Pitanje za milijun dolara: zašto je vlasnik tvrtke koja se javila na natječaj za koncesiju 19. prosinca govorio kako ima motiv za preuzimanjem Bunarine, a Lučka uprava tvrdi da je svoju ponudu – jedinu koja je pristigla uz onu JK Uljanik koji vodi Hrvoje Markulinčić – povukao dan ranije, 18. prosinca, kada je Janković pak naširoko govorio o svojim planovima obnove i naglašavao kako je Bunarina "naša i takva treba ostati"
Pitanje za milijun dolara: zašto je vlasnik tvrtke koja se javila na natječaj za koncesiju 19. prosinca govorio kako ima motiv za preuzimanjem Bunarine, a Lučka uprava tvrdi da je svoju ponudu – jedinu koja je pristigla uz onu JK Uljanik koji vodi Hrvoje Markulinčić – povukao dan ranije, 18. prosinca, kada je Janković pak naširoko govorio o svojim planovima obnove i naglašavao kako je Bunarina "naša i takva treba ostati"
Prije nego je osnovano društvo Fratarski, istoimenim otokom i ugostiteljskim objektom Bunarina u Puli upravljala je firma Uljanik standard, to jest njegova tvrtka-kći Uljanik Marina, koja je bila pretežito u državnom vlasništvu pa stoga nije bilo potrebe za raspisivanjem javnog natječaja za upravljanje Fratarskim i Bunarinom. No, onda je Uljanik privatiziran.
Vlasništvo nad Uljanik Marinom 2014. prvo preuzima Uljanik financijske usluge, pa potom i pulsko gradsko poduzeće Luka Pula, a firma onda i mijenja naziv u Fratarski. Krajem te godine i Grad Pula dobiva dio vlasničkog kolača.
Sve je vrijeme čelnik Grada bio Boris Miletić, današnji župan. A prije nego što je Grad Pula prije četiri godine postao jedini vlasnik Fratarskog, vlasničke udjele u tom društvu imali su Luka Pula (tri posto), Grad Pula (48 posto) i Uljanik pomorstvo (49 posto).
Jedna se osoba pojavljuje na funkcijama u gotovo svim tim društvima – Hrvoje Markulinčić.
Hrvoje Markulinčić nekadašnji je Uljanikov glasnogovornik i direktor tvrtke Uljanik poslovno informacijski sustavi. On je, međutim, svojevremeno bio i na funkcijama u povezanim društvima: predsjednik nadzornog odbora Uljanik pomorstva, član nadzornog odbora Uljanik standarda, pa i zamjenik predsjednika nadzornog odbora Fratarskog.
Napokon, Hrvoje Markulinčić sjedi u Upravnom vijeću pulske Lučke uprave, koja je u studenom raspisala natječaj za desetogodišnju koncesiju nad ugostiteljskim objektom Bunarina. Nakon što je – u dosad nerazjašnjenim okolnostima – prijava jednog ponuditelja povučena, na natječaju je pobijedio Jedriličarki klub Uljanik (točnije firma u J.K.U. Uljanik u vlasništvu kluba, koja je osnovana niti mjesec i pol prije raspisivanja natječaja za koncesiju), koji za predsjednika ima – Hrvoja Markulinčića.
Zvuči praktički nevjerojatno da je navedene funkcije (u JK Uljanik, Lučkoj upravi, Fratarski, Uljanik pomorstvo i Uljanik standard) u jednom periodu čak obnašao istovremeno.
Markulinčić se, prema dosad iznesenim informacijama, izuzeo iz tog glasanja, iako, već smo napomenuli, ostaje nerasvijetljeno zašto je jedini drugi kandidat, tvrtka Pulac, vlasnika Dejana Jankovića, povukla kandidaturu. On je, naime, za naš portal 19. prosinca izjavio da ima i kapaciteta i motiv za preuzimanjem Bunarine. Na dan odluke je pak Lučka uprava komunicirala da je Janković ponudu povukao 18. prosinca, a to je, dakle, bio dan prije nego li je govorio da je spreman za nov poslovni poduhvat. Pa tako ispada da se firma Pulac povukla, ali je njezin vlasnik dan nakon toga i dalje živio u uvjerenju da je i dalje u igri.
Iako je direktor gradskog poduzeća Pula usluge i upravljanje, Mario Peruško, za Istru24 netom nakon raspisivanja koncesije kazao da će se ta firma, koja je preuzela upravljanje Bunarinom i Fratarskim otokom od firme Fratarski, javiti na natječaj, to se nije dogodilo, a naknadno se obznanilo da se u trenutku te ishitrene izjave na razini poduzeća provodila studija gospodarske isplativosti preuzimanja Bunarine. Nadzorni odbor te firme, na čelu s Deanom Učkarom, jednoglasno je, naime, odlučio da se gradskom društvu to - ne isplati.
