Smrt je tajna, složit će se i umni teolozi i ateistički banditi, za razliku od prozaičnog kapitalizma čije blagodati, a bogami i batine osjećamo svakodnevno (pa i u snu) pouzdanom metodom vlastite kože.
Uvrjeđeni domoljub koji se, ne sasvim učinkovito (k tome, neprikladnom crvenom bojom) namjerio na izvorni anarhistički grafit o upokojenju kapitalizma i države, ispisan na fasadi peterokatnice na Verudi, poštedio je smrt, valjda kao ulični, javni 'memento mori', premda vrijedi sumnjati da je naš patriot time htio akcentirati prolaznost života odnosno nebo, pakao i ozdravljanje duše.
Tako darežljiv, međutim, nije bio protiv smrtonosnog grafiterskog napada na kapitalizam i državu. Njih je, izvorno ispisane crnom bojom, prekrižio crvenom bojom, dajući svom politički korektnom (dodali bismo autocenzuriranom) pohodu neželjeni anarhistički vizualni čar.
Ostaje gorak okus da je ta politička korektnost najkancerogeniji u ovoj priči s naivnim, ali legitimnim izvornim sadržajem grafita.
Zašto naivnim?
Ako uzmemo zdravo za gotovo jučerašnju tvrdnju političkog analitičara, suosnivača HSLS-a (prve hrvatske stranke koncem 80-ih godina) Bože Kovačevića izrečenu na pulskom Sajmu knjiga, da su HDZ osnovali komunistički tvrdolinijaši, dio hrvatske Udbe, Katolička crkva i emigracija uglavnom pod kontrolom Udbe, kao i njegov zaključak da te "četiri sastavnice nikako nisu jamčile demokratski karakter Hrvatske demokratske zajednice", i ako postavimo vrlo neugodno pitanje kako to da onda ta i takva stranka vlada Hrvatskom puna tri i pol desetljeća, a uz tek dvije vrlo loše četverogodišnje iznimke s koalicijskom Vladom, e onda se suočavamo s nešto složenijom pričom u kojoj je, ako ne želimo biti moralni idioti, teško izbjeći neugodnu činjenicu da smo za to, prije svega starije generacije - nemalo suodgovorni. Isto vrijedi i za IDS u Istri. Pritom, ako ćemo ostati pošteni, ne preskakati jugoslavensko negativno političko naslijeđe.
Strah je gori od smrti.