Presedan na Istarskom veleučilištu. Profesorica koja piše o korupciji ne može predavati, a prima plaću

Zaposlenicu Istarskog veleučilišta, doktoricu politologije Rosanu Lucijetić, nitko na toj visokoškolskoj ustanovi nije vidio već godinama, osim u par navrata kada je dolazila u pratnji svoje odvjetnice.

Rosana Lucijetić predavala je nekoliko kolegija na Istarskom veleučilištu, u vrijeme kada je to učilište još bilo poznato kao Politehnika Pula. No, prije četiri godine gubi joj se trag. Ne postoji niti u jednom javnom registru te visokoškolske ustanove u vlasništvu Istarske županije, niti na jednom popisu.

Nastavno zvanje

Iako zaposlena kao nastavnica, Rosane Lucijetić nema na popisu nastavnika i asistenata Istarskog veleučilišta. Već je godinama nema ni u izvedbenim planovima nastave, a u planu stručnog obrazovanja i usavršavanja zaposlenika pored njezinog imena stoji praznina. Nema je na fotografijama s promocija studenata, nije bila na svečanoj sjednici Zbora veleučilišta u Zagrebu, a definitivno nije bila niti na ostalim druženjima kolektiva, o kojima je nedavno pričao dekan Daglas Koraca dok je odbacivao optužbe za mobing. Nije navedena kao dio tima nijednog projekta. Nije autorica članaka u časopisu koje izdaje Veleučilište.

Ipak. Rosana Lucijetić jest zaposlenica Istarskog veleučilišta, a iako ne predaje, svaki mjesec prima plaću.

Izvori iz Istarskog veleučilišta Istri24 tvrde da je Rosana Lucijetić praktički otjerana s Veleučilišta te da je sve počelo ubrzo nakon što je s funkcije dekana, u listopadu 2018. godine, smijenjen dekan Davor Mišković.

Rosana Lucijetić odlučila je da neće komentirati situaciju zbog sudskih postupaka koji su u tijeku. Za Istru24 je poručila da će pravosuđu ostaviti da odradi svoj posao.

Lucijetić je, naime, još u listopadu 2021. godine podignula tužbu protiv Istarskog veleučilišta tvrdeći da je proces u kojem nije izabrana u nastavno zvanje i radno mjesto profesora visoke škole – nezakonit. Potom je u siječnju 2022. godine podignula novu tužbu. Lucijetić, naime, u međuvremenu nije „prošla“ niti reizbor u nastavno zvanje i radno mjesto višeg predavača za područje društvenih znanosti. Stoga je tražila da se ta odluka o neizboru poništi.

Korupcija u znanosti i visokom obrazovanju

Spor je oba puta pokrenut na riječkom Upravnom sudu i oba je puta tužba odbačena. Ali ne zato što je utvrđeno da su postupak izbora i, kasnije, reizbora, bili zakoniti, nego zato što je zaključeno da tužbe uopće nisu predmet upravnog spora.

Inače, polje znanstvenog i stručnog interesa Lucijetić je i – korupcija. Prije četiri godine izdala je knjigu „Politika i korupcija“. Objavila je i radove pod naslovima „Od korupcije do dobrog upravljanja“, „Suzbijanje korupcije u funkciji održivog razvoja i društveno odgovornog poslovanja“, „Iskustva suzbijanja korupcije na lokalnoj razini“, pa čak i, između ostalog „Korupcija u znanosti i visokom obrazovanju“. Osim korupcije, Lucijetić se bavila i temama poput društveno odgovornog poslovanja, održivog razvoja, dobrog upravljanja, sukoba interesa, timskog rada, lobiranja i poslovnog pregovaranja te poslovnog prezentiranja.

Prema službenim podacima Informacijskog sustava visokih učilišta, na Politehnici je predavala kolegije Timski rad (1,2,3 i 4), osobni razvoj i društvena odgovornost, Tehnike dokumentacije i prezentacije, Tehnika pregovaranja i retorika…

S Istarskog veleučilišta ističu da Lucijetić plaću prima sukladno ugovoru o radu i uredbi koja određuje osnovicu i koeficijent. Sami ističu da prema niti jednom zakonu nije moguće da osoba ne radi, a da prima plaću te ističu da takvih slučajeva na Istarskom veleučilištu nema.

