Pored optužbi za rusofilstvo, nema dokaza stranog uplitanja na izborima u Hrvatskoj. A kako je u Srbiji?

"Europske su demokracije u 2024. godini izložene različitim utjecajima i pokušajima uplitanja stranih aktera u njihovo funkcioniranje. U povijesnoj izbornoj godini u kojoj preko polovice svjetskog stanovništva izlazi na birališta, integritet izbornih procesa, kao i njihovi rezultati, od iznimne su važnosti za budući smjer kretanja država. Pokušaji uplitanja u te procese autoritarnih režima poput Rusije, koje širenjem dezinformacija žele smanjiti povjerenje građana u moć demokracija da rješavaju njihove probleme, potkopavaju temelje liberalne demokracije. Razdoblje mira i prosperiteta, koje je barem nominalno obilježilo prethodna desetljeća, približava se svojem kraju, te na starom kontinentu u posljednjih desetak godina neprestano rastu tenzije".

Uvod je ovo u svježe objavljenu analizu Gonga i CRTE, beogradskog Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost pod nazivom "Strani utjecaji na izbore / političko prepucavanje ili realna opasnost?", čiji su autori Bruna Marinović, Oriana Ivković Novokmet, Jovana Prešić i Tijana Đorđević.

U hrvatskom slučaju, kako se navodi u zaključku, konkretni dokazi stranog uplitanja nisu uočeni za vrijeme parlamentarnih i izbora za Europski parlament,  dok se narativi o Rusiji koriste za diskreditiranje političkih protivnika, prije svega premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

U Srbiji je sasvim drugačija situacija zbog povijesnih, kulturnih i političkih veza s Rusijom, dok Aleksandar Vučić često balansira između Zapada i Rusije, koristeći ruske narative kao alat u domaćoj politici. No, idemo redom.

Ovaj su put promatrane tri ključne stvari: manipuliranje optužbama za rusofilstvo političkih protivnika od strane premijera Plenkovića, kontroverzne pozicije predsjednika Milanovića i djelovanje Domovinskog pokreta, stranke koju smo posebno promatrali zbog povezanosti s Pavlom Vujnovcem, poduzetnikom koji je poslovno carstvo izgradio na suradnji s Rusijom, kao i zbog njihovih populističkih poruka koje sustavno rade na radikalizaciji hrvatskog političkog prostora.

S druge strane, situacija u Srbiji, kako navode autori, kudikamo je jasnija i opasnija. Uz narušavanje demokratskih institucija i procesa od strane nositelja vlasti u državi, vanjski utjecaji gotovo pa diktiraju političko raspoloženje i ekonomsku situaciju u Srbiji. Rastrgana između suprotstavljenih utjecaja i interesa Kine, Rusije i Europske unije, Srbija je na koncu ipak najviše prepuštena samovolji predsjednika Aleksandra Vučića, uz zarobljavanje medija i narušavanje izbornog legitimiteta, uz političke institucije i procese u Srbiji koji su zarobljeni i izvana i iznutra.

- Dok su s jedne strane u Srbiji dominantni proruski i antizapadni narativi, s druge strane dolazak kancelara Olafa Scholza ovog ljeta u Srbiju, koji radi mogućnosti iskopavanja litija zanemaruje antidemokratske sklonosti vladajućih kao i dugogodišnje prosvjede građana o toj temi, dodatno sužava prostor slobode i građanske participacije u Srbiji, navodi se u analizi.

Plenković u prikrivanju korupcije opoziciju proglasio proruskom, HDZ na vlast doveo radikalnu desnicu

Ova superizborna godina, u kojoj su se održali parlamentarni i europarlamentarni, a do kraja godine slijede i predsjednički izbori, započela je najavom premijera Plenkovića kako će za jednu od najvažnijih pozicija u državi, onu glavnog državnog odvjetnika podržati Ivana Turudića, suca kaznenog suda povezanog s vladajućom strankom HDZ. Najava Turudićevog imenovanja odjeknula je u javnosti zbog njegovih suspektnih veza i povezanosti s osobama iz kriminalnog miljea, kao i političarima osumnjičenim za korupciju.