Štoviše, Janković je na isti dan za koji Lučka uprava tvrdi da je odustao od natječaja za Istru24 izjavio da je oko Bunarine vrlo emotivan i da je ona „naša i takva treba ostati, za naše umirovljenike koji tamo rado svakodnevno borave“. Čak je i pojasnio da 150 tisuća eura, koje je koncesionar dužan uložiti za vrijeme trajanja koncesije, namjerava uložiti u obnovu kuhinje, sortirnice i podova. Imao je, znači, veoma konrektne planove. Ništa nije naslućivalo da u trenutku u kojem ih dijeli s javnosti od njih i odustaje, a kamoli s obzirom na činjenicu da je o njima pričao i nakon što je, navodno, povukao ponudu.
Nekoliko je mogućih razloga za takav suspektan razvoj događaja: Janković je povukao ponudu, ali toga nije bio svjestan, što je malo vjerojatno. Lučkoj upravi se dogodila omaška i jednostavno su krivo zabilježili datum, što je teorija koja bi bila najplauzibilnija, ali ju je za Istru24 demantirala sama Lučka uprava.
Sve ostale možebitne opcije teško se mogu oduprijeti prirodno nametnutoj sumnji da se natječaj namještao i da se tvrtka Pulac na njega javila reda radi, ali to je pak Janković opovrgnuo.
Jučer nam, međutim, na telefonske pozive i poruke nisu odgovarali ni on, ni Markulinčić.
Ne manje bitan podatak je da je Lučkoj upravi osnivač Istarska županija, čiji je, uz IDS-ovce Valtera Boljunčića i Ivana Beletića Tatića, predstavnik i Hrvoje Markulinčić. Ovo mu je drugi mandat u tom Upravnom vijeću. Prvi put je za člana imenovan 2016., u vrijeme župana Valtera Flega, a drugi put četiri godine kasnije, kada je dužnost preuzeo Fabrizio Radin. Oba bivša župana su, dakako, IDS-ovci.
U to je vrijeme predsjednik IDS-a bio, dakle, tada pulski gradonačelnik Boris Miletić. Tehnički gledano, on nije imao utjecaj na Županiju. Ali, kao što smo rekli, bio je šef stranke. A da se već interferirao u poslove Županije, i baš vezano za kadroviranje u Lučkoj upravi, otkrio je jednom prilikom njegov bivši zamjenik u Gradu Robert Cvek, tada govoreći o smijeni dotadašnjeg ravnatelja te ustanove Donalda de Gravisija, kojeg je zamijenio aktualni Dalibor Brnos.
„Puno toga nije štimalo u radu Lučke uprave i zato se gradska uprava odlučila za drastičan korak, odnosno smjenu ravnatelja“, rekao je lani za Istru24 Cvek.
Uz sve, ne treba zaboraviti da je izmjenom prostornog plana 2018. godine, u pulskoj lučici, luci posebne namjene – nautičkoj luci Bunarina, broj vezova (u nautičkom dijelu) smanjen je s dotadašnjih 247 na 200, čime je Grad Pula dobio mogućnost raspisivanja koncesije i upravljanja tom nautičkom lučicom.
No, iz nekog nepoznatog razloga Županija je Gradu nezakonito 'otela' tu privilegiju, pa pravo na upravljanje Bunarinom Lučkoj upravi Pula (LUP) daje - Županija.
Lučkoj upravi Pula je otada, pa sve do danas, pravo na upravljanje i korištenje Bunarine produživano svake dvije godine. Zadnji put koncem lanjske.
Razlog nikada nije u potpunosti razjasnio ni Boris Miletić, koji je to dopustio kao ex pulski gradonačelnik, a ni kao sadašnji župan. Istovremeno, nova se vlast prema ovom slučaju ponaša u potpunosti nezainteresirano iako time Grad Pula gubi stotine tisuća eura i bez obzira na to što je gradonačelnik Filip Zoričić, upitan o tome u veljači prošle godine, rekao da traže pravna rješenja, ali i da je Bunarina dnevni boravak Puležana te da ne zagovara "komercijalizaciju svega na pomorskom dobru".
Zbog inercije Grad, naime, godišnje izgubi, gruba je procjena, 530 tisuća eura (četiri milijuna kuna). Lučka uprava godišnje od nautičkoj dijela Bunarine zaradi otprilike 800 tisuća eura (šest milijuna kuna). Kada bi pravo na upravljanje dobila od Grada bilo bi moguće dogovoriti model u kojem bi - kao što je dok je broj vezova bio preko 200 dogovor postojao s državom - dio, 70 posto, odlazio u gradsku blagajnu. Sada prihod ostaje u cijelosti LUP-u bez posebnog obrazloženja zašto je tome tako.
"O čemu mi pričamo, stavili mjerni uređaj pod stablo. Od toga nema ništa. Mogli su mu staviti i šatorsko krilo, da ne pokisne", gorko se šali jedan stariji Baraker, pokazujući nam jedan iznimno visoki stup javne rasvjete na čistini, na koji bi po njemu trebalo staviti ovaj mobilni uređaj
Gradonačelnik Filip Zoričić zahvalio se autoru izložbe Hoyki što je na svoj način sačuvao baštinu te slike i identitete povijesnih pozicija koje mi, koji ih živimo svaki dan, niti ne vidimo te ih sada kroz njegovo oko vidimo puno jasnije i bolje
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
