Maja i Dalibor Dabić utvrdu Punta Christo spasili od propadanja, a sada se pitaju: "Zašto se Grad bori za Dom hrvatskih branitelja, ali ne i za štinjansku forticu?"

Raspravljajući na sinoćnjoj sjednici Grada Pule o Planu razvoja strategije kulture grada Pule do 2030. godine, vijećnik Davor Vuković (Možemo!) upitao je nadležnu pročelnicu zašto je štinjanski Fort Punta Christo nepravedno isključen iiz jednadžbe plana razvoja kulture kao već dokazani resurs te ustvrdio da ova utvrda, zbog svoje dislociranosti, ne bi smjela biti zanemarena. Upravo ova utvrda, kazao je, jasno dokazuje da građanske inicijative u formi udruge mogu dobro upravljati takvim resursima.

Državno, ali u gradu

Na to mu je  pročelnica Emina Popović Sterpin odgovorila kako je fort Punta Christo "nedavno pripao u vlasništvo države pa i kao takav nije neki prostor u koji bi ulagali", a gradonačelnik Filip Zoričić nešto kasnije u svom izlaganju istaknuo da će se boriti da Dom hrvatskih branitelja postane gradski te ne odustaje od razgovara s državom i ministarstvima po tom pitanju, navodeći da on mora postati Palača kulture.

No, upravo je Utvrda Punta Christo na području Štinjana jedna je od rijetkih austrougarskih utvrda koja je sačuvana od propadanja i to, prije svega, zahvaljujući entuzijazmu članova udruge Prijatelja Obalne Utvrde Punta Christo.

Dalibor i Maja Dabić, koji utvrdu godinama uređuju potpuno volonterski, oštro su reagirali na sinoćnju raspravu i na naš poziv naveli nam kako pročelnica očito ne poznaje dovoljno dobro materiju jer, kao što je naš portal već pisao, fort pod državu nije prešao nedavno već još 2019. godine, kada je Grad Pula izgubio sudski spor s državom oko vlasništva.

Aneks ugovora postao ništavan

- Grad Pule je s nama, 2018. godine, znajući da se vodi spor, potpisao aneks ugovora u upotrebi za narednih pet godina. U međuvremenu je spor izgubljen i utvrda je postala državna. O tome smo i javno progovorili navodeći da je ugovor očito ništavan, a da nas država uporno ignorira. Unatoč svim problemima lani smo uspjeli od ministarstva državne imovine ishoditi dozvolu za organiziranje evenata u utvrdi koja je trajala do 1. listopada 2023., no uz plaćanje.

Obzirom da su nam izračunali mjesečnu naknadu u iznosu od čak 5.500 tisuća eura, a što nikako nismo mogli podmiriti, odlučili smo odraditi samo već dogovorene evente vikendima, priča nam Maja Dabić. Tako su taj iznos platili za 30 dana korištenja utvrde.

Napominje da bi im uključivanje u Strategiju grada dalo barem nekakvu mogućnost da se u utvrda ipak svrsta pod nešto što pripada gradu, ako ništa drugo navede kao primjer dobrog upravljanja.

Država traži prostor nazad

Upitani što sada Dabići navodi da im je država već 2. listopada zatražila primopredaju prostora i da su stjerani u kut.

Oni, kako nama navode, ne traže od Grada Pule da ulažu u utvrdu jer to oni sami volonterski rade godinama. Utvrdu, koja bi se bila raspala da nema njih, sačuvali su, priveli namjeni, otvorili za javnost, organizirali razglede utvrde, razne kulturne i glazbene manifestacije...

- Nije nam jasno zašto se s jedne strane gradonačelnik trsi oko Doma hrvatskih branitelja, koji je isto državni kao i utvrda, a nas ignorira. Kome je u interesu da utvrda nije gradska? S molbom da urgira u ministarstvima išli smo direktno prema njemu, no kazao nam je da su mu ruke vezane, i da on može samo pitati, navode nam Dabići.

No, podsjećaju da je je utvrda Monte Kope u Medulinu još 2017. godine jednim potpisom u roku od nekoliko dana prešla iz državnog u vlasništvo Općine Medulin.

- Znači da se može, ako se hoće, zaključuju. A zašto se ne želi sačuvati i pod gradsko vlasništvo staviti jedna od rijetkih sačuvanih austrougarskih utvrda koja je i dalje u funkciji ostaje zapravo nepoznanica.