Ljudi ne odlaze u park samo prošetati. Oni tamo borave. Sjede na travi bez razloga, ručaju na klupi. Djeca trče, a stariji sjede u tišini. Parkovi su produžetak grada i to ima konkretnu vrijednost. Kvartovi uz parkove su poželjniji. Stanovi uz zelene površine postižu više cijene. Ljudi biraju živjeti tamo gdje imaju pristup prostoru koji im daje kvalitetu života. Drugim riječima, park je vrijednost, a ne trošak
Ljudi ne odlaze u park samo prošetati. Oni tamo borave. Sjede na travi bez razloga, ručaju na klupi. Djeca trče, a stariji sjede u tišini. Parkovi su produžetak grada i to ima konkretnu vrijednost. Kvartovi uz parkove su poželjniji. Stanovi uz zelene površine postižu više cijene. Ljudi biraju živjeti tamo gdje imaju pristup prostoru koji im daje kvalitetu života. Drugim riječima, park je vrijednost, a ne trošak
Postoje prostori koje ne stvaramo. Zateknemo ih. Pragrande je jedan od njih. I samo ime to govori … Velika livada. Više od 30 hektara u samom centru Pule. Prostor kakav mnogi gradovi danas više nemaju. U vremenu kada gradovi traže načine kako vratiti kvalitetu života, imati takav prostor je imati potencijal.
Imala sam prilike živjeti u Londonu gdje sam se obrazovala u području prostora. Parkovi su mi bili jednako važni kao i predavanja. Promatrala sam ih kao prostor života. London danas ima gotovo polovicu svoje površine pod zelenilom. Tisuće parkova, vrtova i otvorenih prostora koji su temelj planiranja grada. Oni reguliraju temperaturu, pročišćuju zrak, smanjuju stres i ono što je najvažnije, stvaraju mjesta u kojima se život zaista događa.
Ljudi ne odlaze u park samo prošetati. Oni tamo borave. Sjede na travi bez razloga, ručaju na klupi. Djeca trče, a stariji sjede u tišini. Parkovi su produžetak grada i to ima konkretnu vrijednost. Kvartovi uz parkove su poželjniji. Stanovi uz zelene površine postižu više cijene. Ljudi biraju živjeti tamo gdje imaju pristup prostoru koji im daje kvalitetu života. Drugim riječima, park je vrijednost, a ne trošak.
Isto sam kasnije vidjela i u Central Parku u New Yorku. U jednom od najskupljih gradova na svijetu, u kojem bi svaki kvadrat mogao biti izgrađen, odlučeno je da jedan od najvećih prostora ostane otvoren. Tako Central Park nije praznina u gradu.
On je razlog zašto grad funkcionira jer su razumjeli što bi, da su ga izgradili, izgubili. On je razlog zašto ljudi dolaze. Razlog zašto ostaju. Razlog zašto cijeli okolni prostor ima veću vrijednost. Turisti dolaze zbog njega. Stanari plaćaju više da bi bili blizu njega. Poslovi, restorani i hoteli žive od njegove blizine. Tisuće ljudi dolaze tamo zbog ptica, zbog prirode, zbog mira.
I zato najvrijedniji gradovi danas nisu oni koji su najviše izgradili, već oni koji su znali što ne smiju izgraditi.
Prije godinu dana prvi sam put zaista ušla na područje Pragrandea. Dublje nego prije, jer kao i mnogi do tada sam ga zaobilazila. Biramo poznato. More, Verudelu, uređene šetnice. Pragrande ne nudi to. Nudi nešto drugo. I tada sam osobi koja mi ga je i otkrila rekla: “Ovo je Central Park Pule!”
Zašto je Pragrande važan za Pulu?
Zato što je to prostor koji već radi ono što gradovi danas pokušavaju naknadno stvoriti. Regulira temperaturu u gradu koji se sve više pregrijava. Zadržava vodu u prostoru koji je prirodno povezan s izvorima. Pročišćuje zrak u okruženju koje se ubrzano zatvara u beton. Stvara mikroklimu koju nije moguće projektirati na papiru. Čitav jedan ekosustav usred grada.
Ali njegova vrijednost nije samo ekološka. Njegova vrijednost je i društvena. To je javni zeleni prostor za kretanje, zadržavanje i boravak. Za svakodnevnu šetnju, odmor, igru, tišinu.
I upravo takva mjesta danas postaju najvrijedniji dio svakog grada. Pragrande je važan i zato što definira budućnost grada. Jer odluke koje donesemo o njemu ne utječu samo na njega. One određuju kakav grad želimo imati. Grad koji koristi svaki kvadrat ili grad koji razumije da vrijednost nije u količini izgrađenog, nego u kvaliteti života!
I na kraju, Pragrande je važan jer je rijedak. Takva mjesta se ne stvaraju, ona se nasljeđuju. A s nasljeđem dolazi i odgovornost da se prostor ne iscrpi, već razumije. Jer rijetka je prilika da se nešto odluči, a da to ostane na dobrobit budućim generacijama. I upravo zato se na takvim prostorima najbolje vidi kako razmišljamo o gradu, kroz odluke koje donosimo.
Zato Pragrande nije projekt. To je test.
Razumijemo li prostor ili ćemo ga nepovratno izgubiti pod izlikom razvoja.
Prošetali smo bajkovitim stazama koje spajaju Labin i Rabac, a svoj novi uradak donosi i Tatjana Gromača Vadanjel
Radio Rojc ovim glazbenim događajem slavi neovisno novinarstvo, slobodu izražavanja i opstanak medija zajednice koji već godinama obogaćuje medijski, kulturni i društveni prostor Pule i šire. Koncert predstavlja svojevrsni poklon Radio Rojca svojim vjernim slušateljima, posjetiteljima i svima koji podržavaju kulturu i rad nezavisnih medija
U Pulu dolazi jedan od najzanimljivijih autora, pjesnik i pisac koji je veliku pažnju privukao dvjema knjigama u kojima je do kosti razgolitio svoju ovisničku prošlost
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
