Na licu mjesta, od pojedinih mještana velike općine Kršan koji zagovaraju projekt gradnje do 40 vila u uvali Stupova, na samoj granici s Primorsko-goranskom županijom, nedugo nakon plominskog Vidikovca i trajektne luke Brestova, a prije Brseča - može se čuti retoričko pitanje: "Od čega će zarađivati i živjeti velika općina Kršan kada se termoelektrana Plomin bude ugasila 2033. godine i ako blokiramo turističku gradnju na 10-ak kilometara općinske obale od Uvale Stupova do Plomin Luke?".
Na drugoj su strani oni koji se beskompromisno zalažu za zaštitu prirode, za zaštitu još jedine netaknute obale u Istri od nasrtljive i pretjerane turističke gradnje.
Među njima su, doduše, najglasniji i najorganiziraniji oni koji prilično privilegirano (za razliku od svih ostalih građana) koriste diskretnu plažu, polažući pravo na tamošnjih desetak kućica-spremišta, iako im vlasničko pravo nad kućicama osporavaju donedavni vlasnici cijele strane brda i većeg dijela plaže - obitelj Baća iz zaseoka Baći koja s vrha natkriljuje istarsku stranu strmog brda, i koja je 60.000 četvornih metara djedovine prodala investitoru.
Između su, možda i najbrojniji, oni mještani koji hine neupućenost ili nezainteresiranost, čekajući daljnji razvoj događaja u sve uzavrelijoj atmosferi pritisaka i prijetnji.
Arhivska ljetna fotografija
Jedno je sigurno. Kad netko namjerava uložiti čak 100 milijuna eura u gradnju desetina vila s bazenima i tri heliodroma na graditeljski zahtjevnoj, nepristupačnoj strmini, i kad agilni protivnici projekta grčevito brane višedesetljetno pravo korištenja svojih kućica na plaži, lako dostupnoj pretežito njihovim plovilima s morske strane, onda je posve jasno da je uvala Stupova netaknuti, tihi dragulj prirode. S umirujućim pogledom na more, na nedaleki Cres, dijelom Krk i pučinu.
Doduše, nije više posve netaknuto ovo područje čija se plaža nalazi u dnu kanjona/potoka koji čini prirodnu granicu između Istarske i Primorsko-goranske županije.
Unatoč tome što zemljište nije urbanizirano, niti je do tog statusa moguće doći u kratkom roku, ovoljetne ne baš minorne investitorove prokope puta bagerima u gornjem dijelu brda - a nakon prijave donjih korisnika nekadašnjih ribarskih kućica da im je na plažu pao velik komad stijene - do daljnjeg je zaustavila građevinska inspekcija.
Investitor nam s druge strane govori da je taj pad komada stijene insceniran i da sigurno nije pao s njihove strane.
Dulji (donji) razgovor s ulagačem uslijedio je na kraju dana, nakon što smo zbog javnog interesa, unatoč upozoravajućoj ploči, ušli u privatni investitorov posjed, koji strminom i teškim, gotovo neprohodnim putom vodi do plaže. Odmah nakon ulaza snimila nas je postavljena kamera.
Nakon ljetošnje medijske pobune korisnika kućica na plaži, a koji su svi redom iz okolnog sela Zagore na Primorsko-goranskoj strani i koji nisu baš omiljeni u zaseoku Baći na istarskoj strani, za cijeli je slučaj saznala i šira javnost. Veći dio plaže, tri četvrtine, nalazi se u Istarskoj županiji, a manji u Primorsko-goranskoj županiji.
Naš je portal nedavno već objavio zalaganje načelnika Kršana Romana Carića za referendumom o ovom projektu kao i tekst pisma namjere s nacrtom vila njemačkog, nürnberškog holdinga Amre (čiji su vlasnici Nijemac rusko-ukrajinskog podrijetla Alexander Malinkowich i 34-godišnji Zagrepčanin, inženjer elektrotehnike i menadžmenta Josip Milić, koji se školovao u Hrvatskoj a zadnjih desetak godina je u Njemačkoj) i njihovoj namjeri izgradnje luksuznog turističkog resorta s vilama do deset metara visine i kapaciteta do 500 kreveta u području uvale Stupova, kao i njihovom zahtjevu za prethodnom urbanizacijom 60.000 četvornih metara šumskog zemljišta.
