Možemo! Pula uputio je primjedbe na Prijedlog Plana upravljanja destinacijom i izračuna prihvatnog kapaciteta za destinaciju Južne Istre za razdoblje 2026. – 2030. Priopćenje, koje je stranka dostavila povodom isteka roka za javno savjetovanje, prenosimo u cijelosti.
"Danas, 17. srpnja, istječe rok za podnošenje primjedbi na Prijedlog Plana upravljanja destinacijom i izračuna prihvatnog kapaciteta za destinaciju Južne Istre. Nakon iscrpnog proučavanja dokumenta, Možemo! Pula došao je do jedinog mogućeg zaključka: Plan nije ispunio svoju osnovnu zadaću. Dokument koji je trebao odgovoriti na pitanje koliko ljudi, turista i novih turističkih projekata Južna Istra još može podnijeti, ne određuje gdje su granice održivosti niti kada bi daljnji rast trebalo zaustaviti. Upravo zato u javno savjetovanje upućujemo niz primjedbi i prijedloga za njegovu temeljitu doradu.
Više od 300 stranica analiza, ali iz dokumenta nije moguće saznati može li Južna Istra podnijeti još turista ili smo granicu održivosti već dosegnuli.
Kad ljeti satima stojimo u prometnim gužvama, kad Kaštijun više ne uspijeva pratiti količine otpada, kad se tijekom sušnih razdoblja upozorava na ograničenja u vodoopskrbi, kad mladi sve teže mogu kupiti ili unajmiti stan i kad cijene života rastu iz sezone u sezonu, prirodno je postaviti jedno jednostavno pitanje:
Jesmo li već pretjerali?
Upravo bi na to pitanje trebao odgovoriti Prijedlog Plana upravljanja te izračuna prihvatnog kapaciteta za destinaciju Južne Istre za razdoblje 2026. do 2030.
Iz njega, međutim, taj odgovor nije moguće iščitati.
To nije politička ocjena, nego temeljni problem dokumenta koji bi prema Zakonu o turizmu trebao biti glavni alat za upravljanje održivim razvojem destinacije.
Ako već izrađujemo Plan upravljanja s izračunom prihvatnog kapaciteta, onda bi njegova osnovna zadaća trebala biti utvrditi koliko ljudi prostor može podnijeti, što predstavlja ograničenje razvoja i pod kojim se uvjetima mogu planirati novi turistički kapaciteti.
Nakon više od 300 stranica dokumenta i dalje ne znamo:
- može li Južna Istra prihvatiti još turista,
- jesmo li već dosegnuli granice održivosti,
- ni što je potrebno unaprijediti ili mijenjati prije nego što se odobre novi veliki turistički projekti.
Drugim riječima, Plan prikuplja velik broj podataka, ali ih ne pretvara u odgovor koji bi trebao biti njegova temeljna svrha – a to je izračun prihvatnog kapaciteta, koji bi trebao postati polazište za donošenje odluka.
Kako je moguće da lokalni Plan dolazi prije županijskog?
Postoji još jedno pitanje na koje bi javnost trebala dobiti odgovor.
Zakon o turizmu propisuje da plan upravljanja destinacijom na lokalnoj razini mora biti usklađen s planom upravljanja destinacijom na regionalnoj razini.
Međutim, javnosti je na savjetovanje upućen Plan upravljanja destinacijom Južne Istre, dok Plan upravljanja destinacijom Istarske županije još nije predstavljen niti donesen.
Kako je moguće dokazati usklađenost s dokumentom koji još ne postoji u javnom prostoru?
Odgovor na to pitanje u obrazloženju Plana nismo pronašli. Ministarstvo turizma je već neke druge planove upravljanja destinacijama iz tog razloga neusklađenosti odbilo.
