LOCALHOST
Politika i društvo

ŠTO JE KOD THOMPSONA OPASNO?

Prof. Pletenac u Premanturi: "Svaki otpor Thompsonu idejom da je on kamenjarčina je zapravo kriv"

"On bez problema šamara jedne da su sotone, a drugi da su na strani Boga i time konstruira vrlo specifičan identitet svojih slušatelja. Dakle, oni koji podržavaju takav način mišljenja, su na strani dobra i moraju se boriti protiv sila zla. Vi možete živjeti ovdje, a vi ne možete ili barem šutite, jer ste vi zli i vas treba istrijebiti. Opasna poruka", istaknuo je Pletenac


 
5 min
Zoran Angeleski

"On bez problema šamara jedne da su sotone, a drugi da su na strani Boga i time konstruira vrlo specifičan identitet svojih slušatelja. Dakle, oni koji podržavaju takav način mišljenja, su na strani dobra i moraju se boriti protiv sila zla. Vi možete živjeti ovdje, a vi ne možete ili barem šutite, jer ste vi zli i vas treba istrijebiti. Opasna poruka", istaknuo je Pletenac

"Popularna kultura je jedno od mjesta na kojima se odvija borba za i protiv kulture moćnih. Od velike je važnosti tko će u toj borbi pobijediti. To je arena pristanka i otpora, mjesto na kojem se pojavljuje i osigurava hegemonija. Zato je popularna kultura važna. Sve ostalo, iskreno, me uopće ne zanima".

Ovim citatom britanskog sociologa i kulturnog teoretičara Stuarta Halla sinoć se u Premanturi poznati etnolog i kulturni antropolog prof. Tomislav Pletenac za predavanja "Moć i popularna kultura", kao gost udruge Fenoliga, poslužio primjerima te borbe, ovlaš teorijama zavjere, a ponajviše Markom Perkovićem Thompsonom.

Prije toga je u teorijskom uvodu približio Foucaultovo korištenje Benthamovog 'Panoptikona' iz 18. stoljeća, kružnog zatvora s centralnim tornjem - kao metafore za moderno "disciplinsko društvo", u kojem trajni, ali nevidljiv nadzor (zatvorenik ne zna gleda li ga čuvar) tjera pojedinca na internalizaciju discipline i samokontrolu.

- Ne može se teorijama zavjere samo tako odbaciti njihov kritički moment, ni pokušaj da se sukobe s lošim interpretacijama. Ok, nemušto, ali borba je tu. Ono što je čudno u toj borbi je da, zapravo, ta borba pojačava hegemoniju moćnih više nego li pristajanje uz temeljni narativ, što nas dovodi do primjera Marka Perkovića Thompsona, kazao je Pletenac.

Citirao je zatim svega tjedan dana staru medijsku izjavu HDZ-ovog  europarlamentarca Tomislava Sokola: "Atmosfera je danas takva da se normalni ljudi više ne osjećaju dužnima ispričavati zato što su desne, konzervativne i demokršćanske političke orijentacije. U tom je smislu Thompsonov koncert lani na Hipodromu bio važna prijelomnica, a upravo je ovakva vladajuća koalicija omogućila takvu društvenu promjenu".

Kakav je Thompsonov univerzum

"Postoji Thompsonov univerzum. On je stvorio jedan lirski univerzum. U Thompsonovom univerzumu od stoljeća sedmog pa do danas bjesni mitski sukob između sila zla i sila dobra, koji se u svakoj povijesnoj varijanti samo drugačije manifestira. Dakle, imamo gotovo jednu marksističku reprezentaciju klasne borbe, koja ima različite manifestacije u različitim vremenima. Međutim, kod njega je to puno tvrđe, kod njega se zaista obore sotona i Bog.

I on bez problema šamara jedne da su sotone, a drugi da su na strani Boga i time konstruira vrlo specifičan identitet svojih slušatelja. Dakle, oni koji podržavaju takav način mišljenja, su na strani dobra i moraju se boriti protiv sila zla ili možda ne boriti protiv sila zla, ali u svakom slučaju ne moraju više se osjećati problematičnima ako iskazuju svoje određene stavove. Dakle, dubinski određuje identitet. Šta time čini na području regulacije? Vi možete živjeti ovdje, a vi ne možete ili barem šutite, jer ste vi zli i vas treba istrijebiti. Opasna poruka", istaknuo je Pletenac, dodavši zatim da "daleko od toga da svi ljudi koji idu na Thompsonov koncert doslovce vide svijet kao što ga vidi Marko Perković Thompson".

