U atmosferi ispunjenoj ponosom i dirljivim emocijama, u natisnutoj pulskoj Galerija Nova koja u svoje dvije godine postojanja nije bila punija, večeras je predstavljen iznimno vrijedan projekt "Žene koje su gradile brodove", o čemu smi jutros detaljnije pisali ovdje.
Riječ je o online arhivu u nastajanju, koji zasad sadrži audio-zapise razgovora s 45 nekadašnjih i sadašnjih radnica Uljanika, od čistačica do projektantica brodova, a dostupan je ovdje.
U publici je bilo nemali broj radnica Uljanika, a posebno je pozdravljena umirovljenica Slavica Pjevaljčić koja je, uz beneficirani staž, svoj radni vijek, od svoje 17. godine radila 28 godina kao varioc u pulskom brodogradilištu.
Autorice projekta, prijateljice, vršnjakinje, teoretičarka i povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač i Amra Pende, i sama Uljanikovka, a cijeli projekt istaknule su da su sve radnice koje su im pristale ispričati svoju priču suautorice projekta.

Autorice projekta
Leonida Kovač kazala je da je početni impuls projektu bila tuga koju je osjetila iz svog stana na Giardinima, gdje je odjednom vidjela tek jednu veliku dizalicu.
- Bez svih vas ovog projekta ne bi bilo. Vi ste suautorice ovog projekta. Kao što je to čudesno biće, brod, nemoguće bez suradnje, tako i ovakvi projekti mogu funkcionirati samo u suradnji, kazala je Leonida Kovač i onda poimence nabrojala dosad intervjuirane radnice: Ivana Belušić, Vilma Bezelj, Snježana Blaževi, Irena Brodarić, Tanja Savin Bulešić,Tesa Bošković Cvek,Silvija Faris, Klara Ferlatti, Orieta Floreano, Marija Kopinič Gjureković, Karolina Grabovac, Gianna Kostić, Marša Jelinčić, Bruna Jovanović, Pavlina Klasta, Ranka Knežević, Marija Koštomaj,Tamara Nazor Kunjašić, Ljiljana Kurteš, Mirjana Lovrić, Sonja Hajduka Lukenić, Biserka Lukšić, Rita Marchi, Željka Mauša, Ortensia Matulić, Ljiljana Molnar, Jasna Pašuld, Amra Pende, Irena Perković,Jolanda Peruško, Gordana Rakić Perović,Tamara Privrat, Helena Počekaj, Mirjana Rajko, Kristina Reljin, Željka Riker, Patricija Rovis, Jasmina Finderle Salopek, Korina Sergo.,Vesna Kopinič Sheats, Hanifa Softić, Nevzeta Softić, Assunta Strmotić ⟷ Franka Strmotić, Dubravka Đerđa Šabić, Gorica Škopac.
Ove riječi Amre Pende o značaju Uljanika popraćene su velikim pljeskom: "Osim monumentalnih brodova, gradio se grad, kuće ali i najvažnije - ljudi i obitelji. Ljudi su mogli školovati djecu, koja bi uz stipendije imali posla".
Projekt je nastao kao memorijski projekt, nadahnut kao otpor zaboravu jer, kako je rekla Leonida Kovač, brisanje sjećanja je nešto najstrašnije.
- Moramo sve to što se zbivalo u Uljaniku izvući iz zaborava, a osobito rad i trud žena. Radnice su nama vrlo nesebično (kao i Uljaniku i gradu) dale svoju intimu, jer radno mjesto i karijera spadaju u intimu. Sad sam u punoj mjeri shvatila koliko je svaki život jedinstven. Svaka ta priča satkana od brojnih poslova. Moram reći da su bile posvećene, pametne, vješte , uz puno neprospavanih noći i težine, ali se sve napravilo. Naš je Uljanik bio ogroman i njegov je doprinos ogroman i još će uvijek biti ogroman jer opstoji, a postoji zbog svih dosadašnjih i sadašnjih radnica i radnika, kazala je Amra Pende.
Autorice su inzistirale audio razgovorima, na dokumentiranju glasa radnica, na čujnosti amplituda ljudskog glasa u čijim je vibracijama, kažu, sadržano nešto možda i znakovitije od same pripovijesti.
- To što je u glasu svih vas 45 s kojima smo razgovarale, to ne može niti jedan tekst. Glas pripada ljudskom biću, a nas zanimaju ljudski životi. Nas ne zanima velika naracija o brodogradilištu, nama je najvažnije poštivanje ljudskih života koji su ugrađeni u Uljanik, a time u povijest Pule, istaknula je Leonida Kovač.