Preko 30 godina izuzetnih uspjeha i zavidnih rezultata, ali i dan danas bez - dvorane! Pulske Gazele treniraju na četiri lokacije, u neadekvatnim, nemogućim uvjetima

Sve što bi čovjek trebao napraviti da se po kratkom postupku „riješi“ Duške Kupres Duraković jest da pulskom Klubu sportsko ritmičke gimnastike Gazela napokon dodijeli ono najosnovnije – dvoranu.

Tako smo se s glavnom trenericom Gazela, jednom od osnivačica i praktički zaštitnim licem kluba, našalili na kraju, zapravo, veoma ozbiljnog razgovora. Kada klub dobije dvoranu, kaže Kupres Duraković, njezina će misija biti ispunjena. Jer ni nakon više od 30 godina postojanja i niza postignutih uspjeha, nebrojenih osvojenih medalja na međunarodnim turnirima i državnih natjecanja, kako u grupnim, tako i individualnim programima, pulske Gazele nisu dočekale da im se ostvari jedna jedina, sve ove godine neispunjena, a prijeko potrebna želja.

Mjesto pod suncem

„Imamo samo jednu želju: imati svoju dvoranu da nikome ne smetamo, jer znamo da i mi drugima smetamo s našim tepisima i glazbom, i da nama nitko ne smeta, u kojoj nećemo morati svaki trening postavljati i spremati svoju sportsku podlogu. Svi su nam obećavali, ali nitko nije ispunio obećanje da i mi nađemo svoje mjesto pod suncem, a trud i rezultati ovih gimnastičarki to i zaslužuju“, elaborirala je Kupres Duraković.

Nevjerojatno, ali istinito, Gazele trenutno treniraju na četiri različite lokacije u gradu; u sportskim dvoranama OŠ Vidikovac, Doma braće Ribar, Karlo Rojca i OŠ Veli Vrh, gdje zadnja dva mjeseca nisu ni mogle održavati treninge zbog obnove koja je bila u tijeku.

Stoga ne čudi što Kupres Duraković ističe da bi, za početak, bili sretni barem s prostorom gdje će cure moći čuti glazbu neophodnu za vježbanje. U OŠ Veli Vrh Gazele, naime, treniraju paralelno s odbojkašicama.

Podrška roditelja esencijalna je za funkcioniranje kluba

„Radimo s glazbom, a kada treniramo u dvorani podijeljenoj na tri dijela, pored kojeg je loptaški sport, po prirodi bučniji, nama su uvjeti za rad nemogući. Cure ne čuju ni glazbu, niti upute trenera. Trebaju se umjetnički izraziti, a kroz navijanje, zviždaljke i udaranje lopte to je veoma teško“, pojašnjava Duraković.

Bazični, olimpijski sport

Gazele konstantno broje između 230 i 250 članica. Bilo bi ih, kaže naša sugovornica, i više jer postoje liste čekanja, ali klub nema prostora da prihvati sve zainteresirane za ovaj sport. Ovaj, podcrtajmo, bazični, olimpijski sport. Starije, više kategorije broje manji broj članica, obrazlaže, zato što cure izgube motivaciju, puno im je trenirati četiri, pet sati dnevno u neadekvatnim uvjetima. U ritmičkoj gimnastici sportska karijera počinje rano, s 15 godina cure postaju seniorke i ako do tada, pojašnjava trenerica, ne ostvare značajnije rezultate, za što su im neophodni uvjeti za treniranje, gube motivaciju. Začarani je to krug, napominje, zato što se i za financijsku potporu traži uspjeh, a uspjeh, osim požrtvovnosti, strasti i truda, što cure i četiri profesionalne trenerice i nekoliko suradnika već imaju, traži i adekvatne uvjete za rad.

Bez vlastitog krova nad glavom, jedan od najvećih problema Gazelama svakako su masivni tepisi, sportska podloga koju male gimnastičarke svaki dan ispočetka moraju izvlačiti, dizati na kotačiće, postavljati i izvlačiti po dvorani, a nakon treninga ponovo zarolati i spremiti sa strane, za što im je potrebno 15 minuta prije i isto toliko poslije treninga. Sportska podloga sastoji se, pojašnjava Duraković, od četiri do šest rola tepisona širine četiri, pet metara i dužine 14 metara.

„Svaka ta rola teška je oko 100 kilograma. Ali što djeca znaju što je 100 kila“, ironična je Duraković.