- Ja čak mislim da manjina ljudi na njegovim koncertima vidi to kao dio njihovih identiteta. Tu postoji jedna velika dijalogična masa, s vrlo različitim elementima razumijevanja toga i konstruiranja odluke do uopće odu na takav koncert, ustvrdio je Pletenac.

- Koja to kultura proizvodi Thompsona? Nažalost, to smo svi mi. U povijesti dugog (kolonijalnog) trajanja stvorili smo dva obrambena  mehanizma, a oba su jednako loša. Jedan obrambeni mehanizam bio je vrsta autoorijentalizacije, autoegzotizacije. Jer, "mi Balkanci volimo se poklati, volimo popiti, nama treba disciplina, po mogućnosti njemačka". To je, bez zadrške, pusto kopiranje imperijalnih modela. S druge strane, postoji hajdučki  model. To je razbojnik, secikesa koji naravno neće krasti od svojih, jer su oni siromašni, nego će krasti od imperijalnog drugog, koji je jedini bogat. I onda odjedanput taj secikesa razbojnik ubojica postane narodni heroj, jer je krao samo od imperijalnog centra. A kad taj narodni heroj postane tebi vladar, pa počne krast od tebe, kak' sad? I zato su oba dva jednako loša, i ovo nekritičko prihvaćanje imperijalnog modela i ovaj otpor imperijalnom modelu, jer hoću zapravo za sebe priskrbiti ono što mi ne ide", kazao je.

- Zapravo je Thompson izabrao tu ideju hajdučkog modela. Za svaki vaš propust, umjesto da ste vi odgovorni, naći ćete tog neprijatelja, sotonu koja vas onemogućava, priječi ili, kao što kaže Vojko V, netko me sabotira. Zato je svaki otpor Thompsonu idejom "to je zastarjelo, on je kamenjarčina" zapravo kriv". Mi nismo pronašli tu dijalogičnu poziciju da se pomirimo s tim identitetom s granice. A život na granici je opasan i grub. A nitko od nas nije Šejn, ali možemo samo zamisliti da ćemo jednog dana postati Šejn, kao što je to zamislio i Darko Rundek. Ali tog Šejna nema, kaže.

A kako smo premali, zaključio je, nemamo Gunthera Grassa, ni Gerharda Richtera.

"To neće učiniti akademska zajednica", kazao je.

Tomislav Pletenac izvodi Nicka Cavea na kajkavskom

Tomislav Pletenac rođen je u Varaždinu, a nakon prijediplomskog studija računarstva na Tehničkom fakultetu u Mariboru završio je etnologiju i muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je nastavio magistarski i doktorski studij.

Do 2022. radio je na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2022. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti.

Njegovi primarni istraživački interesi su postkolonijalna teorija, postsocijalizam, popularna kultura, kulturna trauma i teorijska psihoanaliza.

Redovito objavljuje znanstvene članke, a u koautorstvu s Borisom Perićem napisao je knjige "Fantastična bića Istre i Kvarnera", "Zemlja iza šume", "Ne možeš ti to", "Priručnik za ekstremiste" i "Hrvatski politički bestijarij". Autor je i knjige "Kako Zagreb izranja iz sna - stvaranje postsocijalističkog grada".

Uz akademski rad bavi se prevođenjem, osobito pjesama Nicka Cavea na kajkavski, koje povremeno i koncertno izvodi.


Nastavite čitati

Istra
 

Adrijana Vicković pronašla privremeni smještaj: „Pao mi je kamen sa srca. Ne može me bivši suprug toliko slomiti koliko me Bog može dignuti“

Brojni ljudi javili su nam se putem e-maila i privatnih poruka s pitanjem kako mogu pomoći, a neki i nudeći smještaj diljem Hrvatske. Koristimo ovu priliku kako bismo im javili da je Adrijana, barem za sada, sigurno zbrinuta * Žena koja je sa mnom u crkvi rekla mi je da ima dva apartmana koja više neće izdavati turistima, nego traži podstanare, a jedan će meni dati na korištenje dok se sve ovo ne riješi, rekla je

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.