Pazinjan Dragan Gortan u pošti radi 42 godine. Zadnja mu je plaća iznosila 920 eura: "Dnevno čujem tisuću uvreda"

Pazinjan, Dragan Gortan, u Hrvatskoj pošti radi 42 godine, cijeli svoj radni vijek. Njegova neto plaća za listopad iznosila je 923 eura. Sa svim dodacima.

Inače je pjesnik, član Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika, ali na zagrebačke ulice u nedjelju izašao je kao sindikalist, povjerenik za Istarsku i Primorsko-goransku županiju sindikata Tiger, jednog od dva reprezentativna sindikata unutar Hrvatske pošte, osnovanog tek prije dvije godine, manjeg doduše, ali s brzorastućim članstvom.

Neće odustati od zahtjeva

Prosvjedom pod sloganom "Zajedno za veće plaće", sindikat Tiger izrazio je nezadovoljstvo najavljenim povećanjima plaće zato što će tada, rečeno je u nedjelju, plaće poštara i službenika na šalteru biti 1.250 eura bruto, a sada su 850 eura neto. Traže dodatke ukinute još 2013. godine, kada je naknada za minuli rad smanjena s 0,5 na 0,4. Smanjen je tada i broj dana godišnjeg odmora te su ukinute jubilarne nagrade i dar za djecu. Dnevnica je iznosila 170 kuna i bila je veća, kazao je na prosvjedu predsjednik sindikata Tiger, Ivica Franić, prije 20 godina, nego danas kada je na razini od 150 kuna. Upozorili su na nedostatak radne snage i poručili da neće odustati od svojih zahtjeva.

- Žalosno je kad na kraju svog poslovnog puta dođete na Mirovinsko i tamo vas gospođa začuđeno upita: "Pa zar vi imate tako malu plaću? Lani ste imali veću… pa i predlani veću nego lani". Kada bih sada otišao u mirovinu, ona bi iznosila 530 eura, pojašnjava Gortan na svom primjeru situaciju s plaćama.

Ako se nakon Nove godine, ističe, bude isplaćivala plaća na koju je pristao većinski Hrvatski sindikat pošte, ona će iznosi 1.250 eura – bruto. Oni dakle, naglašava, pričaju o bruto iznosu. Neto će, veli, i dalje biti ispod minimalca.

- Govorim o plaći poštara i šalterskog radnika. Ona je sada 850 eura u startu. Moja je neto plaća za listopad, s dodatkom kao što je topli obrok i dodatkom na staž, iznosila 923 eura za radno mjesto Operatera u poštanskom prometu. Ja sam šalterski radnik, mada mi ljepše zvuči riječ službenik koja u svom korijenu nosi riječ - služiti, kaže Gortan.

Isti poštanski sustav

Na naše pitanje kakva je situacija s poštanskim usluga u Istri, znajući da nije tajna da pošta na nekim lokacijama kasni i po nekoliko tjedana, a nekad niti ne nađe put do poštanskog sandučića, ovaj prekaljeni poštar kaže: „Istra je dio istog poštanskog sustava, svugdje su isti problemi, a to je kroničan nedostatak radne snage. Iz sustava pošte je u zadnjih dvije godine otišlo 2.000 ljudi, od toga je 1.500 operativaca koji direktno rade 'u proizvodnji'. Problem su male plaće. Očito je da netko želi uvozom radne snage iz drugih zemalja rušiti cijenu rada na domaćem tržištu. To im je postala praksa. Ne mislim time reći da su strani ljudi manje vrijedni. Govorim o cijeni rada“.

Poštanski je posao, apostrofira, specifičan, zahtjeva svakodnevni kontakt s ljudima.

- Ljudi vole imati svog poštara, kao što vole imati svog doktora i svog svećenika. U odnosu sa strankama sve se kod nas temelji na povjerenju…usluga se plaća unaprijed. Ako netko izigrava to povjerenje, onda taj netko ne želi dobro ni Hrvatskoj pošti, ni državi, a možda bismo mogli maknuti i ovaj prefiks Hrvatska iz Hrvatske pošte, jer ako ćemo gledati samo profit mi si onda ne možemo nadjenuti pridjev hrvatski jer smo sve drugo prije nego to, smatra Gortan.

