Mlade pulske Romkinje ruše predrasude. Suana i Elison: "Ponosne smo na svoj identitet i jezik, a od obrazovanja ne odustajemo"

Romi su siromašni, ne rade nego samo skupljaju sekundarne sirovine. Romi kradu. Romi ne idu u školu, a Romkinje rađaju djecu radi socijalne pomoći. Romska kultura nije vrijedna i ne treba je sačuvati. Svi su Romi isti....

Protiv ovih i sličnih predrasude svojim se primjerom hrabro bore dvije mlade pulske djevojke.

Fatma Suana Ahmeti i Elison Rukija Beriša mlade su pulske Romkinje, učenice Medicinske škole Pula, koje su odlučile s nama otvoreno razgovarati o predrasudama s kojima se susreću cijelog života.

Elison je maturantica 4. razreda za fizioterepeuta, a Suana pohađa 4. razred za usmjerenje medicinske sestre.

Ponosna sam na to što sam Romkinja

Cilj im je, vele mi, skrenuti pažnju mladih Roma na obrazovanje, na školovanje, kako bi nove generacije shvatile što sve mogu, ako imaju znanje na svojoj strani. Vjeruju da, ukoliko ljudi upoznaju njih i njihovu kulturu, neće suditi naprečac i imat će manje predrasuda.

Priznaju da su se s predrasudama, mada su obje pohađale pulske vrtiće i osnovne škole - a mlada je Elison čak bila u talijanskom vrtiću i školi - redovito susreću, i to često upravo od svoje generacije.

- Rečenicu 'Svi ste vi Romi isti' često čujem. Ali, često meni znaju reći - valjda želeći me pohvaliti -  i 'Ti nisi kao drugi Romi'. To je opet rečenica puna predrasuda jer biti Rom po njima valja znači biti siromašan, prljav i krasti bakar.

Ja ne želim skrivati da sam Romkinja, ja sam na to ponosna; na svoje običaje, jezik, kulturu i svojim primjerom želim svima pokazati i dokazati da smo i mi kao i svi ostali: da ima dobrih i loših ljudi, ali da romska populacija iz dana u dan napreduje, prilagođava se i da je sve više mladih obrazovano, završava škole, upisuje fakultete..., nabraja nam ponosno mlada Fatma Suana.  

Posebno su tu, dodaju - barem u Istri  ističu mlade djevojke za koje je situacija ipak nešto povoljnija nego za sinove koji i dalje 'moraju slijediti obiteljsku tradiciju'.

No, jedno je plaši i dalje.

- Jako je teško pobjeći od generaliziranja i uopćavanja da smo 'svi isti'. Tek kad mislimo da smo napredovali dogodi se nešto, kao nedavno u Sloveniji ili Međimurju, nekakav eksces s romskim pripadnikom i sav trud pada u vodu.

Cijela romska populacija ponovo bude žigosana kao manje vrijedna, opasna, nepoželjna, navodi Elison pitajući se kakve li to one ima dodirne točke s nemilim događajima koji su se dogodili kilometrima od nje i s ljudima koje nikada nije vidjela. Slučajno su pripadnici iste manjine.

No, iste se paralele ne vuku, dodaje, kada neki zločin počini pripadnik neke druge manjine ili naroda.

Još je uvijek previše 'čudnih pogleda'

- Još je uvijek previše čudnih pogleda kada nas vide. Većina društva na Rome i dalje gleda kao manje vrijedne. To dokazuje i način kako nas nazivaju - Cigani.

Cigan dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači manje vrijedan, nepoželjan i društvo ga koristi kada nekoga treba uvrijediti. Od baka koje su upozoravale djecu 'da će ih oteti Cigani, do onog 'Baš si Cigan' kada se nekoga želi uvrijediti i omalovažiti, a što Hrvati često izgovaraju.

S druge strane, Rom na romskom jeziku doslovno znači - čovjek.

Romi nemaju svoju nacionalnu državu, jer su stoljećima živjeli kao nomadski narod koji svoje podrijetlo vuče iz Indije, ali imaju svoj jezik i kulturu koja ih povezuje. Upravo su na to naše mlade sugovornice jako ponose i ponavljaju kako, integrirajući se u društvo i sredinu u kojoj žive, ne žele izgubiti svoj identitet. 

Na pitanje kako pričaju kod kuće s roditeljima odgovaraju "naravno, romski", a na potpitanje hoće li rodni jezik jednog dana prenijeti na svoju djecu spremno odgovaraju: - Naravno!

Doduše, Elison priznaje da ponekad miješa hrvatski, talijanski i romski, ali da sa obitelji uvijek i rado razgovara svojim, materinjim jezikom.