Premijer je, umanjujući ozbiljno narušen integritet kandidata, oporbu optužio da je na ruskoj strani sukoba u Ukrajini i nazvao prosvjed na Markovom trgu 17. veljače ove godine "proruskim skupom radikalne ljevice".

Rekao je kako su “isti ovi koji su pozvali ljude na Markov trg isti oni koji su bili protiv Zakona o hrvatskom jeziku i protiv podrške Ukrajini”, te kako ga “zanima što misle o ubojstvu Navaljnoga i eliminaciji svih oporbenih političara prije (ruskih) izbora u ožujku. Svi ovi, osim Socijaldemokrata, bili su za Putina, a ne Ukrajinu. Nisu željeli pomoći prijateljskom ukrajinskom narodu.”

Time se referirao na neizglasavanje Odluke o sudjelovanju Hrvatske u misiji EUMAM, odnosno o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj iz 2022. godine. S obzirom na to da je Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga uskratio podršku obuci, nužna je bila dvotrećinska većina u Saboru, budući da se radi o ulasku stranih vojnika na teritorij RH.

- Dok su neke Milanovićeve izjave, koji se na parlamentarnim izborima prezentirao kao vođa oporbe, doista bile na tragu Viktora Orbana i Roberta Fica, lijeva i liberalna oporba nikada se nije tako postavljala, što ukazuje kako je jedini razlog korištenja takvih narativa diskreditiranje političkih protivnika od strane premijera i HDZ-a, a ne stvarni strah od stranog utjecaja, kaže se u analizi.

Izborna kampanja ostala je u sjeni (neslužbenog) kandidiranja predsjednika Republike za premijera, pitanja ustavnosti takvog čina s obzirom na to da je predsjednik taj koji daje mandat za sastavljanje Vlade, te sukoba predsjednika Milanovića i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića na društvenim mrežama. Milanović je Butkovića prozivao zbog korupcije, dok je Butković predsjednika optuživao da je ruski igrač.

Izbori su završili time da je Plenković u Vladu  doveo protumigrantsku stranku nacionalističke retorike, fokusiranu na zaštitu nacionalnog identiteta i “tradicijskih vrijednosti”, te ima sporan odnos prema ratnim zločinima i fašističkim porukama.

- Dok premijer i HDZ slabe demokratske norme, uključivanje radikalne desnice u vlast prijeti slabljenjem građanskih sloboda, napadima na prava manjina, rastom populizma, napadima na neovisnost medija te polarizacijom društva, navode autorice Gongova dijela analize.

- Milanovićeva retorika sve je osim blaga. Nerijetko je dovodio u pitanje odluke i funkcije Bruxellesa i govorio kako su Hrvatska i Europa 'američke pudlice'. Mada je Plenkovićevo optuživanje kompletne opozicije da je putinovska posve neutemeljeno, predsjednik Milanović svojim se proruskim izjavama uistinu isticao među hrvatskim političarima, posebno onim visokopozicioniranim, tvrde u Gongu.

U godini prije izbora hvalio ga je ruski ratnohuškački propagandist Vladimir Solovjov. Svojim tvrdnjama da su za rat u Ukrajini barem podjednako krivi i Putin i Biden, kako je Rusija već osam godina izložena provokacijama, kako je otpor Ukrajinaca uzaludan jer je Rusija nepobjediva te da ukrajinski mladići nepotrebno ginu u posredničkom ratu (proxy war) kojeg preko njihovih leđa vode SAD i Rusija, hrvatski je predsjednik privlačio pozornost ruskih medija.

Istovremeno, blizak je s Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske, Putinovim podržateljem protiv kojeg je SAD uveo sankcije.