Broje ono što postoji, ali zanemaruju ono što je isplanirano
Plan polazi od činjenice da na području Pule danas postoji oko 31.000 kreveta u komercijalnom smještaju, 13.428 kreveta u nekomercijalnom smještaju te 20.142 kreveta u kućama za odmor koje se ne koriste za iznajmljivanje, odnosno ukupno više od 64.500 kreveta na svega 52.867 stanovnika.
Izrađivač priznaje problem izračuna nekomercijalnog smještaja jer se dobrim dijelom ne prijavljuje u sustavu eVisitor, a prisutan je i problem dinamike izgradnje. Iznesena je procjena da je trenutno izlistani ukupni nekomercijalni smještaj u eVisitoru potrebno uvećati za 50 posto kako bi se dobila realna brojka te je ovom metodom dobiven konačan broj kreveta u kućama i stanovima za odmor koji se ne koriste za kratkoročni najam.
Zanimljivo je da je privatni smještaj detaljno pobrojan (premda se ne radi o točnim brojkama), dok istodobno potpuno izostaje analiza razvoja koji omogućuje pulski Generalni urbanistički plan.
U Planu se navodi da postojeći turistički smještajni kapaciteti u Puli u hotelima, kampovima i turističkim naseljima iznose 12.330 kreveta. GUP-om je dopuštena gradnja maksimalno 17.810 kreveta u tim objektima, ali samo na Muzilu, Saccorgiani i Hidrobazi planirano je 5.700 novih kreveta, na Valkanama još 360, čime se premašuje maksimalni kapacitet, a gdje su još ostali GUP-om planirani hoteli.
GUP-om je omogućena i gradnja 38.000 novih stambenih jedinica, od kojih će se veliki dio, praksa je pokazala, koristiti za turistički najam ili nekomercijalni smještaj.
Broj planiranih novih turističkih kreveta u svim oblicima smještaja, kao i dopuštena nova gradnja, su zapanjujući.
Ako se u izračun prihvatnog kapaciteta ne uključe kapaciteti koji su dopušteni važećim prostornim planovima, teško je govoriti o stvarnoj slici prihvatnog kapaciteta destinacije.
Tko će podnijeti novi rast?
Kaštijun je najbolji primjer zašto ovaj Plan nije smio izbjeći odgovor na najvažnije pitanje.
Ako sustav gospodarenja otpadom već danas izaziva ozbiljne probleme, onda bi svaka ozbiljna procjena prihvatnog kapaciteta morala odgovoriti može li Južna Istra podnijeti još tisuće novih turističkih kreveta i desetke tisuća novih stambenih jedinica koje omogućuju važeći prostorni planovi.
Upravo taj odgovor u Planu nedostaje. Teško se oteti dojmu da je to i politički najosjetljivije pitanje. Jer kada bi analiza pokazala da postojeća infrastruktura već danas radi na granici svojih mogućnosti, logičan zaključak bio bi da daljnji turistički rast ne može biti prioritet dok se ta ograničenja ne otklone.
To nije pitanje samo Kaštijuna. To jednako vrijedi za promet, vodoopskrbu, stanovanje i sve druge sustave koji tijekom turističke sezone nose teret razvoja. U Planu se navodi da je proizvodnja otpada u mjesecima s najmanje noćenja u odnosu na mjesec s najviše noćenja dvostruko viša, a potrošnja vode dva i pol puta veća.
Plan koji ne mijenja način odlučivanja
Najveća vrijednost ovakvog dokumenta trebala bi biti njegova sposobnost da utječe na buduće odluke.
Ako analiza pokaže da je prostor preopterećen, Plan bi trebao predložiti što učiniti: koje infrastrukturne sustave treba unaprijediti, koje prostorne planove treba preispitati i pod kojim uvjetima je daljnji razvoj uopće moguć.
Takvih preporuka u dokumentu nema.
Turizam mora imati jasne granice i služiti kvaliteti života ljudi koji ovdje žive.
Jer prije nego što odlučimo koliko još možemo graditi, moramo odgovoriti na puno važnije pitanje: Koliko još možemo podnijeti?", poručuju pulski Možemovci.