IVANA SOKOLOV: "U Puli imamo porast broja mladih obitelji koje traže pakete hrane - nisu socijalni slučajevi, ali od plaće ne mogu preživjeti do kraja mjeseca"

Ivana Sokolov diplomirana je socijalna radnica s dugogodišnjim radnim iskustvom u struci ili, kako sama kaže, u sustavu. No, poznato radno okruženje prije dvije i pol godine odlučila je zamijeniti radom u gradskoj upravi, ako je zamijeniti uopće dobar izbor riječi. Dolazak na mjesto pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti, mlade i sport Grada Pule, za nju je značio tek mogućnost da znanje i iskustvo primijeni na nešto drugačijem radnom mjestu. Od neposrednih, gorućih ljudskih problema kojima je posvetila cijeli radni vijek, nije se, kaže, nigdje maknula. Naprotiv, smatra da ih sada rješava na jednoj novoj, višoj razini.

S pročelnicom Sokolov razgovarali smo o izvršenim zadacima i planovima, o radu u gradskoj upravi u trenutku velikih promjena, o Puli budućnosti u kojoj se rado i lako živi, ali i o Puli u kojoj mnogi nemaju dovoljno za hranu. A nisu socijalni slučajevi...

Pula kao Grad mladih

Jedan od, može se reći, 'light motiva' rada Vašeg Odjela otkako ste na njegovom čelu, ideja je Pule kao grada mladih. Jedan od najupečatljivijih planova je Centar za mlade, koji se prema najavama otvara u nekadašnjoj „Maloj školi“ u Radničkoj ulici, u Šijani. Ovo je dvostruko zanimljiv pothvat jer, osim što donosi centar kakav Pula nema, uključuje i obnovu derutne zgrade koja nosi važan dio povijesti grada. U njoj je, naime, prije 125 godina otvorena prva gradska škola na hrvatskom jeziku. U kojoj je fazi ovaj projekt?

Početak rada Centra planiran je za 2025. godinu, ali školu je prvo potrebno obnoviti. Zgrada je zapuštena i trenutno zapečaćena kako bi se zaštitila. Dokumentacija za njenu obnovu posljednji se put pokušala napraviti 2008. godine i već je tada bilo jasno da joj je statika narušena. Trenutno je u tijeku nova statička analiza i u sljedećoj smo godini predvidjeli sredstva za sanaciju zgrade, ali izradu projektne dokumentacije možemo pokrenuti tek kada vidimo u kakvom je stanju i budemo znali što želimo u njoj. Jedna od ideja je svakako Centar za mlade jer udovoljava potrebama kvadrature i vanjskog dvorišta, ali je pitanje koliko će to sve koštati s obzirom na statiku.

Što je točno Centar za mlade?

Mi smo nedavno izradili lokalni program temeljen na mišljenjima skoro 600 mladih s područja Pule i Puljštine, koji nam je polazište i temelj za aktivnosti budućeg Centra. Radi se o ustanovi koja se  oformljuje kao javno civilno partnerstvo, na način da mi, kao Grad, upućujemo javni poziv na koji se javljaju udruge koje se bave mladima. Upravljanje se potom prepušta jednoj udruzi, dok Grad plaća hladni pogon, dakle opremu i režijske troškove te troškove zapošljavanja jedne osobe – voditelja. Od voditelja se, s druge strane, očekuje da kroz projekte nadogradi budžet i da udruga u radu sudjeluje dijelom svojim sredstvima. Grad će nadzirati njeno djelovanje jer nam je najvažnije da se aktivnosti zaista provode. Ali, iako se upravljanje prepušta jednoj, ovisno o ciljanima i potrebama, i druge udruge unutra će provoditi svoje aktivnosti. Imamo dobre primjere takvih centara u Karlovcu i Ljubljani, a sljedeći nam je korak da se upoznamo s centrima u Celju i Brežicama. Slovenija nam je blizu i dobar je uzor.

Što ste, dakle, saznali od mladih čija ste mišljenja uzeli u obzir kod izrade plana rada Centra?