No ovog je proljeća Milanović ublažio svoje ranije proruske stavove, a za iste počeo sve više optuživati Plenkovića, ponajviše zato što je tijekom njegovog mandata Agrokor prešao u vlasništvo ruskih banaka. “Zašto nisi pritisnuo Rusiju? Ako ti je Rusija takva nevolja, trebao ih je više stisnuti. Zašto nisi odbio primiti predsjednika Uprave Gazproma kao ja”, referirao se na Plenkovića.

Domovinski pokret - 'Make Croatia Great Again'

Zbog brzine stvaranja i rasta Domovinskog pokreta, od prvog se dana postavljalo pitanje financijera. Kako je zamjenik predsjednika i politički tajnik stranke Mario Radić suvlasnik trgovačkog lanca Pevex zajedno s moćnim poduzetnikom Pavlom Vujnovcem, koji je narastao na distribuciji ruskog plina, od početka vladaju kontroverze oko njihovog financiranja, Vujnovčeve uloge i povezanosti s Rusijom.

Radić i Penava tvrde da Vujnovac ne financira stranku, niti ima politički utjecaj na njih. Vujnovcu to ne bi bilo prvi put da se bavi politikom iz sjene. Upravo je Vujnovčev PPD, u vrijeme dok je bio posrednik u prodaji Gazpromovog plina, svojim višekratnim milijunskim pozajmicama bio presudan za preživljavanje HDZ-a u vrijeme kada je stranku vodio Tomislav Karamarko, a politički tajnik bio Milijan Brkić. Za novac se nije saznalo sve dok Vujnovac sam nije izašao u medije te javno tražio da mu HDZ vrati 4,2 milijuna kuna koje mu duguje.

Veza Vujnovca i Radića bila je vidljiva ne samo u Pevexu, čiji su i dalje suvlasnici, nego i u Pevexovom nekadašnjem vlasništvu Z1 televizije, koja emitira Bujicu, emisiju ključnu za politički projekt Domovinskog pokreta.

Gongova analiza financijskih izvještaja stranaka pokazala je kako je glavni financijer DP-a na parlamentarnim izborima bio upravo Mario Radić. Zanimljivo je u tom kontekstu i da je najviše troškova DP prijavio prema tvrtkama Marije Dekanić, vlasnice portala Dnevno.hr i Direktno.hr, znatno više nego prema Z1 televiziji koji je njihov ključni medijski promotor.

Domovinski pokret je u Vladi RH dobio postojeće resore gospodarstva i poljoprivrede te novouspostavljeni resor demografije. Telegram je, pak, uoči formiranja Vlade, objavio da je Radić 90-ih bio optužen da je krao po srpskim kućama.

Već u procesu pregovaranja o sudjelovanju u vlasti počeli su se nazirati sukobi unutar Domovinskog pokreta između Radićeve i Penavine struje, da bi eskalirali uoči unutarstranačkih izbora za 31. kolovoza.

Rasplet unutarstranačkih borbi bio je taj da je Mario Radić, jedan od osnivača i glavni financijer Domovinskog pokreta napustio stranku nakon što je na izbornom saboru od članova zatraženo da javno glasaju o novom vodstvu. No, nijedna od struja ne upućuje na to da će okrenuti leđa Plenkoviću, te i Radićevo krilo, unatoč napuštanju kluba zastupnika DP-a u parlamentu, planira iz oporbe podržavati većinu, zanemarivši činjenicu kako je sama stranka nastala upravo na protivljenju Plenkoviću i HDZ-u.

Gong je provodio nadzor izbornih procesa u Hrvatskoj u super izbornoj 2024. godini, s naglaskom na mogući strani utjecaj.

- Iako smo detektirali ranjivost na izborne manipulacije, kao i korištenje narativa o ruskim igračima i ruskim interesima te raširene populističke i antiglobalističke narative, konkretni dokazi stranog uplitanja nisu uočeni za vrijeme parlamentarnih i izbora za Europski parlament.