Mi smo, elaborira, ogledalo Hrvatske kao države.

Žuti sindikat

- Po nama ljudi cijene koliko ta država funkcionira. Još uvijek želim vjerovati da Uprava želi dobro Hrvatskoj pošti, kao i mi. Samo je razlika u tome što mi želimo dobro zajednici, a oni prvenstveno žele dobro svojem džepu, kaže ovaj dugogodišnji djelatnik Hrvatske pošte.

Uprava ih, naime, nije pozvala na razgovor, a po svemu sudeći niti neće. Gortan govori da Uprava zapravo vodi monolog, a na pitanje zašto nemaju podršku drugog sindikata, nisu li i njima u interesu bolji uvjeti rada, objašnjava da je Hrvatski sindikat pošte zapravo 'žuti sindikat', gdje su ljudi u vrhu postavljeni od uprave, imaju 30 profesionalaca, ali su se malo, kaže, izgubili.

Sindikat Tiger organizirao je prošle nedjelje prosvjed u Zagrebu

Najveći je dokaz to što su u zadnjih 15 godina potpisali sve što im je uprava podastrla. Nije dovoljno nositi u imenu riječ Sindikat. To je riječ koja obvezuje. Uprava je i sada sve potpisala s tim većinskim sindikatom i mislili su da će time sve riješiti, ali neće im to samo tako proći. Ja sam čovjek na odlasku iz firme. Imam i godine i staž za mirovinu, ali ne dam im gušta. Želim moći pogledati svoj odraz u ogledalu bez srama. Kad treba govoriti - treba govoriti, a kad treba šutjeti - treba šutjeti. Sada treba govoriti, srčano govori Gortan.

Nezadovoljstvo korisnika s uslugom itekako mu je poznata.

Nije ni novac sve

- Mi na šalteru smo ta lica za šamaranje. Dnevno čujem tisuću uvreda. To se sve dešava zato što je otišlo 2.000 ljudi, a posla je sve više. Ali gdje je otišao novac za plaće tih ljudi koji su otišli? Možda će na temelju toga biti isplaćeni bonusi menadžmentu i Upravi. Ja sam, iskreno, počeo ljude slati na ulaz do našeg, gdje je Državno odvjetništvo. Neka prijave nepoznatog počinitelja jer pošiljka nije došla. Pošta usluge naplaćuje 'na ulazu', i obvezali smo se da ćemo ju dostaviti, dakle preuzeli smo odgovornost… ali, rasprodali smo ugled - pismo do obližnjeg sela nosimo dva tjedna, ili još gore - čekamo da netko dođe po njega. Još su stari Inke dimnim signalima mogli poslati poruku u roku 24 sata preko Južne Amerike“, veli Gortan, koji je 15 petnaest godina radio kao dostavljač u Boljunu gdje i dan danas, govori, može kod svakoga doći kao u vlastiti dom, a što smatra jednim od svojih životnih uspjeha.

Nije ni novac, ističe, sve. Ljudi bi, smatra ovaj sindikalac, radili i za manje da je ozračje drugačije. A Gortan o pošti može napisati knjige. Tamo je počeo raditi još na 'informacijama' u noćnim satima, dok je još postojala usluga buđenja ljudi ujutro.

- Najlakše je pognuti glavu, ali čovjek mora držati i do svog ponosa. Nisam ja ovu poštu naslijedio od svog oca, nego sam ju primio od ljudi koji su je gradili generacijama prije mene i tako ju moram i predati generacijama koje dolaze. Netko je smatra kao svoje privatno vlasništvo, ali ona to nije, kaže.

Kolegama i kolegicama poručuje da se učlane u Tiger, i da se nemaju čega bojati zato što je, govori, sindikalno izjašnjavanje u temelju ljudskih prava. Obećava da ih ovaj sindikat neće razočarati. Zaključno pojašnjava da je članarina 13 centi, tek simbolično, jer, ističe, njima ne treba novac radnika, već povjerenje članstva koje neće iznevjeriti.