Na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća, zahtjevom šestorice vijećnika oporbe (i to bivšeg kršanskog načelnika Valdija Runka, Ivana Vozile i Šemsa Mujića s liste Valdija Runka, zatim dva IDS-ova vijećnika Borisa Babića i Mauricija Babića te jednog SDP-ovca Silvana Uravića), mogućnost da kratko prezentira kompleks vila dobio je suvlasnik investitorske tvrtke Josip Milić.
Mimo šestero vijećnika s nezavisne liste načelnika Romana Carića (Luciana Mrzlića, Borisa Rogića, Jelene Bartolić Škropeta, Esada Huskića, Dina Salamuna i Ane Boneta), ovaj put smo za stav pitali preostalog, možda presudnog 13. vijećnika iz HDZ-a Darka Androića. On nam je bez sustezanja kazao da se protivi projektu kompleksa vila jer to smatra uništavanjem prirode, dodavši da projekt ne podržavaju birači koji su njemu dali glas.
Načelnik Kršana Roman Carić zalaže se za referendum mještana Kršana o ovom projektu, tvrdeći pritom da je riječ o još netaknutoj obali Istre i da mu ne sviđa pravac u kojem se generalno razvija turizam.
Iako bi ovi stavovi trebali podrazumijevati njegovo jasno protivljenje projektu izgradnje kompleksa vila, kao i protivljenje njegovih 6 vijećnika u 13-eročlanom Općinskom vijeću Kršana, naš jednosatni razgovor u njegovoj kancelariji otkriva Carićev podijeljen stav. To potvrđuju i njegove riječi.
Načelnik Kršana Roman Carić je za referendum
- U ovom trenutku, trenutno, danas, ako već moram izabrati, ostajem suzdržan. Tema je složena i već se vodi na nekoliko strana i u nekoliko procesa. Imate privatno vlasništvo. Imate javni interes. Možda je to za Općinu Kršan odlična stvar i dobrodošao izvor prihoda za nas, ali to su odluke koje imaju veliku težinu. I nažalost, previše se toga prelama isključivo preko mojih leđa. Čujte, meni ljudi na ulici prijete: "Ako to dopustiš, ti si gotov". Imam pritiske, pa i kad u marketu kao običan građanin kupujem kruh, govori nam načelnik.
Tešku prijetnju doživio je nedavno na 'Beloj nedeji', vjerskoj i pučkoj fešti koja Plominjanima od davnina mnogo znači, a slavi se prve nedjelje u listopadu.
- Tijekom ručka u restoranu došao sam pozdraviti jedno društvo od 20-ak osoba i jedna mi gospođa, posjednica kućice u Uvali Stupova, kaže: "Pucat ću u svakoga koji dopusti da se tamo nešto izgradi!". Ne žalim se, i iako je to nedopustivo, danas je to nažalost postao sastavni dio javne funkcije i spreman sam i na takve reakcije, međutim to je teret i pritisak koji nosim doma i s kojim se budim u dva ujutro, i razmišljam što i kako dalje".
Radove zaustavila građevinska inspekcija
Namjera mu je, kaže, raspisati referendum, a njegovo održavanje vremenski vezati uz dan održavanja izbora, ne bi li time dobio masovniji, legitiman glas naroda.
Ukoliko prethodno Općinsko vijeće izglasa vijećničkom većinom 'Da' projektu, načelnik kaže da će u tom slučaju uložiti veto odnosno uputiti zahtjev resornom ministarstvu graditeljstva zahtjev za ocjenu zakonitosti i provedivosti.
Načelnik Kršana Carić dodaje da mu je ipak drago da je cijeli slučaj dobio medijski odjek.
U tom medijskom kontekstu treba spomenuti i prošlotjedni istup zastupnice Možemo Ivane Kekin u Saboru, koja je, uz protivljenje cijelom projektu, posebno isticala investitorovu namjeru izgradnje tri heliodroma.