Da smatraju kako ne sudjeluju dovoljno u donošenju gradskih odluka. Da su zanemareni! Glavna kritika gradskoj upravi je da nismo prilagođeni njihovom jeziku i da nam je način komunikacije zastario i ja se s time slažem. Mislim da bismo trebali razmisliti o modernizaciji i možda i nekoj aplikaciji.  

Što su ostale boljke na koje se žale, a koje može 'izliječiti' Centar za mlade ?

Žele prostor za slobodno druženje, edukacije, tečajeve, radionice s temama osobnog i profesionalnog razvoja. Čak su sami detektirali mentalno zdravlje kao jedan važan problem i voljeli bi grupni rad ili radionicu na tu temu. Jako mi se svidjelo i što su izrazili želju za stjecanjem praktičnih vještina primjenjivih u svakodnevnom životu. Žele i individualna savjetovanja sa stručnjacima i donositeljima odluka, savjetovališta…. Karlovac ima dobar primjer pružanja podrške učenju, dakle instrukcija, jednom tjedno. Centar za mlade, dakle, trebao bi postati prostor gdje mogu dobiti informaciju ili se povezati s izvorom informacije vezane za zapošljavanje, školovanje, probleme u učenju…

Osim toga, nezadovoljni su vanjskim i unutarnjim prostorima za mlade i smatraju da u Puli treba biti određen vanjski prostor za njihovo okupljanje. Ali, ovdje je važno razgraničiti da Centar nije klub mladih u kojem se organizira druženje. Klub je nešto drugo, iako u njemu ostaje prostor za kulturu i sadržaje koje mladi budu predlagali. To je jedan multifunkcionalni centar.

Zgrada "Male škole" u Radničkoj ulici

Pula je i u procesu certifikacije za Grad Mladih. Tko taj certifikat izdaje i što je grad mladih?

Dodjeljuje ga hrvatska Udruga gradova. Postoji spisak kriterija podijeljenih po kategorijama, među kojima su stanovanje, zapošljavanje, sport, demografski poticaji, mobilnost i slično. Jedan do kriterija je i postojanje Centra za mlade ili pokretanje aktivnosti s ciljem njegovog osnivanja, ali i dodatno uključivanje mladih u procese donošenja odluka jer smo, u odnosu na neke europske zemlje, dosta formalizirani. Ali, evo, ovih dana izlazi natječaj za dodjelu stipendija i odlučili smo u proces uključiti Savjet mladih čiji će član biti u povjerenstvu.

Kada možemo očekivati realizaciju ovog projekta?

Prijava za certifikat bi trebala ići u veljači i trenutno vrlo aktivno radimo na ispunjavanju uvjeta. Blizu smo, ali dugačak je to i težak proces. Ipak, dobiti takvu titulu je velika počast.

Pula je formalno i 'grad prijatelj djece' no, postoji još uvijek dosta mjesta za napredak. U Malagi, recimo, koja također ima taj status, svaka rampa za dječja kolica i igraonica u gradu imaju znak koji skreće pozornost na to da se u gradu jako brine za dječju sigurnost i mobilnost. Koliko se aktivno na tome radi u Puli?

Naravno da radimo na tome, kao i na pristupima osobama s invaliditetom. Recimo, jedan od kriterija za dobivanje statusa Grada mladih je i postavljanje klupa za dojenje i previjanje djece u parkovima.

Kako izgleda Pula za koju biste 'mirne duše' mogli reći da je zaista postala Grad mladih?

Puno je toga. Često to govorim i zaista prakticiram i u privatnom životu – mlade je važno čuti! Zatim, važno im je dati mogućnost da se školuju i da imaju jednake mogućnosti. Stipendije su način kojim pokušavamo to postići. Uskoro krećemo i u razradu kriterija okrenutih deficitarnim kadrovima i njihovom privlačenju, ali sve se to neće desiti preko noći. Moj odgovor na pitanje bi bio -  Pula bi trebala biti grad jedne mirne, dobre i kvalitetne atmosfere, koju čine sitnice poput, eto, klupe u parku za mamu i bebu.

S pulskog Sveučilišta ipak javljaju da se smanjuje broj upisanih studenata. Brine li Vas taj podatak?

