Stečajni upravitelj Uljanik Brodogradilišta d.d. u stečaju Loris Rak podnio je prekjučer Trgovačkom sudu u Pazinu prijedlog za određivanje nagrade samom sebi, i to u ukupnom iznosu od 113.428 eura.
Stečaj je otvoren 16. svibnja 2019. godine, te bi mu traženi iznos, usvoji li ga sud, bio nagrada za njegov petipolgodišnji rad u pulskom brodogradilištu.
Pitamo ga kako je onda živio zadnjih pet i pol godina, a on kaže: "Pa ja radim drugdje. Ne radim samo u Uljaniku. Ja imam svoju firmu, ja radim za svoju plaću".
Na naše potpitanje čime mu se bavi firma, veli: "To je moj privatni posao i nema veze sa stečajevima".
Loris Rak u zahtjevu za nagradom navodi da je unovčio cjelokupnu stečajnu masu te sastavio završni račun.
U stečajnom postupku, navodi u prijedlogu sudu, unovčena je imovina u iznosu od 18 i pol milijuna eura. Imovina se sastojala od nekretnina, pokretnina i prava, a 'opseg imovine bio je iznimno velik i raznovrstan zbog čega je bio potreban dodatni trud u postupku njena unovčavanja'.
Ovaj pravni jezik, dakako, ne otkriva svu ekonomsku i kulturološku tragediju propasti slavnog brodogradilišta, ali i onu zdravstvenu, egzistencijalnu. Zasad je tabu tema, a zaslužuje toplu i brutalno istinitu filmsku posvetu, to koliko je Uljanikovaca trpjelo i trpi kliničku depresiju, i koliko se brakova raspalo s raspadom Uljanika. Za to, za tu štetu, gubitke i bol netko bi morao odgovarati.
Pozivajući se na Stečajni zakon i Uredbu Vlade RH koji propisuju pravo, kriterije i način obračune nagrade stečajnim upraviteljima, stečajni upravitelj Loris Rak piše sudu: "Uzimajući o obzir veličinu i složenost konkretnog stečajnog postupka, stečajni upravitelj predlaže sudu da mu odredi osnovnu, dodatnu i dopunsku nagradu".
Sindikalac Boris Cerovac kaže nam: "Upravo me je malo prije zvao jedan kolega koji ima najveće potraživanje od svih radnika Uljanika, više od 100 tisuća eura. Nakon što je vidio na e-oglasnoj ploči informaciju o nagradi stečajnom upravitelju kazao mi je: 'Mislim da je zaslužio i više novaca'.
- A ja kažem da je stečajni upravitelj Loris Rak dao svoj doprinos, dugo je radio taj posao i sigurno zaslužuje nagradu, ali ne mogu se s druge strane umanjivati potraživanja radnika. I mi smo radili, a nećemo dobiti svoj novac! Uvijek bih radije da novac dobiju naši radnici, a ne netko drugi. Bar 30 posto potraživanja možemo zaboraviti i nikada ih nećemo naplatiti jer će firma ići u likvidaciju. Sve što je imala u svom vlasništvu je prodala - kasarnu, pojedina zemljišta, pojedina imovina unutar Uljanika... Likvidacija je gotova stvar, kaže ovaj sindikalac.
Boris Cerovac
Na pitanje što će biti s cijelim prostorom brodogradilišta, zajedno s otokom i svim građevinama unutar Uljanikovih zidina, on odgovara da je sav taj prostor bio pod koncesijom koju je država dala Uljanik Brodogradilištu, a u trenutku kad je ta tvrtka završila u stečaju, država je taj prostor dala u koncesiju novoj firmi, Uljanik Brodogradnji 1856.
- Nije dan samo onaj dio vezan uz TESU jer to još nije riješeno, kaže Cerovac, potvrđujući nam da je to dio hala nakon ulaza u Uljanik s bulevara, gdje se planira nova industrijska zona Pule.
Slavni dani brodogradilišta Uljanik
Osnovna nagrada, kako je naveo stečajni upravitelj, iznosi 83.615 eura, dodatna 19.908 eura te posebna 1.990 eura, uz dodatnih skoro osam tisuća eura na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje.
Slijedi razgovor s Lorisom Rakom.
Praktički, isplata vaše nagrade znači likvidaciju Uljanik brodogradnje?
