KOJA JE RAZLIKA U RADU MEDICINSKE SESTRE U PULI I BERLINU Puljanka Suzana Rossmanith: "U Njemačkoj se cijeni rad, iskustvo, ali i vaše slobodno vrijeme, a svaki dodatan napor se plaća"

Suzana Rossmanith 15 je godina radila kao medicinska sestra u pulskoj općoj bolnici. Prije deset godina, kao predsjednica podružnice Strukovnog sestrinskog sindikata, sudjelovala je u štrajku medicinskih sestara koje su se borile za bolje uvjete rada. U pulskoj bolnici, zadnjih je deset godina radila na odjelu traumatologije i ortopedija te odjelu neurokirurgije.

Suzana je bila predsjednica i osnivačica sindikalne podružnice, kao i članica Glavnog vijeća sindikata, potpredsjednica i suosnivačica Hrvatske udruge medicinskih sestara i medicinskih tehničara, članica radne skupine za sestrinstvo i članica radne skupine za statutarna pitanja u mandatu ministra Nakića.

Već pet godina živi s obitelji i radi u Njemačkoj, u Berlinu koji ima preko 4 milijuna stanovnika i jedan kompletan studij medicine Charite-univerzitetsku bolnicu. U Njemačku je otišla prvenstveno radi suprugove službe.

Suzana živi na granici između Potsdama i Berlina

Kada ste na godišnjem vi "ne postojite"

Upitali smo je da nam usporedi uvjete rada medicinskih sestara u Hrvatskoj i Njemačkoj kao i da procijeni imaju li svi odlasci iz pulske bolnice, a koji u zadnje vrijeme dovode u pitanje rad te ustanove, veze samo s plaćom ili sestra muče i drugi problemi.

Suzana

- Sada radim u djelatnosti za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje - odjel Intermediate Care (IMC) u jednoj berlinskoj bolnici. Jedna od glavnih razlika između hrvatkih i njemačkih bolnica je što svaka bolnica u Berlinu ima godišnji plan edukacija i usavršavanja. Svi koji se žele dalje educirati dobiju termin za razgovor kod voditelja odjela i iznose svoje želje u skladu s potrebama ustanove. Tad se dobije plan svih koji se upućuju na usavršavanja s točnim terminima i duljinom istog.

U pulskoj bolnici to nikada nisam doživjela, tamo nema plana napretka i to ljude frustrira, veli Suzana dodajući još jednu bitnu razliku: raspored rada tj. mjesečni plan rada izrađuje se za dva, tri mjeseca unaprijed i to se ne mijenja. U pulskoj bolnici do 21. u mjesecu je gotov za idući, često se mijenja radi nedostatka osoblja i to ljude limitira u organizaciji slobodnog vremena.

Medicinske sestre i liječnici održali su štrajk upozorenja 2019. godine, sprema li nam se opet isti scenarij?

- Ovdje nema šanse da vas netko zove kada ste na godišnjem, da vas smeta, a ako se i dogodi da je potreba povećana voditelj ima pravo nazvati vas, ali vi niste dužni odazvati se. Jednostavno se ne javite ili kažete "ne" i nema zle krvi niti zamjeranja, navodi te dodatno pojašnjava da se godišnji planira čak godinu unaprijed.

U Njemačkoj su svi dodaci na rad neoporezivi

U slučaju iznenadnog nedolaska na posao sestara/tehničara moguće je da vas voditelj pita za zamjenu smjene, no ako je vaš odgovor "Ne, ne mogu, nažalost"- ne snosite nikakve posljedice, jer se cijeni vaše slobodno vrijeme i ono je dragocjeno, navodi naša sugovornica.

Napominje da prekovremeni rad u Njemačkoj ne smije i nikad nije planiran u mjesečni rad, jer radnici imaju ugovor potpisan na puno radno vrijeme ili dio radnog vremena i shodno tome im se izrađuje satnica.

- U OB Pula je u mjesečnom planu i prekovremen rad, što je apsurdno. Razlika je i u tome što su ovdje svi dodaci na smjenski rad, rad subotom, nedjeljom ili praznikom neoporezivi. Tko želi dodatno zaraditi to svakako može, ali po točno određenim pravilima, veli.

- Bolnice su ovdje sve privatne pa možete i dodatno poboljšati svoj brutto ovisno o moći pregovaranja, dodaje.

Suzana opisuje i razlike u samom ophođenju među radnicima: zaštitna odjeća je za cijelu djelatnost ista, nitko se ne oslovljava titulama, a svi se uvažavaju i respektiraju, navodi, dodajući da su Nijemci protokolaran narod i jako paze da vas "nagrade" ako ste napravili dodatan napor u nečemu. 

Sve se, navodi, plaća. Pa je sada tako sestrama, koje znaju dodatan jezik (a Hrvati su svi poligloti, dodaje) ponuđena naknada za prevođenje u ophođenju s pacijentima. One to mogu prihvatiti, ali i ne moraju.

Na upit ima li i njemački zdravstveni sustav manjak osoblja, navodi da je to istina, ali se prema tome jednostavno ponaša drugačije, i ne dozvoljava da sestre "padaju s nogu od rada", jer nisu za to one krive.

Leasing sestre za krpanje nedostataka

- Ako dođe do izvanrednog, neplanskog nedostatka sestara/tehničara "zatvaraju"se ležajevi, smanjuje se obim posla, toliko dugo dok se osoblje ne standardizira. Intenzivna jedinica po standardima je 1 sestra na 2 pacijenta, IMC i Stroke Unit 1 sestra na 4 pacijenta, a normalni odjeli 1:10, ali obim posla je drugačiji i ako nema osoblja smanjuje se broj ležajeva, navodi nam dodajući da u Hrvatskoj to nije tako i u realnosti ležajevi ostaju isti bez obzira na broj osoblja i sestara.