Ne brine me! Mislim da je to privremena situacija i vjerujem da se Pula razvija kao sveučilišni grad. Surađujemo i sa Studentskim zborom od kojeg dobivamo jako konstruktivne prijedloge, poput ideja za sportske aktivnosti, popusta na javni prijevoz i slično. Jedan takav paket već postoji, ali razgovaramo i o njegovoj nadogradnji s obzirom na rast cijena.  

Pula bez krova nad glavom

Ono što godinama odbija sve više potencijalnih studenata iz drugih gradova, problem je koji, nažalost, i sve više domaćeg stanovništva 'tjera' na odlazak iz Pule, a to su visoke cijene najma stana i nemogućnost boravka u njemu tijekom sezone. Kada se govori o olakšicama za stjecanje krova nad glavom, one su u pravilu fokusirane na mlade, kako bi im se omogućilo zasnivanje obitelji, i na stariju populaciju, koja je sve ugroženija kategorija. No, rijetko se spominje srednja generacija kojoj otkucava rok za kredit, a mladost je dočekala u godinama nakon rata, kada su krediti bili nedostupni, a ugovori o radu neuredni. Kako trenutno u Puli živi, recimo, samohrana majka od 45 godina s jednim primanjem i bez vlastitog krova nad glavom?

 Dugo govorim kako nam je to najveći problem - jednoroditeljske obitelji, zatim one s više djece ili prosječne radničke obitelji koje su, zbog bolesti, privremeno smanjenih primanja dok paralelno plaćaju ogromne stanarine.  Javlja nam se puno stanara koje stanodavci izbacuju jer opremaju stan za turiste. Mi imamo listu za davanje stanova u najam, ali na njoj je preko stotinu ljudi. Trenutno je u izgradnji još šest stanova u koje će se useljavati ljudi sa stambene liste. Znam da nije puno, ali nešto jeste. Ujedno, to je i kompleksna lista. U jednom trenutku vam je netko 95-i na listi, a sutra mu se drastično promijene životne okolnosti i praktično postaje najhitniji slučaj, a nije među prvima. Eto, to je jedno pitanje na koje, nažalost, još uvijek nismo uspjeli pronaći odgovor.

Ali, fokus je i dalje uglavnom na 'krpanju' situacije i nužnim mjerama?

Da, to su često vatrogasne mjere. Ono što je dobro jeste da imamo mogućnost da, preko socijalnog programa i Odluke o socijalnoj skrbi, u slučaju iznenadne hitnoće, kada nemamo dostupan stan, pomognemo participiranjem u troškovima stanovanja. Tada smo, u neku ruku, nadogradnja Centra za socijalnu skrb.

Koliko građana Pule trenutno stanuje u gradskim stanovima?

Tristotinjak.

Ako ostavimo po strani mjere za pomoć kronično ugroženih, ostaje nam ponovno more ljudi koji zarađuju, a nemaju dovoljno za život niti mogućnost osiguravanja krova nad glavom.

To je istina. Ovo zahvaća čak i program 'housing first' kojim pokušavamo beskućnicima osigurati krov nad glavom kako bi što lakše normalizirali život, pronašli posao i počeli sebi plaćati najam stana. Nažalost, imamo slučaj da korisnik prihvatilišta za beskućnike prima invalidsku mirovinu koja je premala za najam stana, nije u mogućnosti zaposliti se, a vrlo je nisko na listi za gradske stanove jer ima primanje. To je jedan generalni problem i to su teške situacije.

Kako onda pomoći takvim ljudima?

Važna je uvijek pomoć zajednice, koju u prihvatilištu dobivaju. Jedno rješenje bi bilo udruživanje više osoba u zajedničko stanovanje u najmu.

Tragično je da u gradu s toliko napuštenih bivših vojnih objekata postoji toliko ljudi koji sebi ne mogu osigurati krov nad glavom. Kada biste imali neograničene mogućnosti i sredstva, kako biste Vi riješili ovaj problem? Mislite li da je potrebno pokrenuti izgradnju stambenih prostora za namjenu pristupačnog stanovanja?

To definitivno! Toga nam nedostaje - gradnje novih stanova kojih nemamo! S druge strane, trebamo razmisliti o turizmu, koji nas je sve obuzeo, i o lošim stranama onoga što nam on donosi.

