspisivanje koncesije - tada nisu bile utvrđene granice pomorskog dobra.

Lučkoj upravi Pula je otada pa sve do danas, pravo na upravljanje i korištenje Bunarine produživano svake dvije godine. Zadnji put u prosincu 2020. godine, kada odluku potpisuje tadašnji predsjednik županijske Skupštine Valter Drandić.

Odlukom Gradskog vijeća o izmjeni Prostornog plana Grad Pula 2018. godine sportski dio luke pretvara u luku otvorenu za javni promet, a u nautičkoj luci smanjuje broj vezova na 200.

Od tog trenutka je Grad, a ne Država, mogao raspisati natječaj za koncesiju za Bunarinu ili je dati na daljnje (privremeno) upravljanje Lučkoj upravi.

Koncesija, ipak, nikad nije raspisana.

Ali ne zato što vladajućem IDS-u nije pošlo za rukom taj naum provesti ispod radara i bez raspisivanja javnog savjetovanja, a zbog čega je pulska javnost svojedobno ustala na noge, pa je, zbog protesta građana, koncem 2018. godine, ta točka maknuta s dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća. Jer pulska vlast je kasnije, nakon što je javno savjetovanje provedeno i okončano u krajnje sumnjivim okolnostima, tu točku opet vratila na dnevni red.

Za koncesiju, naime, nisu bili stvoreni osnovni preduvjeti. Recimo, nije ishodovana lokacijska dozvola.

Privremeno upravljanje Bunarinom ostalo je Lučkoj upravi. Ali, umjesto da ga daje Grad Pula, iz neznanja je to, očigledno, nastavila raditi Županija.

Spram pet milijuna kuna - 200-tinjak tisuća je kikiriki

Podsjetimo i da je početna cijena koncesije za Bunarinu tada bila 200-tinjak tisuća kuna. Kikiriki. Jer Lučka uprava Pula od te lučice prihoduje čak pet milijuna kuna godišnje, od čega se 1,5 milijuna kuna uplaćuje u gradski proračun.

Uz to, Lučka uprava Pula je nekoć, do dolaska novog ravnatelja Dalibora Brnosa, dio novca od Bunarine reinvestirala u izgradnju pulske rive.

Privatni koncesionar Gradu ne bi uplaćivao ni približno velik iznos.

Zanimljivo je, dakle, da se tadašnji gradonačelnik Pule, a aktualni župan Boris Miletić izmjenom prostornog plana svojevoljno odrekao višestruko većeg iznosa koji je Gradu uplaćivala Lučka uprava Pula samo da bi Bunarina otišla u privatne ruke.

Ta odluka, i više je nego očigledno - nije donesena u interesu javnosti.

No, stvar postaje kudikamo jasnija kad se osvijetli ime tadašnjeg zainteresiranog koncesionara.

Naime, pri svakom neslužbenom razgovoru o ondašnjem potencijalnom koncesionaru upućeni spominju ime počasnog građanina Pule i vlasnika ugostiteljskog objekta Ribarske kolibe - Nikolaja Viktorova.

Bunarina trebala Viktorovu biti prirodni nastavak investicije?

Budući da je Ribarska koliba praktički naslonjena na Bunarinu, Viktorovu je ta koncesija, kažu upućeni, bila tek prirodni nastavak investiranja u taj dio pulskog priobalja.

Srećom, Bunarina tada nije otišla u privatne ruke.

Tako je posljednje dvije godine Lučka uprava nastavila namakati novac od lučice. Međutim, njime se više nije izgradio ni jedan jedini metar rive.

Ravnatelja Lučke uprave Pula, Dalibora Brnosa, pitali smo gdje je reinvestirao dvogodišnji prihod od Bunarine – otprilike 10 milijuna kuna – ali nismo dobili odgovor.

Interesantno je da nas Brnos uskratio za tu informaciju s obzirom na to da je prošlog tjedna župana Miletića na radnom sastanku brifirao upravo o započetim i planiranim projektima.

Obratili smo se i pulskom gradonačelniku Filipu Zoričiću koji potvrđuje da se taj iznos nije vratio u Pulu „ni kroz gradnju rive, šetnice ili obnove kamenometa na gradskoj rivi“.

Govori da od Brnosa očekuje suradnju u realizaciji obalnog zida gradske rive, kao i nastavak gradnje šetnice prema Velom Vrhu.

Vratimo se sada na to kako privremeno upravljanje Bunarinom Lučkoj upravi Pula daje Županija, a trebao bi Grad.

Županija priznaje grešku, a tko će odgovarati?

A tako nam, sasvim nadrealno, na upit zašto su oni Bunarinu dali Lučkoj upravi Pula na upravljanje, potvrđuju i u Županiji.

Iz kabineta župana, iako brižljivo upakirano u šareni PR-ovski celofan, zapravo, priznaju grešku.

Kažu da je "davanje koncesija na pomorskom dobru Grada Pule, odlukom Skupštine Istarske županije od 22. studenog 2010. godine, sukladno povjerenom ovlaštenju u nadležnosti je Grada Pule, a odluku o davanju koncesije daje Gradsko vijeće Grada Pule".

Koje će biti posljedice te greške? Vjerojatno nikakve.

Zoričić, pak, kaže da po tom pitanju traže pravna rješenja „u interesu Grada i građana“.

Najvažnije pitanje je svakako: hoće li Bunarina ostati 'pulska'?

Zoričić odgovara da je prijašnja vlast usvojila plan prema kojem Grad mora koncesionirati Bunarinu.

„Mada, iskreno, nisam baš pobornik toga, jer Bunarina je dnevni boravak Puležana i ne zagovaram komercijalizaciju svega na pomorskom dobru. Želio bih pronaći kvalitetnije rješenje od klasičnog koncesioniranja“.