Grad nije ništa zaradio, zemlja se prodaje kad zakupac poželi, projekt nakon šest godina nije realiziran, nigdje nema najavljenih super hotela i dizanja kvalitete destinacije, nema ni zapošljavanja... Grad će, ukoliko ovaj plan prođe, biti prisiljen svoju imovinu prodati značajno ispod cijene. Svima je jasno da dizajneri ovog posla nisu ni glupi, ni naivni, već se radi o paklenom planu. Taj plan trenutno mogu spriječiti samo DORH, USKOK i, naravno, vodnjanski vijećnici.
Grad nije ništa zaradio, zemlja se prodaje kad zakupac poželi, projekt nakon šest godina nije realiziran, nigdje nema najavljenih super hotela i dizanja kvalitete destinacije, nema ni zapošljavanja... Grad će, ukoliko ovaj plan prođe, biti prisiljen svoju imovinu prodati značajno ispod cijene. Svima je jasno da dizajneri ovog posla nisu ni glupi, ni naivni, već se radi o paklenom planu. Taj plan trenutno mogu spriječiti samo DORH, USKOK i, naravno, vodnjanski vijećnici.
Najnoviji razvoj situacije u kojoj je Anton Kliman zatražio od Grada Vodnjana prodaju parcela na kojima od 2017. godine ima pravo građenja otvara pitanje po kojoj je ekonomskoj logici bivši gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović uopće sklopio sporni ugovor o pravu građenja.
Analiza tog posla ukazuje da Vitasović nije poštovao nikakva gospodarska načela, odnosno nije poslovao u maniru savjesnog upravitelja. Danas je evidentno da Grad Vodnjan od tog posla nema nikakve koristi.
Niti je došao neki renomirani hotelski brend, niti je došlo do zapošljavanja lokalne radne snage, sve ide u smjeru u kojem će brk masno omastiti najmoćniji vodnjanski političar Anton Kliman.
Postoje brojni razlozi zbog kojih bi državno odvjetništvo trebalo detaljno proučiti čitav ovaj posao i najozbiljnije razmisliti o poništenju ovog, za Grad Vodnjan izrazito nepovoljnog, ugovora.
U najmanju ruku, Grad Vodnjan bi prije raspisivanja natječaja trebao zatražiti mišljenje DORH-a o legalnosti cijelog posla.
U tekstu koji slijedi pokušali smo analizirati pojedine detalje ovog biznisa i utvrditi jesu li te poslovne odluke bile povoljne ili nepovoljne za stanovništvo Vodnjanštine.
I, naravno, ako nisu bile povoljne za Vodnjance, za koga su onda bile?
Prvo pitanje koje se nameće je zašto se Vitasović jednostavno nije odlučio za prodaju zemlje, odnosno, zašto je uopće izabrao institut prava građenja?
Vitasović je prije sklapanja ugovora najprije angažirao bliskog vještaka Sergia Zanghirellu koji je zemlju prilično minimalistički procijenio na 1.300.000 eura.
Da je Vitasović zemlju tada stavio na prodaju javio bi se neki relevantni kupac, platio vjerojatno znatno veću cijenu i dosad bi na toj lokaciji sagradio neki hotel. Odluka da zemlja ne ide u prodaju, sada se pokazuje, štetna je za grad a vrlo korisna za Antona Klimana i sve osobe koje su s njim u ovom poslu.
Kliman 2016. godine nije imao novca za kupovinu zemlje pa je osmislio ambiciozni projekt i Vitasoviću predložio institut prava građenja. Istovremeno, Kliman se u tom projektu pojavljuje i kao vlasnik nekoliko parcela bez kojih projekt nije moguće realizirati.
Drugim riječima, bez Klimana nema ni projekta.
Na natječaj se, naravno, nije javio nitko! Kliman je zemlju vješto rezervirao i danas on, a ne grad, traži kupca.
Odabir instituta prava građenja čudna je ekonomska odluka, ali uzmimo hipotetski da negdje neka računica javnog interesa ipak postoji. Recimo da je Vitasović poželio da atraktivna zemlja ostane gradska za buduće generacije, da u Barbarigu pristigne neki renomirani hotelijer čiji bi dolazak podigao vrijednost cijeloj destinaciji.