Prodavatelj zemlje investitoru je obitelj Baća/Mršulja iz zaseoka Baći. Oni ističu da su korisnici kućica u uvali (koje ova obitelj uopće ne smatra ribarskim) ilegalno na plaži već desetljećima jer je to donedavno, do prodaje investitoru, bila njihova zemlja od pra-pra-nonića . Naglašavaju pritom da niti jedan korisnik tih kućica u uvali nije s područja Općine Kršan i Istarske županije, dodajući da svoje barke imaju u luci Brestova na istarskoj strani.
“Oni zauzimaju sve što mogu zauzeti na plaži, bez ičije dozvole i bez pitanja. A sve od ceste do prvog potoka do mora i tu iza kuće, to je sve bilo naše, a još je jedan dio i dalje naš, a investitori su kupili od nas šest hektara", vele.
“Ča ima smisla da se oni pozivaju na tu ribarsku tradiciju kad nisu ribari? Di je tu moral, di je tu hrabrost”, pita majka Silva.
Njen sin Dragan, zagovarajući projekt, govori: “Ja se divim ljudima koji su kupili zemlju i razmišljaju napraviti nešto na tome. Kad se budete popeli gore i pogledali koja je to razlika u nadmorskoj visini od vrha dolje do plaže i da oni tu rade cestu, kuće, heliodrome na strmoj padini kao na Planici, ja onome koji se tome protivi ne dajem ni milimetar za pravo. Nije to livada da ćeš lako napraviti kuću”.
Na naše pitanje koliko bi taj projekt s mogućih 500 gostiju mogao utjecati na njihov mir, majka hitro odgovara: “Možda bi tada konačno dobili internet i imali bolji signal za mobitele, kao i za istarsku televiziju TV Nova. Sad smo nula bodova”.
Dragan je, kako nam kaže, primio SMS poruku prijetnje koja je glasila: “Ako će se rušiti u Stupovi, rušit će se i u Baći!”. Prijavio je prijetnju policiji u Labinu, a oni predmet predali DORH-u. Još nemaju povratnih informacija o dosegu istrage.
Na našu završnu molbu da ih zajedno fotografiramo jer su oni ipak u središtu priče, sin Dragan uzvraća: "Mi smo u središtu ljudske gluposti", dok majka, pomalo ogorčeno, dodaje: “S oproštenjem, mi smo u središtu govana”.
Dragan zaključuje da su te kućice bile na njihovoj zemlji, a da su korisnici, nakon što je obitelj prodala zemlju investitoru, pokušali legalizirati te kućice, ali nisu u tome uspjeli. I arhitekti koje su korisnici tih kućica angažirali, zaključuje Dragan, uvidjeli su da je to nemoguće učiniti.
Obitelj Baća
Što kažu protivnici projekta gradnje kompleksa vila?
Protivnik projekta, diplomirani inženjer elektrotehnike Nedeljko Hrelja živi u nedalekom selu Zagore na riječkoj strani, koga smo posjetili nakon razgovora s obitelji Baća.
Dobar dio djetinjstva i mladosti kupao se u uvali Stupova. On nema dolje na plaži kućicu, ali podržava i svojevrsni je dobrovoljni predstavnik svojih 13 sumještanina koji ih imaju, pozivajući se pritom na njihovo stoljetno višegeneracijsko korištenje, kao i na pravo korištenja pomorskog dobra.
Njega najviše muči to što će se, dozvoli li se projekt, nepovratno uništiti i betonizirati cijela padina od razine mora do vrha brda.
"Ovo ne može nikako proći i dobiti građevinsku dozvolu. Visinska razlika: najdonja vila bi se gradila na koti od oko 10 do 20 metara, a najgornja na visini od 100 metara. To znači da bi potporni zidovi između granica kuća i ceste trebali biti visine od 25 do 30 metara. A mi raspravljamo o ograničenju visine kuća od 8 ili 10 metara. A u isto vrijeme iznad te kuće stršit će zid visine 25 do 30 metara. To je sprdačina", kaže on i nastavlja:
Nedeljko Hrelja iz sela Zagore, protivnik projekta
- Plaža ima oko 400 četvornih metara, a prema nacionalnom programu upravljanja i uređenja plaža, ovisno o klasifikaciji, na ovoj relativno maloj plaži moglo bi boraviti između 40 i 80 kupača, a oni planiraju napraviti resort za 300 do 500 ljudi, kaže Hrelja i sa smiješkom se pita živimo li mi u zemlji Antuntuna.
