Pero je jače od mača. Zašto je obrazovanje prva crta obrane slobodnog društva

Ovih dana u javnosti najglasnije su odjeknule riječi jedne učiteljice iz Kostrene, čiju objavu možete pročitati na kraju ovog teksta. Ne političara niti estradne zvijezde, nego UČITELJICE. Namjerno sam
napisala velikim slovima iz poštovanja. Žene koja svaki dan stoji pred djecom u učionici u kojoj nema reflektora ali ima odgovornosti veće od svake političke funkcije.

I dok mi je ovaj tekst još bio u svojoj kosturskoj konstrukciji, bez konačnog oblika, prisustvovala sam sastanku u školi kao predstavnica roditelja. U jednom trenutku, jedan stručni savjetnik izgovorio je rečenicu: „Pero je jače od mača“. I tada mi se sve zbrojilo.

Jer upravo je to ono čemu sam posvjedočila čitajući njezine riječi. Ne buci, prijetnji ni sili...nego riječi, misli i argumentu. Istina nikada ne udara najglasnije ali reže najdublje. Zato su njezine riječi zarezale poput skalpela. I zato su elokventni ljudi...obrazovani, pametni, kulturni, razumni i miroljubivi...oni koji mogu sukobiti mišljenja bez ponižavanja, bez vrijeđanja, bez urlanja. Oni koji znaju da se stav brani argumentom, a ne snagom i manipulacijom.

Takvi ljudi trebaju biti mjerilo društva, kriterij i standard. Jer društvo koje se ravna prema najglasnijima, a ne prema najsmislenijima ne ide naprijed.

Zato je pero jače od mača kad društvo odluči stati iza znanja, obrazovanja i razuma. Kada odluči da će učitelj, znanstvenik, stručnjak i argumentirani glas imati veću težinu od prijetnje, sile i buke.

Obrazovan čovjek je slobodan čovjek.

I to nije samo lijepa rečenica. To je temelj svakog zdravog društva. Obrazovan čovjek zna čitati između redaka. Zna prepoznati manipulaciju. Zna reći „ne“ kad svi drugi šute. Sloboda ne počinje na ulici, ni u saboru, ni na pozornici. Sloboda počinje u učionici. Tamo gdje dijete prvi put nauči misliti svojom glavom.

Zato je učiteljski posao, uz medicinu, jedno od najhumanijih zanimanja. Liječnik spašava život koji je već ugrožen. Učitelj spašava budućnost prije nego što se uopće nađe u opasnosti. Učitelj ne liječi
tijelo, on liječi društvo. A kad poželiš pokoriti društvo, kad želiš stvoriti masu umjesto građana, uvijek prvo napadaš obrazovanje.

Knjige su se prve palile, profesori prvi uklanjali, a učionice pretvarale u prostor poslušnosti umjesto razmišljanja. Jer onaj tko kontrolira znanje, kontrolira i slobodu.

Zato se obrazovni sustav urušava onda kad učitelj izgubi dostojanstvo, sigurnost i glas. Kad mu se oduzme uloga slobodnog čovjeka i svede ga se na administrativnog izvršitelja koji mora paziti na svaku riječ. Učitelj koji se boji govoriti istinu ne može odgojiti slobodnog čovjeka.

Nekad su učitelji bili moralni autoriteti zajednice. Zato smo se, kad bi ušli u razred, ustajali iz poštovanja. Tom malom gestom učili smo kome se odaje čast, kome se vjeruje i tko nosi odgovornost za našu budućnost. Danas ih se često gura na rub, podcjenjuje, preopterećuje i kontrolira, a onda se čudimo što sustav slabi.

A prioriteti se najjasnije vide u tome gdje odlazi novac.

Država koja može osigurati 5 milijuna eura za izgradnju mosta preko rijeke Neretve kod Čapljine, te dodatnih 1,75 milijuna eura za subvencioniranje avionskih karata iz Mostara prema Zagrebu, uključujući i one u višoj klasi, a istovremeno ima škole koje ovise o donacijama privatnih tvrtki kako bi uopće mogle održavati nastavu informatike, jasno pokazuje što joj je važno.

Kad učionice ovise o dobroj volji donatora, a ne o sustavu, problem nije u novcu. Problem je u vrijednostima. Društvo je poput šume. Ono što danas vidimo iznad zemlje samo je posljedica onoga što se godinama događalo ispod površine. Ako su korijeni zdravi, stabla rastu visoko i šuma štiti sve u njoj. Ali kad korijen počne trunuti, to se ne vidi odmah. Listovi su još zeleni, debla stoje uspravno.

A onda, jednog dana, šuma počne padati. Tiho, bez upozorenja.

Učitelji su korijen društva. Tihi, često nevidljivi ali bez njih nema rasta, nema hlada, nema plodova.
Na to je upozorio i Korado Korlević, hrvatski astronom i znanstvenik, zagovornik razuma i dugogodišnji edukator mladih, govoreći gimnazijalcima o tome kako su civilizacije propadale onda
kada su se okrenuli „kruha i igara“, zabavi, potrošnji, a zanemarile znanje, odgovornost i obrazovanje.

Ne propada se odjednom. Propada se prvo u učionicama.

I zato se pitanje s jednog školskog sastanka ne smije izgubiti u zapisniku: Kada ćemo se početi baviti darovitom, vrijednom i pristojnom djecom? Kada će doći red na njih? Kad ćemo se prestati sastajati u školama zbog bahatih roditelja koji potiču sukobe i traže iznimke nauštrb druge djece?

Kad ćemo prestati trošiti energiju učitelja, stručnih službi i roditelja na one koji najglasnije viču, a početi ulagati u djecu koja žele učiti, raditi i rasti? Jer sustav koji se stalno prilagođava pritisku, a rijetko vrijednostima, šalje pogrešnu poruku: da se isplati galamiti, a ne truditi.

Učitelj nije samo prenositelj gradiva. Učitelj je čuvar slobode.

I zato su riječi jedne učiteljice iz Kostrene ovih dana odjeknule snažno. Jer su bile jasne, argumentirane i izgovorene bez mržnje. Baš onako kako učitelji i trebaju govoriti. Kao i mi roditelji
koji se okupljamo u školama zajedno s ravnateljima i stručnim službama da bismo tražili rješenja, a ne poticali sukobe.

Učitelj, kao i svaki građanin, ima pravo na svoja politička uvjerenja. Ali ništa... ni stav, ni ideologija, ni osobno mišljenje... ne smije biti iznad djece i njihove dobrobiti.

Da im čuvate leđa kad svijet postane grub, bučan i zbunjujuć. Da im pokažete da znanje nije prijetnja, nego sloboda. Da ih naučite razlikovati argument od galame, istinu od manipulacije, odgovornost od mržnje.

A društvo koje ušutka svoje učitelje, koje ih gura na rub i pretvara u poslušne izvršitelje ne gubi samo školu. Gubi razum, savjest. Gubi budućnost. Jer kad bi zadnji slobodan učitelj zašutio, u učionicama više ne bi sjedila djeca. Sjedili bi podanici. Zato dok „neki“ mašu mačem u vrijeme militarizacije, drugi strpljivo odgajaju perom... pero će pobijediti.

Povod ovom tekstu bila je javna objava učiteljice iz Kostrene. Cijeli tekst dostupan je OVDJE