Nije likvidacija, iako se tako kolokvijalno kaže, već prestanak društva. Meni sudac treba odrediti nagradu, i kad to postane pravomoćno, stavit ću to u završni račun. U sklopu završnog računa svim radnicima će se isplatiti još 12 posto njihovih potraživanja.
Koliko je više od 2.200 radnika dobilo svojih potraživanja?
Radnici su dobili, ako se ne varam, 47 posto tražbina, a trebali bi dobiti još nešto više od 12 posto. Dakle, oko 60 posto. No, od prihoda koje smo mi ostvarili nismo namirili samo radnike, već i razlučne vjerovnike; tu su bili vjerovnici stečajne mase. U tom iznosu od 18 i pol milijuna eura je i nešto što je plaćeno radnicima nakon otvaranja stečajnog postupka kao naknada plaće, koja nije ušla u njihovu utvrđenu tražbinu.
Iznose li ukupna potraživanja radnika 20,5 milijuna eura?
Ne samo radnika, tu je uključena i tražbina Republike Hrvatske po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje i Agencije za osiguranje radničkih tražbina koja je njima prethodno, prije otvaranja stečajnog postupka, isplaćivala nezaštićene dijelove. Moramo to vratiti agenciji.
Aktualna slika propasti
Koliko iznose ukupna radnička potraživanja?
Ne mogu vam napamet reći koliko točno otpada na radnike. U tih 20 milijuna eura tražbina viših isplatnih redova uključene su bruto 2 plaće, a s tim plaćama i neki doprinosi koje poslodavac mora platiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Znači, to nije dio plaće radnika, ali se smatra tražbinom višeg isplatnog reda. Isto tako, moramo isplatiti Agenciji za osiguranje radničkih tražbina onaj dio koja je ona isplatila radnicima.
Je li prosječno, svakom od 2200 radnika, isplaćeno 6 do 7 tisuća eura?
Ne mogu vam to ovako reći.
Temeljem uredbe i zakona, zahtijevate od suda isplatu nagrade od 113 tisuća eura. Osjećate li se imalo neugodno što ćete vi naplatiti u cijelosti svoju nagradu, dok će radnicima, iako su to radom zaslužili, biti isplaćeno svega 60 posto potraživanja? Bit će uskraćeni za 40 posto.
Gledajte, ja sam odradio svoj posao nakon otvaranja stečajnog postupka. Svi radnici koji su radili kod nas nakon otvaranja stečajnog postupka isplaćeni su u cijelosti. Mi sada govorimo o troškovima koji su nastali nakon otvaranja stečajnog postupka. Ti se troškovi namiruju prije tražbina stečajnih vjerovnika. Radnici će dobiti malo manje od 60 posto svojih tražbina koje su ostvarili prije otvaranja stečajnog postupka. Kakvo vam je to pitanje? Mislite da ne bih trebao nagradu zbog toga? Ne razumijem.
Ne osporavam ja vama pravo na nagradu, nego kažem da ćete je vi dobiti 100 posto, a radnici 60 posto, iako su odradili 100 posto.
To mi pravo pripada po Uredbi Vlade Republike Hrvatske. O tome će odlučiti sudac Trgovačkog suda u Pazinu. Ako sudac smatra drukčije, neka sudac drukčije i odluči.
Bili ste pet i po godina stečajni upravitelj u Uljaniku. Što vam je bilo najteže u tom poslu?
Najteži su bili počeci. Cijeli sustav se na neki način bio raspao i cijeli sustav je na neki način trebalo ponovno izgraditi. Trebalo je ponovno skupiti ljude, osobe koji su prije radili s radnicima. Trebalo je napraviti prijave tražbine svakom radniku. To je bilo oko 2200 prijava tražbina, pa kasnije sve to pregledati. Trebalo je naplatiti neke tražbine koje su u bile u tijeku. Kasnije je bilo lakše, no počeci su najteži u svakom stečaju jer ste u situaciji da nemate niti jedan euro na računu, odnosno prije niti jedne kune na računu, a morate zaposliti ljude, morate dovršiti brodove, kao što bilo jako puno posla s dovršetkom dredgera, gradnje Uljanik 500.
Dredger /Jaružalo, gradnja 500 - trebao je biti simbol spašavanja, a uslijedio je put u propast