- Romski jezik može se naučiti jedino od obitelji kod kuće. Imamo sreću što smo prije nekoliko godina dobili prvi hrvatsko-romski rječnik, što u prostorima naše udruge u Rojcu imam više od 500 knjiga na romskom i hrvatskom, a neke i na romskom i engleskom, od slikovnica nadalje, što imamo folklornu grupu koja njeguje naš ples, glazbu i folklor i nadam se da ni nove generacije to neće izgubiti.

Zabrinjavajući je, prenose nam, nedavni trend da se neki mladi Romi, kako bi se uklopili, srame svog podrijetla pa se često deklariraju kao Albanci.

Na pitanje zašto iz jedne manjine bježe u drugu vele:

- Da, kao Albanci su u opasnosti da ih netko nazove Šiptarima, ali i njihovim glavama i to je bolje nego da budu Cigani. Mi smo kao Romi, na toj ljestvici nepoželjnosti ipak na prvoj stepenici, vele nam ove mlade djevojke koje su čvrsto naumile da će se protiv ovakvih predrasuda boriti.

- Romi se općenito ne žele deklarirat kao Romi, radije se deklariraju kao Hrvati, Talijani, Albanci, Srbi. Srame se onoga što jesu pa navode sve drugo, osim da su Romi, vele nam.

U razgovoru oko toga kako njihova zajednica gleda na njihovo školovanje i ipak moderniji pogled na život djevojke vele da imaju veliku potporu svojih obitelji.

- Moji su roditelji rastavljeni, tata radi u Njemačkoj pa sam više s mamom. No oboje me podržavaju. Dapače, oni su ti koji su me stalno poticali da budem dobra u osnovnoj školi, da imam dobre ocjene kako bih mogla upisati srednju školu koju želim. U tome sam uspjela i jako sam zadovoljna s Medicinskom školom i tim smjerom želim i nastaviti, studirajući sestrinstvo, veli nam Fatma Suana.

Sličnu situaciju s naknadnim obrazovanjem imala je i majka naše sugovornice Elison, koja je tek  nedavno finalizirala srednjoškolsko obrazovanje, kako ne bi zaostajala za svojom kćeri.

U razgovoru o druženju sa svojim naraštajem djevojke vele da se često druže s mladim Romima, što u udruzi, što s brojim rođacima koje imaju. No njihovo je društvo zapravo miješano i nitko ne propituje njihovu pripadnost.

Jednostavno su mladi ljudi koji se skupa školuju, druže, izlaze van...

- Doduše moji me prijatelji znaju gnjaviti s tim kako se što kaže na romskom ili da ih nešto naučim reći na romskom jer im je zanimljivo, ali među nama nema nikakvih prepreka ni predrasuda, veli Fatma dodajući da, nažalost, nije uvijek bilo tako. 

'Nemoj se družiti s Ciganima'

Kao mlada, još curica, na vlastitoj je koži doživjela koliko je diskriminacija bolna.

- Bila sam u osnovnoj školi i u produženom boravku našla prijateljicu. Bile smo si super, družile se poslije nastave, a onda je jednog dana po nju u produženi boravak došla mama. Kada me je vidjela rekla joj je da se 'prestane družit s Ciganima'. I tu je naše prijateljstvo stalo, a ja sam se dugo pitala za što sam ja to kriva. Danas znam da nisam i učinit ću sve da se to mojoj djeci ne bi dogodilo.

A za kraj, pitamo ih; koje su njihove želje i planovi.

- Ostala bih sestrinstvu i upitala fakultet. Na praksi u bolnici posebno me dojmila kirurgija i to vaskularna. Vidjela sam koliko mogu pomoći ljudima, nekada im je samo lijepa riječ i gesta dovoljna, a mene to doista ispunjava, veli Suana Fatma. Elison, pak, ostaje u fizikalnoj terapiji te i ona nastavlja na fakultet.

Djevojke su svoju kulturu predstavile nedavno i u pulskom Centru za mlade

Ono što je donekle porazno jest da obje djevojke razmišljaju o odlasku iz Pule, ali sve više i iz Hrvatske. Tu, Romi, slijede već uobičajene hrvatske trendove - jako ih se puno odselilo, posebice u Njemačku, gdje su radni uvjeti bolje.

Centar Pule, nekad prepoznatljiv i po romskim obiteljima, ispraznio se, ostalo ih je tek stotinja, Mnogi se, dodaju, vraćaju tek ljeti. Na odmor. 

Udruga Roma u Istri prva je romska udruga u Hrvatskoj. Njezin je predsjednik Veli Huseini, a prostore ima u Društvenom centru Rojc. Glavni zadaci udruge su potpore kulturi i identitetu Roma te poboljšanje percepcije i smanjenje diskriminacije u društvu.

U Istarskoj županiji, prema posljednjem popisu, živio je 531 pripadnik romske manjine, od toga ih je najviše u Puli, a potom na području grada Vodnjana.