Uz sve to, zaključuje, broj kupača trebao bi biti i manji jer svi koji poznaju ovu plažu znaju da se na njenom sjevernijem dijelu oko 40 posto plaže na samom ulazu u more nalazi više izvora, zbog kojih je u tom dijelu plaže temperatura mora osjetno niža.
Korisnici nekadašnjih ribarskih kućica grupno (ali anonimno) pismeno ističu: "Ta su spremišta gradili naši pradjedovi, a naši ih djedovi, očevi i mi danas godinama održavali, brinuli o njima, popravljali ih nakon rušenja za jakih zimskih bura i juga. Naši su ih preci, sve stanovnici sela Zagore, gradili kako bi u njih mogli spremiti svoje barke kao i ribarski alat nakon ribolova budući da na ovom području nema prirodno zaštićene uvale niti ikakve lučice. Praktički su te kućice naša ribarska baština".
Demantiraju da su oni prijetili investitoru Josipu Miliću.
- Gospodin Milić od lipnja ove godine obmanjuje nas i javnost da zaprima prijeteće poruke. Jasno poručujemo da se mi ne bavimo takvim stvarima, ali bismo željeli da se te poruke istraže i konačno dozna tko stoji iza toga. Smatramo da se na taj način zapravo nama prijeti i to je razlog što ne želimo istupati kao pojedinci, zbog eventualne odmazde. Mi smo obiteljski ljudi i bojimo se za svoju djecu, kažu korisnici kućica.
Investitor Josip Milić: "Heliodromi bi služili ne samo za turističke, već i za zdravstvene potrebe svih građana u hitnim slučajevima"
Razgovaramo na koncu i s investitorom Josipom Milićem, koji kaže da bi cijeli kompleks vila, kad bi im se urbaniziralo zemljište, mogli izgraditi za dvije do tri godine.
Nastavak radova zabranila im je građevinska inspekcija, u pripremne radove puta ušli su jer su, kako nam kaže, vjerovali nekim arhitektima koji su im rekli da imaju pravo bez dozvole raditi šumski put širine do pet metara.
Malo je čudno da se u tako velik projekt ide bez dozvole?
To nije projekt. To je čista priprema. To je trenutno 'PŠ', nije šuma, već 'šuma i ostalo poljoprivredno područje' i to vrijedi za cijelo to područje, ne samo za naše zemljište. A na našoj se parceli očima može vidjeti da je to kamenjar. Vatrogasci svake godine upućuju da šikaru i šumu treba čistiti.
Ali tamo je iskrčen veliki put.
Građevinska inspekcija je zaustavila radove, ali tamo nema nikakve gradnje, nema niti jedne cigle, niti komadića betona. Tu se ne radi o gradnji.
Investitor Josip Milić, suvlasnik njemačke tvrtke Amre
Nije li malo čudno da ste ušli bagerima u poveći zahvat krčenja puta prije nego li je uopće urbanizirano vaše zemljište, uz pitanje hoće li se uopće ikad urbanizirati?
Ne razumijem zašto ja ne bih na svom zemljištu, koji je zasad livada i pašnjak, mogao raditi put na koji imam pravo.
Građevinska inspekcija se ipak nije složila s vašim radovima.
Nije da se inspekcija nije složila s putom i njegovom širinom, već se nisu složili s dubinom. Mi ćemo snositi odgovornost koju nam oni odrede.
Nisu li ti putovi rađeni zbog budućih vila, kao dio projekta?
Putovi nisu dio projekta! Projekta nema prije urbanizacije zemljišta. Mi trenutno želimo raditi samo ono što po zakonu možemo raditi. Kad smo kod plana, namjeravamo graditi do 40 vila, ali može ih biti i 20. Namjeravamo kompleks do 500 kreveta, ali ih može biti 200 ili 300. No, Općinsko vijeće Kršana i Istarska županija moraju odlučiti o urbanizaciji našeg zemljišta. Naš je projekt vrijedan oko 100 milijuna eura, ali tu se ne radi samo o gradnji vila, nego i o pročistaču voda, solarnoj elektrani za napajanje vila.