Nisu socijalni slučaj, ali su gladni

Plašite li se turizma u Puli i njegovih negativnih posljedica?

Plašim se. Djeluje na sve nas i na svim razinama. Zato je jako važno naći dugoročno rješenje. Puno je toga prilagođeno turizmu, pa tako i cijene.

Spominjali ste i na sjednicama Gradskog vijeća da moramo biti svjesni da ima ljudi koji su na rubu gladi. Posljednjih je dana bilo puno pritužbi na kvalitetu hrane u pučkoj kuhinji, ali je za sada donesena odluka da se zadrži postojeći pružatelj usluge.

Na dnevnoj osnovi dobivam povratne informacije od korisnika. Nakon posljednjih prijava razgovarali smo s pružateljem usluge i dobili obećanje da će se ponuda popraviti. Ali, ugovor se svakako sklapa godišnje pa u prosincu ide novi natječaj.

Koliko je korisnika pučke kuhinje u Puli trenutno?

Osamdesetak, s time da imamo i korisnike kojima se hrana dostavlja u domove jer nisu pokretni. Njih je još 20ak.

Škole, vrtići i osobni asistenti

Dosta su bučno prošli i pregovori s pomoćnicima u nastavi posljednjih godina. Jesu li potplaćeni?

Jesu! Prvotna satnica je bila svega 25 kuna. U proračunu za sljedeću godinu predviđeno je njeno povećanje na 5,30 eura, odnosno 5,97 eura za Školu za odgoj i obrazovanje. Razgovarali smo u više navrata s njima i treba im dati na važnosti. No i njihov broj raste i sada se moramo zapitati zašto. Odgovor ne znam, aktivno ga tražimo. Želimo vidjeti je li zaista povećan broj djece s posebnim potrebama na području Grada Pule.

Drugi bučni pregovori bili su oni s predstavnicima dječjih vrtića. Pitanje je, vjerujem, očekivano – hoće li Grad povećati sufinanciranje koje bi omogućilo izjednačavanje plaća djelatnika gradskih i privatnih vrtića?

Nema kratkog odgovora na to pitanje. Teško se staviti u tuđe cipele. Mi se redovno nalazimo s ravnateljicama privatnih vrtića i od njih dobivamo stalne informacije o rastu cijene namirnica, što je činjenica. U gradskim vrtićima sami kuhaju, a namirnice nabavljaju putem javne nabave, pa je lakše nego u malima, ali gradski vrtići imaju druge probleme upravo zato što su veliki. Ono što je važno jeste da mi idemo u zajedničke upise, a to za roditelje i  djecu podrazumijeva jedinstvenu cijenu.

Hoće li Grad pokriti razliku koju vrtići zahtijevaju?

Mi smo od 1. rujna već povećali subvencije. Osim toga, država će za fiskalnu održivost, kako gradskih, tako i privatnih vrtića, dati iznos kojim će se pokriti dodatna razlika od 18,44 eura po djetetu. Dalje, predvidjeli smo zapošljavanje jednog edukacijskog rehabilitatora koji će raditi samo za potrebe privatnih vrtića, a Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda će provoditi edukacije za odgojitelje u privatnim vrtićima i sve je to predviđeno u proračunu za 2024. Međutim, kada su subvencije u pitanju, stalno se govori da su neizjednačeni iznosi u privatnim i gradskim vrtićima, ali to nije baš tako. Gradski su vrtići veliki sustavi koji zapošljavaju veliki broj administrativnog i tehničkog osoblja, imaju velike pogone kuhinja i kotlovnica i velike zgrade koje je potrebno održavati, nasuprot manjim prostorima privatnih vrtića. U gradskim smo vrtićima, kao njihov osnivač, dužni brinuti kao o svojoj ustanovi, održavati ih i sanirati krovove koji prokišnjavaju, a u pojedinima imamo jako puno posla.

Koje je rješenje?

Naći pravedan balans. Mi ne možemo narušiti sustav. Cilj nam je da roditelji budu zadovoljni, a djeca zbrinuta. Nemamo trenutno dovoljno gradskih kapaciteta da zbrinemo svu djecu i činjenica je da trebamo privatne vrtiće. Gradimo nove, ali to neće biti završeno još nekoliko godina.

