Nakon što su istarski HDZ i saborski zastupnik Anton Kliman reagirali na njegovu saborsku raspravu o gospodarenju otpadom, IDS-ov saborski zastupnik Dalibor Paus poručio je da su namjerno skrenuli s ključne teme – različitog odnosa Vlade prema županijama koje su izgradile centre za gospodarenje otpadom i onima koje to još nisu učinile.
Paus ističe da ne negira odgovornost Istarske županije, istarskih gradova i općina te njihovih komunalnih društava za stanje na Kaštijunu, ali smatra da Vlada primjenjuje dvostruke kriterije. Dok pojedinim županijama u cijelosti financira prijevoz otpada jer još nemaju potrebnu infrastrukturu, građanima Istre, koji su izgradnju centra već financirali i danas snose troškove njegova rada, poručuje se da je to isključivo njihov problem.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
„Reakcije HDZ-a i saborskog zastupnika Antona Klimana na moju saborsku raspravu oko gospodarenja otpadom potpuno su skrenule s teme, i to namjerno. Pitanje nije bilo funkcionira li Kaštijun dobro niti postoji li odgovornost Istarske županije, Grada Pule, istarskih gradova i općina te njihovih komunalnih društava. Ta odgovornost postoji i nitko je ne pokušava negirati.
Pitanje je zašto Vlada u cijelosti financira prijevoz miješanog komunalnog otpada nekim županijama koje ni nakon dvadeset godina nisu uspostavile obradu otpada predviđenu državnom Strategijom, dok građanima županija koje su centre izgradile poručuje da su odgovornost i svi troškovi funkcioniranja sustava isključivo njihov problem, a što dodatno potvrđuje i reakcija istarskog HDZ-a.
HDZ govori o tome tko upravlja Kaštijunom, ali ne odgovara na jednostavno pitanje: zašto lokalna odgovornost vrijedi za Istru, dok država nekim županijama plaća posljedice toga što njihovi centri još nisu završeni i što još uvijek bacaju smeće na hrpu?
Istra je izgradila centar, sufinancirala njegovu izgradnju i zatvorila sedam lokalnih odlagališta. Danas se u Istri ni gram miješanog komunalnog otpada ne odvozi izravno na odlagalište, nego se sve prethodno obrađuje. Građani zbog toga plaćaju skuplju uslugu, a istodobno trpe smrad, sezonsko preopterećenje centra i druge posljedice njegova rada.
Nitko ne tvrdi da Kaštijun dobro funkcionira. Ali nije prihvatljivo da Vlada onima koji su pokušali uspostaviti sustav kaže: ‘To je vaš problem’, dok onima koji ga još nisu uspostavili poručuje: ‘Mi ćemo vam platiti troškove.’
Posebno je promašeno HDZ-ovo pozivanje na 750.000 eura državne pomoći. Taj je iznos predviđen tijekom tri godine za zbrinjavanje bala goriva iz otpada. Upravo je država prema Strategiji trebala uspostaviti tržište i uvjete za njegovu energetsku oporabu, a što nije učinila. Za uklanjanje bala koje su se zbog toga nagomilale na Kaštijunu danas je potrebno približno 13 milijuna eura.
Ne stoji ni obrazloženje Vlade da se tim županijama pomaže zbog opterećenja koje nastaje zbog turističkih aktivnosti. Istra ostvaruje približno trećinu hrvatskog turizma i snažno puni državni proračun, ali istodobno tijekom sezone mora obraditi goleme dodatne količine otpada. Prošle godine višak koji Kaštijun nije mogao prihvatiti zbrinjavao se preko drugih tvrtki po cijenama većima od 400 eura po toni – o trošku istarskih komunalnih poduzeća i građana, što je tri puta više nego obrada u Centru za gospodarenje otpadom.
Građani Istre već plaćaju osjetno više račune od građana u sredinama koje još nemaju centre i u kojima se otpad uglavnom odlaže bez obrade. Sada država tim sredinama dodatno plaća prijevoz otpada, dok se onima koji ga obrađuju poručuje da se sami snađu.
Strategiju gospodarenja otpadom nije donio IDS, nego Hrvatski sabor. Za njezinu provedbu odgovorne su sve vlade, uključujući sve tri Vlade Andreja Plenkovića, koje tu obvezu nisu dovršile.
Ne tražimo da se dodijeljena pomoć tim županijama ukine. Dapače, tražimo da, kad već neki ne trebaju sami plaćati posljedice nedovršene infrastrukture, onda to isto mora vrijediti i za građane Istre.
Ista pravila moraju vrijediti za sve.
Je li razlog različitog postupanja to što su to baš županije pod vodstvom HDZ-a, neka procijene građani. Ali jedno je jasno: ovo nisu jednaka pravila, nego privilegije za odabrane.“