Na toj strani i nema puno sunca u drugom dijelu dana.
Sunce vam nije 100 posto potrebno za energiju, za punjenje baterija, već UV zrake... Želim istaknuti da bi se od ovog projekta u proračun općine Kršan na godišnjoj bazi slijevalo oko pola milijuna eura, bez njihovih troškova.
Zašto tri heliodroma?
Heliodromi su naša vrhunska ideja da oplemenimo naš kraj, ne samo za turističke, već i za zdravstvene potrebe svih građana u hitnim slučajevima. S druge strane, u cijeloj općini Kršan ne postoji vatrogasni put. Mi bismo osigurali slobodni put svim građanima do plaže, a taj bi put mogli koristiti vatrogasci.
Prokrčili put na strmini
Heliodromi na prvu prizivaju bogatu klijentelu?
Nemaju heliodromi veze s bogatom klijentelom.
Ali te bi vile ipak bile za bogatu klijentelu, ne biste inače ulagali 100 milijuna eura.
To da. Htio bih reći da u Njemačkoj imamo vrlo uspješnu suradnju s Europskom unijom, a to želimo i ovdje, uz osiguranje pune zaštite okoliša, od fotonaponskog sustava do izgradnje pročistača vode. Nama nije u interesu da tu bude sila betona, već da su te vile luksuzni objekti okruženi čistom prirodom. Nas ne zanima betonaža. Nama nije cilj prodaja jedne po jedne izgrađene vile, već najam vila nakon dovršenja kompleksa.
Gdje još u Europi vaša tvrtka 'Amre' gradi?
Ne mogu vam to još reći jer to nije 100 posto gotovo, ali postoji nekoliko pozicija, no to ćete uskoro saznati.
I vama se prijetilo?
I ja i obitelj Baća koja nam je prodala zemlju primili smo prijetnje. Prijavio sam to DORH-u. Meni su prijetili da me čekaju s puškom i da će me netko na terenu skinuti kad me budu vidjeli, a prijetili su mi i djecom.
Je li vaš partner Alexander Malinkowich ima veze s Rusijom?
On je Nijemac, rođen i studirao je u Njemačkoj. Otac mu je Rus, a majka Ukrajinka. Svo naše poslovanje dolazi iz Njemačke. Pojavile su se te šuplje priče o Rusiji, no da mi ne radimo 100 posto legalno u Europi, u jednom Nürnbergu, mi s obzirom na sankcije Rusiji ne bismo mogli ništa raditi. A nas podržava i grad Nürrnberg i Bavarska i Europska unija.
Na naš upit je li primio ikakav upit tvrtke "Bogata zemlja" (članica uprave Zhanna Babyk je nedostupna) koja je kupila proljetos značajne parcele u neposrednoj blizini planiranog zahvata holdinga Amre, s druge strane brda, na istarskoj strani, načelnik Kršana Roman Carić pokazao nam je travanjski dopis te gospođe, na koju on nije dosad odgovorio.
U pismu namjere iz "Bogate zemlje" kažu ovo: "Kao investitori koji su kupili gotovo 235.000 m2 nekretnina na području Vaše Općine ovim putem slobodni smo vas zamoliti za suradnjom na našem projektu koji je planiran da se napravi u suradnji s lokalnim vlastima, a koji kada isti bude realiziran će promijeniti vizuru cjelokupnog područja i od kojeg bi cjelokupna lokalna zajednica imala značajne benefite. Namjeravamo provesti sveobuhvatni investicijsko - građevinski projekt na nekretninama koje smo kupili na području Vaše Općine za koji će biti potrebna svekolika interakcija nas kao investitora (naših arhitekata, urbanista) i vas kao lokalne samouprave".
Suvlasnik holdinga 'Amre' Josip Milić tvrdi da njihova tvrtka nema nikakve veze s firmom "Bogata zemlja", ne poznaje ni tu firmu ni njihovu predstavnicu Zhannu Babyk, iako je čuo da je netko kupio zemlju. Ne zna ništa o tome da je isti riječki javni bilježnik koji je njima proveo zemljišnu transakciju, to učinio i za tvrtku 'Bogata zemlja'.
