Proces dug cijelo desetljeće. Damir Kajin pomeo ex načelnika Gračišća na sudu, viši sud u Zadru poništio presudu pazinskog suda

Županijski sud u Zadru preinačio je presudu pazinskog Općinskog suda i time odbio tužbu Ivana Mijandrušića, bivšeg IDS-ovog načelnika Općine Gračišće, koju je protiv Damira Kajina, nekadašnjeg stranačkog kolege, danas nezavisnog gradonačelnika Buzeta, podigao još 2014. godine zato što je ovaj na konferenciji za novinare Istarskih demokrata iznio informacije za koje je Mijandrušić tvrdio da su netočne, čime mu je, kako je pokušao dokazati, grubo povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo, pravo na dobro ime i duševni mir.

Presuda suda u Zadru je pravomoćna i donesena je lani u svibnju.

Riječ o procesu koji traje već 10 godina. Toliko dugo da je u međuvremenu Mijandrušić izgubio vlast u Gračišću i to na istim lokalnim izborima, 2021. godine, kada ju je Kajin osvojio u Buzetu.

Ukratko, Mijandušić je tvrdio da je Kajin na konferenciji za novinare emitirane u Regionalnom dnevniku HTV-a kazao da je u svojstvu načelnika Općine Gračišće pod istragom zbog protuzakonite urbanizacije svoje parcele u Mandalenčićima i kredita koji je „prebio“ istom parcelom, da je livadu od 1400 četvornih metara, koju je koristeći s položajem načelnika urbanizirao za ogroman novac prodao Fondu za razvoj poljoprivrede i agroturizma Istre, te da ju je 2009. stavio pod hipoteku županijskog Fonda za kupnju poljoprivredne mehanizacije u visini od 410.882 tadašnjih kuna, da bi samo dva mjeseca kasnije Fond tu istu parcelu kupio.

Sve u svemu, na snimci priloga se ne čuje da je Kajin izgovorio gore navedeno, a svjedoci nisi poslušani, čak niti novinarka koja je o konferenciji izvještavala.

Kajin se, naime, žalio na prvostupanjsku odluku pazinskog suda smatrajući da je neodrživ zaključak da je on na tiskovnoj konferenciji iznio navode i tvrdnje koje je reprodukcijom snimke prenijela reporterka, a koje su prenesene i u drugim medijima, jer iz preslušane snimke to ne proizlazi. Odnosno, iz priloga na toj snimci ne čuje se da je on izgovorio tvrdnje navedene u tužbi, dok Mijandrušić nije dao nikakve druge dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi.

Kajin je, među ostalim, tvrdio i da je pazinski sud pogrešno cijenio i tvrdnje Mijandrušića, kao i priložene dokaze, vezan za proživljene duševnih boli i visine dosuđenog iznosa neimovinske štete zato što je Mijandrušić, unatoč navodnim klevetama, i na slijedećim izborima izabran za načelnika, kao i činjenicu da je prije, a i za vrijeme konferencije bio političar i javna osoba, pa je stoga bio dužan otrpjeti prozivke i kritike. Na kraju, iznio je Kajin u svojoj obrani, Mijandrušić je kao dokaz duševnih boli, i to tek nakon sedam godina, dostavio liječničku dokumentaciju bez potpisa i pečata, prema kojoj je kod liječnika (psihologa) prvi puta otišao dva mjeseca nakon što je saznao za iznesene tvrdnje. Ti pregledi, iznio je Kajin u Zadru, nisu niti uneseni u njegov zdravstveni karton, no pazinski ju je sud ipak prihvatio kao važeći dokaz. Naveo je i da je sud u Pazinu odbio ocjenjivati vrijednosti Mijandrušićeve imovinske kartice, odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i Upravnog suda.

Mijandušić će sigurno dobro zapamtiti lanjsku godinu. Osim ove izgubljene parnice, koncem 2024., na Badnjak, istarska je policija objavila da je u suradnji s USKOK-om dovršila kriminalističko istraživanje te je utvrđena sumnja da je Mijandrušić, dok je bio načelnik, počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, jer je s ciljem da sebi i obrtu u vlasništvu člana obitelji pribavi protupravnu imovinsku korist, u više navrata popravljao osobni automobil u vlasništvu obrta, koristeći pritom sredstva jedinice lokalne samouprave.