"Radnice Uljanika bile su posvećene, pametne, vješte. Dale su ogroman doprinos brodogradilištu i cijeloj Puli!"

U atmosferi ispunjenoj ponosom i dirljivim emocijama, u natisnutoj  pulskoj Galerija Nova koja u svoje dvije godine postojanja nije bila punija, večeras je predstavljen iznimno vrijedan projekt "Žene koje su gradile brodove", o čemu smo jutros detaljnije pisali ovdje.

Riječ je o online arhivu u nastajanju, koji zasad sadrži audio-zapise razgovora s 45 nekadašnjih i sadašnjih radnica Uljanika, od čistačica do projektantica brodova, a dostupan je ovdje.

U publici je bilo nemali broj radnica Uljanika, a posebno je pozdravljena umirovljenica  Slavica Pjevaljčić  koja je, uz beneficirani staž, svoj radni vijek, od svoje 17. godine radila 28 godina kao varioc u pulskom brodogradilištu.

Autorice projekta, prijateljice, vršnjakinje, teoretičarka i povjesničarka umjetnosti  Leonida Kovač i Amra Pende, i sama Uljanikovka, a cijeli projekt istaknule su da su sve radnice koje su im pristale ispričati svoju priču suautorice projekta.

Autorice projekta

Leonida Kovač kazala je da je početni impuls projektu bila tuga koju je osjetila iz svog stana na Giardinima, gdje je odjednom vidjela tek jednu veliku dizalicu.   

Ove riječi Amre Pende o značaju Uljanika popraćene su velikim pljeskom: "Osim monumentalnih brodova, gradio se grad, kuće ali i najvažnije - ljudi i obitelji. Ljudi  su mogli školovati djecu, koja bi uz stipendije imali posla".

Projekt je nastao kao memorijski projekt, nadahnut kao otpor zaboravu jer, kako je rekla Leonida Kovač, brisanje sjećanja je nešto najstrašnije.

- Moramo sve to što se zbivalo u Uljaniku  izvući iz zaborava, a osobito rad i trud žena. Radnice su nama vrlo nesebično (kao i Uljaniku i gradu) dale svoju intimu, jer radno mjesto i karijera spadaju u intimu. Sad sam u punoj mjeri shvatila koliko je svaki život jedinstven. Svaka ta priča satkana od brojnih poslova. Moram reći da su bile posvećene, pametne, vješte , uz puno neprospavanih noći i težine, ali se sve napravilo. Naš je Uljanik bio ogroman i njegov je doprinos ogroman i još će uvijek biti ogroman jer opstoji, a postoji zbog svih dosadašnjih i sadašnjih radnica i radnika, kazala je Amra Pende. 

Autorice su inzistirale na audio razgovorima, na dokumentiranju glasa radnica, na čujnosti amplituda ljudskog glasa u čijim je vibracijama, kažu, sadržano nešto možda i znakovitije od same pripovijesti.

- To  što je u glasu svih vas 45 s kojima smo razgovarale, to ne može niti jedan tekst.  Glas pripada ljudskom biću, a nas zanimaju ljudski životi. Nas ne zanima velika naracija o brodogradilištu, nama je najvažnije poštivanje ljudskih života koji su ugrađeni u Uljanik, a time u povijest Pule, istaknula je Leonida Kovač.

Slavica Pjevaljčić radila je 28 godina kao varioc u Uljaniku