- Nakon parlamentarnih izbora HDZ je u Vladu uveo radikalno desnu stranku, koju smo kontinuirano pratili zbog ranijih veza s ruskim kapitalom, no ne postoje dokazi njihovog stranog financiranja. Teške riječi u kampanji protiv HDZ-a, pa i kaznena prijava protiv Plenkovića, brzo su zaboravljene nakon izbora i formirana je koalicija.-

"Plenković koji je zlorabio Ukrajinu u dnevnopolitičke svrhe, optužujući cijelu lijevu i desnu oporbu za proruske stavove, sklopio je pakt s jedinom strankom koju su doista pratile kontroverze zbog veza s Vujnovcem, ali i zbog političke bliskosti s Orbanom i inspiriranja američkom krajnjom desnicom".

DP-ov stav nije bio otvoreni proruski, ali je bio bitno drugačiji od HDZ-ovog, nacionalno-suverenistički, antiglobalistički, anti-EU i kritičan prema Hrvatskom uključivanju u sukob kroz podržavanje europske politike i sankcija Rusiji, navodi se u analizi Gonga, koji na koncu preporuče, kao ključno, "povećati svijest i obrazovanje među građanima, institucijama i političkim akterima o načinima na koje strane sile mogu utjecati na domaće političke i ekonomske procese; to uključuje identificiranje metoda stranog uplitanja, poput dezinformacija, ekonomskog pritiska i političkih donacija".

Kada je u pitanju Srbija, u lipnju 2024. godine su održani lokalni i ponovljeni beogradski izbori, dok su samo nekoliko mjeseci ranije, 17. prosinca 2023. godine, održani izvanredni parlamentarni i beogradski izbori.

Crta navodi: "Spektar teških ugrožavanja prava birača i kandidata obuhvaća pritiske na građane, manipulacije biračkim spiskom, falsificiranja potpisa podrške kandidacijskim listama, uključujući i manjinske stranke kao što je Ruska stranka, zloupotrebe osobnih  podataka građana i lažiranje datuma objave rezultata izbora u Službenom listu grada Beograda, koje je počinjeno kako bi se opozicija spriječila da iskoristi zakonski rok za osporavanje izbora pred Ustavnim sudom. Zabilježene nepravilnosti bile su povod da Europski parlament usvoji Rezoluciju o Srbiji.

Srbija: Svih pet televizija s nacionalnom pokrivenošću su provladine

- Neophodno je naglasiti da pokazatelji iz Crtinog istraživanja javnog mnjenja govore o tome da je televizija najutjecajniji medij kada je riječ o informiranju o temama vezanim za unutrašnju i vanjsku  politiku. Među analiziranim kanalima, Radio-televizija Srbije (RTS1), TV Pink i TV Prva su prepoznati kao kanali koji se ističu najvećom pokrivenošću. Sledi komercijalna TV Happy, koja se nalazi na četvrtoj poziciji, dok je TV B92 je po svom dosegu bliža kablovskim televizijama uprkos nacionalnoj pokrivenošću.

- Svih pet navedenih televizija s nacionalnom pokrivenošću su provladine. Tokom dužeg vremenskog perioda, Crta je kontinuirano bilježila da je 95 posto vremena za emitiranje  rezervirano za vladajuće stranke. Pored toga, dok je izvještavanje o vladajućoj većini uglavnom pozitivno ili neutralno, izvještavanje koje se tiče opozicije je uglavnom negativno.

Među kablovskim televizijama kao što su kritički orijentirane, N1 i Nova S, ne postoji nijedna koja bi se dosegom mogla približiti bilo kojoj televiziji s nacionalnom pokrivenošću. Što se tiče online portala koji su također među glavnim izvorima informiranja građana, također najveći utjecaj  imaju oni koji su u provladinom spektru.

Dodatno, rad Regulacijskog tijela za elektronske medije (REM) ne odražava ulogu tijela  koje ima za cilj regulirati  elektronske medije u javnom interesu. Umjesto toga, njegov rad je netransparentan, često vidljivo pristran i djeluje u korist provladinih medija. Pored toga, nedostatak transparentnosti u financiranju medijskih kompanija izaziva zabrinutost za njihov integritet.