Njemačka, priča nam, ima organiziranu mogućnost rada preko "leasing firma" koje zapošljavaju medicinske sestre i tehničare koje plaćaju po satu 22 do 32 eura, ovisno o firmi i odjelu za koji su osposobljeni te radnike "iznajmljuju" bolnicama koje na taj način "krpaju" svoj nedostatak.

Nedostak sestara u Njemačkoj "krpaju" privatne firme

- Vi kao zaposlenik bilo koje ustanove možete raditi i dodatni posao, s tim da je 450 eura neoporeziva osnovica dodatne zarade i da su dodaci (rad nedjeljom, noć, popodne i praznik) na tu osnovu isto neoporezivi, veli Suzana.

Također, dodaje, ovdje možete birati želite li raditi puno vrijeme, dio vremena ili samo kao dodatni posao, kako u leasing firmama, tako i u bolnici. Razlika je što u bolnicama imate osnovu u bruto iznosu ugovorenu kolektivnim ugovorom, a leasing firme plaćaju po satu.

Njemački poslodavci itekako se trude zadržati radnika, dodaje.

U Njemačkoj se sve čini da radnik bude zadovoljan i ostane, navodi Suzana

Sestre koje imaju djecu rade pretežno jutro i to počinju smjenu kad zbrinu djecu u vrtić ili školu. Smjene im počinju u 7 sati i u svim segmentima ide se na korist radniku, samo da bude zadovoljan i ostane raditi.

- Jednom mjesečno su obavezni sastanci odjela, raspravlja se o nedostacima i unapređenju. Obaviješteni ste o svakoj novosti koja se donijela na razini ustanove u kojoj radite. Sve što odradite je i plaćeno, dok kod u Hrvatskoj morate podnesti privatnu tužbu da dobijete svoj zarađeni novac.

Problemi u pulskoj bolnici "nisu od jučer"

Na kraju, upitana zašto sestre i liječnici toliko napuštaju pulsku bolnici Suzana veli da plaće nisi prvi motiv.

Na upit što bi se trebali promijeniti da se to primijeni Suzana dodaje da uredbom, odlukom ili čak Zakonom treba propisati da je zabranjeno koristiti rečenice poput :"znaš li ti tko sam ja","tako će biti jer sam ja to tako rekla/o","zna se tko je ovdje glavni""ja sam završila školu, pa mi se može""znaš li ti ko je šef" i "ako ti nećeš ima tko hoće"...

- U hrvatskim bolnicama moraju se početi koristiti komunikacijske vještine - kad poštovanje dajete poštovanje i dobijete.

Nadalje, potrebno je raditi na uvažavanju; medicinske sestre moraju biti informirane o svim odlukama koje se njih tiču, s bilo koje razine.

Glavne medicinske sestre kad se javljaju na natječaj morale bi predati i svoj plan viđenja i razvoja jedinice za koju se javljaju - taj program mora biti mjerodavan i one u konačnici moraju pokazati jesu li ili ne ostvarile ciljeve i, naravno shodno tome, preuzeti odgovornost ili pohvale. Ne može se dogoditi da jedan odjel u tjedan dana napuste tri sestre ili liječnijka, a da nitko za to nije odgovoran, nabraja Suzana svoje ideje.

Kao nešto na čemu se treba dodatno raditi navodi i to da se svima treba dati ista priliku za školovanje i edukacije, uvesti za svaku sestru/ tehničara evidencijsku karticu o osposobljavanju za rad za sve medicinsko-tehničke aparate koje koristi u svakodnevnom radu. Onda, dodaje, imate dokaz da ste kompetentni koristiti određene "aparate" i nitko vam to ne može oduzeti.

Smanjiti nezadovoljstva na odjelu

- Za svaki odjel treba odrediti osobu koja ima i teorijsko i praktično znanje te je dodatno educirana (ne treba fakultet), za uvođenje novih djelatnika u proces rada. Tako se smanuje nelagoda i nesnalaženje "novih" i spriječava mogući animozitet među ljudima! Ne smije se nitko dovoditi u neravnopravni položaj samo radi stupnja obrazovanja, navodi te dodaje da isto tako voditelji moraju biti spremni preuzeti konsekvence za neuspjeh, bilo da se radi o nezadovoljstvu osoblja, bilo da je na tapeti odlazak osoblja ili radi neispunjenih zadanih ciljeva.

- Radnike treba slušati, pitati, preispitati pa tek donijeti odluku. Tako se smanuje eventualno nezadovoljstvo i reduciraju pogreške - postaje se fleksibilniji, a ne bi bilo zgorega ni liberalizirati i radno vrijeme i smjene te tako ići na ruku djelatnicima koji neće biti nezadovoljni i manje će odlaziti na druga radna mjesta.

Na kraju zaključuje da se u Njemačkoj cijeni rad, poštuje radno iskustvo, a ne samo formalne titule te da nitkoga nije briga "odakle ste i što ste" već samo znate li dobro odraditi posao koji vam je povjeren i za koji vas plaćaju.

Da bi se to kod nas promijenilo prvo, smatra, treba promijeniti cjelokupah hrvatski mentalni sklop. Tek onda bi medicinske sestre bile cijenjene koliko to stvarno i zaslužuju.

Na pitanje bi li se i pod kojim uvjetima vratila u pulsku bolnicu Suzana zaključuje:

"Iz ovog kuta gledanja i saznanja koje imam, s obzirom na radno i životno iskustvo, ne vidim se skoro u sustavu našeg zdravstva, na niti jednoj poziciji!"