Što je s marendama u školama? Država je prošle godine dosta žurno zatražila njihovo uvođenje, no čini se da projekt nije donio jednako kvalitetne obroke u svim školama?

Ravnatelji su se prošle godine jako dobro snašli, unatoč prvotnom šoku. Država nije razmišljala da nemaju sve škole dovoljno uvjeta. Grad je tada osigurao dodatna sredstva za nabavku opreme, a za četiri škole, Monte Zaro, Stoja, Vidikovac i Tone Peruško, planiramo dogradnju i proširenje prostora kuhinje. U školi Vidikovac je postavljen švedski stol, u nekim školama kuhaju sami i tamo su uglavnom svi zadovoljni. Ponegdje se kombinira naručivanje i pripravljanje hrane, a u školama koje još uvijek isključivo naručuju od vanjskih dobavljača, situacija je kako koji dan. To je nažalost uvjetovano normativom i iznosom od 10 kuna po djetetu. Kod njih će problem biti riješen kada dobiju proširenje i nadogradnju kuhinje. Školi Šijana je već dobila odobreno idejno rješenje, a za Kaštanjer se čeka suglasnost Ministarstva.

Ne možemo zaobići ni sport. Tema je puno, ali jedna od najzanimljivijih je osnivanje Zaklade za sport. Kako ona sada funkcionira?

Ja sam njome oduševljena! Cijelim konceptom. Kada smo krenuli, bilo me strah kako će zaživjeti, ali ispalo je super jer nam se same javljaju tvrtke koje pitaju kako mogu donirati. Vjerujem da će se tako i nastaviti i da će biti i više sredstava. Ostalo nam je nepotrošeno 20 tisuća eura i u prosincu ih planiramo podijeliti kroz natječaj. Jako smo zadovoljni, iako uvijek ima mjesta napretku. Zato sve zainteresirane zovem da se jave - to su naša djeca i naši sportaši i stvarno su zaslužili podršku. Dobro je što je tu uključen i školski sport. To je neproračunski novac i to je važno jer su proračunska sredstva ograničena. Zaklada je jedna nadogradnja. Ja sam bivša sportašica i znam koliko je to važno.  

Napreduje li plan izgradnje igrališta na Marsovom polju?

To je projekt drugog odjela, ali napreduje.

Koji je Vaš komentar na gradnju igrališta na Valkanama: na proteste i privremenu obustavu radova?

I taj projekt ide dalje. Moje je mišljenje da nam je igralište potrebno. A, radovi su privremeno obustavljeni, ali se nadam da će prevladati razum.

Vršnjačko nasilje

Nezavisna vijećnica Mjesnog odbora Sv. Polikarp-Sisplac Dragica Pršo nedavno je zatražila sazivanje tematske Sjednice Gradskog vijeća zbog sve učestalije pojave vršnjačkog nasilja? Kada se može očekivati ta sjednica?

Bit će zakazana čim napravimo neki koncept i pronađemo potencijalnog predavača. Prijedlog će se sigurno naći na jednoj od budućih sjednica Gradskog vijeća. Kada se sjednica bude održala, na njoj će se obratiti i Vijeće za prevenciju kriminaliteta koje sačinjavaju stručnjaci za ovu temu.

Mislite li da raste pojava vršnjačkog nasilja ili samo na njega redovnije reagiramo?

Definitivno raste broj prijava. Imamo i puno protokola koje škole moraju ispoštovati. Pitanje je zatim što je s prijavama. Puno se o tome priča, što je po meni dobro, ali se moramo stalno vraćati i temi obitelji iz koje sve kreće. I sve teme koje smo spomenuli s njom imaju veze. Obitelj je ta koju moramo jačati.

Najavljeni su i mobilni timovi koji bi trebali pružiti pomoć.