Osnivačica i glavna trenerica Duška Kupres Duraković

San je, dakako, da sve grupe treniraju na istom mjestu i da se ti teški tepisi ne moraju, apostrofira, stalno prevoziti iz jedne dvorane u drugu, a da strop, naravno, visok minimalno 10 do 12 metara, što zahtjeva specifičnost ovog sporta. Kamo sreće da neku dvoranu dobiju samo za sebe, pa da te robusne podloge ne moraju prostirati svaki dan iznova.

Podrška roditelja

Strast, trud, žrtvovanje, odricanje cura koje žive za ovaj sport, uz financijsku i organizacijsku podršku roditelja, ključ su, iskrena je Kupres Duraković, uspjeha kluba. Natjecateljice individualnog programa treniraju i po četiri sata dnevno, napominje. To je takav sport, ističe, curama samo rastezanje traje po sat vremena. Tko ne vidi trening, možda si ne može zamisliti da dijete od 10-11 godina trenira po četiri sata.

Unatoč svemu, politika je sve ove godine za potrebe ovog kluba (i ovog sporta uopće) bila i gluha i slijepa. Kupres Duraković se prisjeća da je bivši pulski gradonačelnik Filip Zoričić dvoranu obećavao, ali se na koncu pred kraj mandata ispričao što to obećanje nije uspio ispuniti. Kod novog gradonačelnika, SDP-ovog Peđe Grbina, još nisu pokucali.

Pulske Gazele nižu jedan uspjeh za drugim

„Gradili smo se pomalo i upoznavali grad s ovim sportom. Nazivali su nas i „djevojčice s igračkama“ i na svakakav drugačiji način. Imamo puno djece koju privuku šljokice, rekviziti, šminka, ali uglavnom rekreativno jer je sport zahtjevan, potrebno je puno žrtve, i mali broj uspije, pa se stekao imidž „aktivnosti za djevojčice“. Ne doživljavaju nas kao stvaran, ozbiljan, natjecateljski, olimpijski vrhunski sport. Naša natjecanja su dugotrajna, traju cijeli dan. To može netko tko stvarno to voli ili roditelji, elaborira Kupres Duraković ocijenivši i da je dio problema svakako i to što ih ljudi „ne vide“.

Sastanak u Županiji

„Imali smo dva, tri primjera gdje smo trenirali pored druga dva sporta, bez pregrada, pa ljudi ostanu u šoku što mi to radimo. Nemaju uvid u to kako izgledaju naši treninzi i koliko se naša djeca daju i intenzivno treniraju. Ekipni sportovi sami po sebi privlače više publike, zbog navijačkog mentaliteta. Naš sport je jako kompleksan i treba ga dobro razumjeti da bi ga se moglo pratiti“, smatra Kupres Duraković koja je itekako svjesna da i drugi sportovi u ovom gradu imaju problema.

Do dvorane se pokušavalo doći na svakakve načine. I preko Sportske zajednice. Minulog su petka pak bili na sastanku u Istarskoj županiji.

Sportska podloga je masivna i teži oko 100 kilograma

Kupres Duraković pojašnjava da dvoranu OŠ Stoja koristi jedino Košarkaški klub Stoja i niti jedan drugi sportski klub. Iako je škola gradska, dvorana je županijska, stoga su pomoć za pristup terminima u toj sportskoj dvorani zatražili od upravo Županije. Trenerica prenosi da je sastanak sa pročelnikom Upravnog odjela župana, Ivanom Glušcem, bio konstruktivan te da im je obećano da će pokušati riješiti njihov problem.

Trenerice Duška Kupres Duraković i Korina Lajić jučer su bile na sastanku u Istarskoj županiji

Mi smo pak Županiju o mogućim dvoranama u njihovom vlasništvu koje bi mogle odgovarati potrebama Gazela i terminima u dvorani OŠ Stoja, kao i o mogućem rješenju problema ovog kluba, upitali još prije tjedan dana. Odgovorili su nam da je sastanak planiran za petak (jučer) te da će nas pravovremeno obavijestiti o "rezultatima". No, nikakav odgovor nismo dobili ni jučer nakon sastanka. Istarska županija je, međutim, odlučila svim medijima poslala priopćenje naziva "Predstavnice Kluba sportsko-ritmičke gimnastike Gazela na radnom sastanku u Istarskoj županiji", u kojem je istaknuto da su termini za održavanje treninga u sportskim dvoranama u nadležnosti Sportske zajednice Grada Pule s kojom su najavili razgovor. Bez, dakle, nekog konkretnog prijedloga rješenja.  Uostalom, ne treba smetnuti s uma da je aktualni župan Boris Miletić 15 godina bio gradonačelnik Pule i da su Gazele i sve to vrijeme imale isti problem.