Nasilje nema predznaka. Nikakvog. Pa tako ni političkog. No kada je za nasilje prijavljen političar, javna osoba, upravo ona koja bi na nasilje trebala upozoravati i protiv njega se boriti, to je i više nego tužno.
Mnogi su komentari zazivali ime 'tog junaka'. Nije ono toliko bitno, valja otvoriti oči i uši i reagirati na SVAKO nasilje. I prema ženama, i prema muškarcima. I prema djeci, i starijim osobama, ali i prema životinjama.
Nasilje rađa nasilje i treba ga sasjeći u korijenu.
Pisali smo danas i o propuštenoj zaradi puskih ugostitelja i Puljanima koji je Grad Pula, kao Grinch, ukrao Adventska događanja. Ne sva, ali veliki dio. Kućice su napokon otvorene, koncerti počinju no ni otvaranje uz Mile Kekina dio njih nije zadovoljio. Još se nije rodio 'ko bi svima ugodio, rekli bi neki.
Rođen u Puli 1955. i odrastao u predgrađu Milana, sudionik oružanog političkog sukoba u Italiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bivši član ljevičarske oružane skupine Prima Linea, nakon teških i nepovratnih odluka iz mladosti te 22 godine provedenih u zatvoru, posvetio se aktivizmu i borbi za ljudska prava.
Sergio Segio bio je gost na Sajmu knjiga u Istri, a u intervjuu koji objavljujemo sutra objasnio nam je politički kontekst razdoblja u kojem je i sam posegnuo za oružjem, govorio o svom današnjem aktivističkom djelovanju i dao ocjenu trenutnog stanja ljudskih prava. Prisjetio se jedne od najznačajnijih talijanskih novinarki 20. stoljeća – Premanturke Rossane Rossande te iznio svoj doživljaj Pule i osjećaje koji ga vežu uz rodni grad.
Prisjetit ćemo se i što je aktualni župan o Marku Perkoviću Thompsonu govorio kao gradonačelnik Pule, grada koji mu je zabranio nastup, a ravnatelj IDZ-a kaže da medicinske sestre s umaške dijalize - o kojima smo jučer pisali - ne govore istinu. Pročitajte njegovu istinu sutra.
Na kraju, donosimo i treći dio posvećen puskim mjesnim odborima.