Kao i svaki drugi zaposlenik

Napominju da je Lucijetić prije 2020. bila na dugotrajnom bolovanju zbog čega nije ni mogla predavati. Od 2020., pojašnjavaju, nema izbor u nastavno zvanje, što je razlog, tvrde, zbog kojeg i dalje ne predaje.

- Napominjemo da je Veleučilište gospođi Lucijetić omogućilo normalno pokretanje procedure izbora i reizbora u zvanje kao i svakom drugom zaposleniku, međutim oba se puta nije izabrala. U ovakvim slučajevima zakon predviđa zaposleniku dodatni rok od dvije godine da pokuša steći potrebne uvjete za izbor u zvanje, što je gđi. Lucijetić normalno omogućeno, ali se ponovno nije izabrala. Napominjemo da je Veleučilište u navedenim situacijama uvijek postupilo in favorem zaposlenika i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima te gospođa Lucijetić kao svi ostali zaposlenici Veleučilišta nisu ni na koji način bili zakinuti za svoja prava. Napominjemo također da Veleučilište nije onemogućilo gospođi Lucijetić da stekne zvanje, te da Veleučilište ne može biti odgovorno radi toga što nije stekla potrebne uvjete za izbor u zvanje. Veleučilište ne prati stečene uvjete nastavnika već je to obveza i briga svakog zaposlenika osobno, kako na Istarskom veleučilištu tako i na svim ostalim visokim učilištima, tvrde s Veleučilišta.

S Veleučilišta tvrde da Lucijetić obavlja radne obveze sukladno njezinom ugovoru o radu, osim poslova izvođenja nastave. Koje poslove, nažalost, nismo uspjeli saznati ni nakon razgovora s predsjednikom Uprave Istarskog veleučilišta Eziom Pinzanom, koji nam je kazao da je, prema našim pitanjima, od dekana Daglasa Korace zatražio obrazloženja, ali da Koraca smatra da je rekao sve što treba.

Daglas Koraca (desno) pored šefa IDS-a Dalibora Pausa

U zakukuljenom obrazloženju navode da se ona nalazi u posebnoj osjetljivoj skupini zaposlenika kao stariji radnik pred mirovinu te da „zbog toga Veleučilište nije u mogućnosti napraviti ostale radnje koje bi u ovakvim slučajevima bile uobičajene“.

Zaštićena radnica

U prijevodu, Veleučilište želi reći da je Lucijetić od otkaza spasila kategorija takozvanog zaštićenog radnika/ce starije/g od 60 godina. Ta zaštita, naravno, ne podrazumijeva da se radniku uskraćuju radne obveze. Izvori Istre24 s Istarskog veleučilišta dali su nam doznanja da je Lucijetić napismeno tražila da joj se dodijele zadaci, ali da na svoje e-mailove nije dobivala odgovore.

Još je, međutim, zanimljivije dodatno obrazloženje Veleučilišta. Napominju, naime, da je Lucijetić politologinja koju je bivša uprava „iz sebi poznatih razloga zaposlila 2015. godine na neodređeno vrijeme, unatoč objektivnoj činjenici da za studijske programe koji se na Veleučilištu izvode nije bilo potrebe za kadrom iz tog područja, pošto ne postoji kolegij u području političkih znanosti koji gospođa Lucijetić može izvoditi“. Tvrde da Veleučilište izvodi studije isključivo u području ekonomskih i tehničkih znanosti te da je u ranijim godinama (do 2018.) Lucijetić izvodila nastavu iz kolegija u područjima za koja nema odgovarajuću struku.

Sasvim je, međutim, nejasno kako je moguće da je politologinja nepotrebna, a pedagoginja Dijana Drandić prijeko potrebna. Ona je, doduše, također zaposlena u vrijeme bivše uprave, u međuvremenu imenovana i prodekanicom, a super je interesantno kako su ona i Lucijetić jedno vrijeme zajedno bile nositeljice i izvodile nastavu iz kolegija „Osobni razvoj i društvena odgovornost“ te da Dijana Drandić sada, primjera radi, predaje kolegij Umijeće vodstva, dok je Lucijetić predavala Timski rad.