Gradski mobilni tim zvat će se Program savjetovanja i podrške osnovnim školama. Za sada se javio jedan ravnatelju u čijoj će se školi krenuti s provođenjem programa. Ravnatelji dostavljaju dvije teme, koje su u njegovoj školi najproblematičnije, i na kojima će mobilni tim raditi na tri razine; s učenicima, učiteljima i roditeljima. Jako je bitno da su se javili stručnjaci iz drugih institucija poput Sveučilišta i Službe za mentalno zdravlje i ponudili svoju pomoć timu. Zbog toga sam baš sretna!

Rješavanje problema na višoj razini

Kako funkcionira Vaš odjel?

Ima nas 19, s tim da nas je trenutno aktivno 15. Imam fantastičan odjel. Kada su u pitanju prava korisnika, izuzetno je brz. Ako je nekome potrebna jednokratna naknada, nitko je neće čekati deset dana. Moram pohvaliti svoje kolegice. Prije ovoga sam radila u zdravstvu i tek kada sam došla u ovdje shvatila sam koliko je ovo kompleksan sustav. Puno je formalnosti koje se moraju zadovoljiti i sve dugo traje pa, kada su dulje procedure u pitanju, svi se učimo strpljenu.

Recite mi za kraj zbog čega ste uopće ušli u politiku, ako je to pravi izraz?

Dugo sam radila u zdravstvu i socijalnoj skrbi, cijeli radni vijek. U sustavu sam se često nalazila u situaciji nemoći i frustracije. Dat ću vam primjer - radila sam na smještaju korisnika koji nisu bili sposobni za samostalan život i nisu imali podršku obitelji. Smještaj se u Istarskoj županiji dugo čeka ili je vrlo skup pa smo osobe slali po drugim gradovima u Hrvatskoj. Problem su bili korisnici malih primanja koji nisu mogli platiti smještaj, a željeli su ostati u Puli. Imate malo vremena za reagiranje, morate smjestiti čovjeka u nekoliko dana i nemoćni ste. To su stvari koje su se kuhale i koje su me potaknule da preuzmem ovaj posao – mogućnost da dam dio struke na drukčiji način. To je bio jedan dio,  a drugi je bio želja da učinim nešto. Možda će to biti 'housing first', koji ću iz ove pozicije moći promovirati, to je dovoljno.

I kako Vam se sada stvari čine iz ove perspektive?

Evo, u proračun za iduću godinu uvrstili smo upravo jedan manji dio dostupnih sredstava upravo za subvencioniranje boravka u domovima za starije.

Dakle, uspjeli ste ostvariti dio nakana?

To ćemo vidjeti tek ako prođe proračun. Ali, to je jedna od tih stvari za kojima je postojala potreba, a ja, iako sam ih predlagala, nisam mogla puno učiniti iz prijašnje pozicije.

Kakav će biti Vaš osjećaj ako ostvarite cilj dogodine?

Osjećaj će biti odličan. Jer znam što znači rješavanje konkretnog problema u zajednici na dnevnoj bazi. Lijepo je kada možeš utjecati, nešto potaknuti, kreirati  i dati. Ono što je uvijek ograničavajuće je budžet, pa se moraju preslagivati prioriteti.

Može se reći da se uspjeli ostaviti i vrlo dobar dojam među građanima Pule jer se uz Vaše ime često spominju riječi 'sposobnost' i 'empatičnost'.

Imam ciljeve i imam zadatke na kojima radim. Moj tim i ja znamo koje su potrebe, a ja ih od ranije dobro poznajem jer sam dugo bila u sustavu. Ako ljudi to prepoznaju, drago mi je jer je to možda znak da sam zaista na pravom mjestu.

Koliko je rad Vašeg Odjela i gradske uprave poremetio odlazak pročelnice Anje Ademi?

Uvijek je teško kada ode kolega s kojim si povezan. Dobro smo surađivale i to je uvijek veliki šok i velika promjena. Ali, ovo je dinamičan posao da nema puno vremena 'za tugovanje'. Posao ide dalje i stroj radi. Ali, svaka promjena trese. Ipak, ponekad te promjene natjeraju da se i sam trgneš, zamisliš i možda neke stvari promijeniš. Da se preispitaš. Za gradsku upravu ne mogu reći, ali mogu reći da unutar mog tima nikome nije svejedno. Pitali su i mene hoću li otići, ali moj je odgovor - ne, ja neću nigdje ići. Idemo raditi!