Zanimljivo je da u Hrvatskoj ruski narativi slabe u izbornoj kampanji

Ruski narativi, kao i narativi o Rusiji, postali su značajan aspekt političkog diskursa u Hrvatskoj i Srbiji. Ovi narativi povezani su s pitanjima nacionalnog suvereniteta, identiteta, sigurnosti i geopolitičkog pozicioniranja, i to na vrlo različite načine u Srbiji i Hrvatskoj.

- Hrvatska je članica EU i NATO-a, što je čini čvrsto vezanom uz zapadnu političku i sigurnosnu strukturu. Međutim, postoje političke snage i pojedinci koji propagiraju narative bliske Rusiji, iako u značajno manjoj mjeri nego u Srbiji.

Određene političke stranke i pojedinci, najčešće s krajnje desnog spektra, povremeno izražavaju simpatije prema ruskoj politici, predstavljajući Rusiju kao protutežu “globalističkom” Zapadu i liberalnim vrijednostima EU, kao što je to činio Domovinski pokret.

Predsjednik Milanović, iako nominalno socijaldemokrat, također se protivi centralizaciji moći u EU te se nerijetko koristi suverenističkom retorikom. To se očituje kroz euroskeptične i nacionalističke stavove, te se tematski njihovi narativi često fokusiraju na kritiku EU, NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država, kao i na pozive na jačanje suvereniteta Hrvatske i protivljenje utjecaju zapadnih institucija i zapadnih ideologija. Iako koriste narative koji su bliski ruskoj perspektivi, zanimljivo je primijetiti da njihova prisutnost slabi za vrijeme izborne kampanje.

Unatoč tome, njihove su se kampanje isticale posebno u anti-eu i anti-imigrantskim stavovima, te kritici liberalnih vrijednosti, globalizma i multikulturalizma.

Time Domovinski pokret ne promovira sustavno proruske narative, već su ti stavovi dio šireg desničarskog populističkog diskursa koji je prisutan i u drugim europskim zemljama. Do sada, Domovinski pokret nije otvoreno promicao bliže odnose s Rusijom ili zagovarao geopolitički smjer koji bi udaljio Hrvatsku od Zapada. Fokus stranke je prvenstveno na unutarnjim pitanjima, kao što su ekonomski suverenitet i očuvanje tradicionalnih vrijednosti, držeći nacionalno-suverenističku poziciju. Iako se kritika zapadnih institucija može ponekad podudarati s ruskim narativima, DP nije zauzeo jasnu prorusku poziciju. Međutim, gledajući širi kontekst, načelno pozitivna pozicija neutralnosti u ukrajinsko-ruskom sukobu povlači za sobom implikacije realizacije ruskih interesa, prije svega smanjenja potpore Ukrajini unutar Europske unije.

Srbija, s druge strane, ima tradicionalno bliske odnose s Rusijom što se odražava na političku scenu i diskurs u zemlji. Ruski narativi su daleko prisutniji i utjecajniji u Srbiji nego u Hrvatskoj, a razlog tome su povijesne, kulturne, i političke veze između Srbije i Rusije.

Iako narativi o Rusiji i ruski narativi postoje i u Hrvatskoj i u Srbiji, njihov značaj i oblik značajno variraju, zaključuje se u analizi Gonga i Crte.

U Hrvatskoj narativi o Rusiji, iako ih važni politički akteri koriste, ipak su u društvu svedeni na specifične političke i medijske krugove, te se koriste za političko prepucavanje. Premijer ih koristi za diskreditiranje opozicije, dok Domovinski pokret i predsjednik Milanović pokazuju povremene simpatije prema Rusiji, kroz izražavanje nacionalno-suverenističkih pozicija.

U Srbiji ruski su narativi integrirani u dominantnu političku retoriku i medijski diskurs, utječu na sve društvene i ekonomske procese te čine srbijansko društvo taocem interesa suprotstavljenih geopolitičkih ciljeva i samovolje predsjednika Vučića, predstavljajući realnu opasnost po očuvanje demokracije u Srbiji, što su izborna iskustva opisana u ovoj analizi pokazala.