I pedagogija i politologija su društvene znanosti. Ni pedagogija ni politologija nisu, da citiramo Istarsko veleučilište, ni tehnička ni ekonomska znanost. A Dijana Drandić bez problema predaje „Umijeće vodstva“ na preddiplomskom studiju mehatronike.

To je bilo još jedno pitanje na koje nismo dobili odgovor. A nismo uspjeli niti saznati tko su bili članovi stručnog povjerenstva koji su odlučivali o tome ispunjavali li Lucijetić uvjete ili ne.

Dobro upućeni izvori s Istarskog veleučilišta tvrde da je upravo Dijana Drandić, supruga visokopozicioniranog IDS-ovca Valtera Drandića, bivšeg gradonačelnika Pule i saborskog zastupnika, bila najglasnija po pitanju protjerivanja Lucijetić s Veleučilišta, ali i kasnije u traženju da se situacija s njom raspetlja na neki drugi, adekvatniji način.

Status Dijane Drandić na Istarskom veleučilištu nikad nije bio pod upitnikom. Iako nije ni iz tehničkih ni ekonomskih znanosti, kao prodekanica ima plaću gotovo istovjetnu dekanovoj. Njegova je neto cca 2.726 eura (20.500 kuna), a njezina 2.620 eura (19.800 kuna).

Novac poreznih obveznika

Valja napomenuti da smo - nakon što smo poslali poveći broj zahtjeva za pristup informacijama - s dekanom, IDS-ovcem Koracom izravno komunicirali samo jednom, kada smo ga pitali o optužbama za mobing. On je na ta pitanja odgovorio, no na naknadna nije htio jer smatra da se njegova, citiramo, benevolentnost ne tretira kako bi on, izgleda, htio. Ovaj portal sasvim naprotiv smatra da odgovaranje na pitanja nije i ne može se ni u kojem slučaju shvatiti kao benevolentnost, već kao obaveza, a pogotovo zato što se čitav rad Veleučilišta oslanja na izdašno financiranje novcem poreznih obveznika.

Ezio Pinzan, županijski pročelnik i predsjednik Upravnog vijeća Istarskog veleučilišta

Nakon što je član Upravnog vijeća Valter Boljunčić donio odluku da više ne sudjeluje u radu tog tijela, a zbog raznih odluka upravo dekana Korace, o čemu je izvijestila Istra24, obratili smo se Eziju Pinzanu (inače i županijski pročelnik za poljoprivredu). S njim smo se jučer čuli dvaput.

Iako predstavnik Županije, i to još u funkciji predsjednika Upravnog vijeća, ni on nije bio uspješan u dobivanju potpunih odgovora od Korace. Prenio nam je da dekan smatra da je rekao sve što je trebao.

No, treba reći da je Pinzan za Istru24 sam kazao da ne shvaća zašto dekan uskraćuje informacije (ne prvi put), a pogotovo zato što se radi o ustanovi koja se obilato financira iz proračuna Istarske županije. Nakon što smo mu u telefonskom razgovoru obrazložili sve načine na koje pokušavamo doći do smislenih odgovora te kazali da ne možemo zaključiti ništa drugo doli da se nešto skriva, Pinzan je konstatirao: „Jedino što mogu reći je da je to tako kako ste vi rekli“.

U kasnijem razgovoru kazao nam je da mu je dekan rekao da se Lucijetić može baviti sa svime, osim predavanjem, da ima još godinu dana do mirovine i da će do tada funkcionirati kao i sve ovo vrijeme. Nije mu, međutim, otkrio ono ključno: na kojim je radnim zadacima Lucijetić razvrstana, a tako da može primati punu plaću, baš kao i svi ostali zaposlenici Istarskog veleučilišta. Prema Pinzanovim riječima, Koraca je rekao da se Lucijetić ovih godina bavi znanstvenim radom i da može, ako želi, pisati knjige i ostale radove. Rosana Lucijetić nije objavila niti jedan znanstveni članak ili bilo koji drugi rad otprije četiri godine.