Nakon što se Vitasović odlučio na davanje zemlje u zakup, jer pravo građenja to u stvari jest, drugo pitanje koje se postavlja je - po kojoj cijeni?
Prilikom odluke o cijeni treba uzeti u obzir da se u blizini nalazi turističko naselje s desetak tisuća turista u razdoblju od početka lipnja do konca rujna.
Uzmimo, primjerice, kao referentnu točku cijenu nekog zakupa na susjednoj nekretnini pored apartmanskog naselja Barbariga. Za štand od 12 kvadrata za prodaju pekarskih proizvoda 2016. godine početna cijena bila je 18.000 kuna ili 2.400 eura što iznosi 600 eura mjesečno.
Vitasović je Klimanu 13.500 kvadrata u istom području iznajmio za 18.300 eura godišnje. Do te se cifre došlo tako što se iznos od gotovo 1.300.000 eura podijelio sa 66 godina koliko traje zakup. Mjesečno, radi se o zakupnini od 1.500 eura mjesečno.
Toliko se u trenutku potpisivanja ugovora u Barbarigi plaćalo za jedan ili dva štanda, odnosno zakupnina za dvadesetak kvadrata.
Treće pitanje koje bi svatko iole ekonomski inteligentan postavio Klaudiu Vitasoviću glasi: tko bi svoju zemlju iznajmio na 66 godina s fiksnom najmaninom? Znači, sklapa se dugogodišnji ugovor kojim se vlasnik odriče raspolaganja zemljom na 66 godina po zauvijek fiksnoj zakupnini.
Prilično nerazumno. Dobar upravitelj u ugovor bi u najmanju ruku stavio opciju da se, u skladu s uvjetima na tržištu, svakih nekoliko godina revidira cijena zakupa.
Vitasović ipak u ovom poslu vidi neku računicu. Možda za sebe, jer računice za stanovnike Grada Vodnjana - sigurno nema.
Uzmimo neki referentni primjer.
Zamislite da ste vlasnik ili vlasnica kuće za odmor u kojoj ste uložili 300.000 eura i na kojoj od godišnjeg najma ostvarujete prihod od 30.000 eura. Radi poredbe s 1.300.000 eura, na koliko je u vrijeme sklapanja ugovora procijenjena zemlja u Barbarigi, zamislite, dakle, da imate četiri takve vile u koje ste ukupno uložili 1,3 milijuna eura.
Godišnje bi za njih trenutno bez problema ostvarivali profit od 100.000 eura.
Biste li ih sve četiri iznajmili za 18.000 eura godišnje? Nikada! Na 66 godina? Nikada!
Davanjem 13.500 kvadrata Antonu Klimanu u zakup na 66 godina po fiksnoj cijeni od 18.300 eura Klaudio Vitasović je značajno oštetio Grad Vodnjan.
Četvrto pitanje otvara sumnju u očitu nezakonitost u ponašanju Vitasovića i Klimana. Kliman se ugovorno obavezao da će u roku od 36 mjeseci izgraditi objekt. Ukoliko to ne učini, ugovor se raskida, a Kliman plaća ugovornu kaznu od 55.000 eura.
U sličnim poslovima obično bi vlasnik zemlje zatražio deponiranje neke trogodišnje zakupnine iz čega bi se eventualno naplatila kazna.
Dobar upravitelj bi odmah na početku zatražio i bankovnu garanciju za izvedbu cijele investicije. Vitasović nije zatražio nijedno ni drugo.
Danas znamo da Kliman nije izvršio svoj dio ugovora, ali mu Klaudio Vitasović nije raskinuo ugovor, niti naplatio kaznu. Štoviše, Vitasović mu produžuje ugovor i poklanja tri godine zakupa.
Ne naplativši kaznu Vitasović je Grad Vodnjan samo u tom dijelu oštetio za 55.000 eura. Ali to je sitnica.
Peto pitanje koje bi netko tko je zadužen da štiti javni interes (ovdje se sasvim osnovano sumnja na korupciju u koju je uključeno više službenih osoba) trebao postaviti jest sljedeće: Zašto je Vitasović u tim okolnostima, u kojima Kliman nije plaćao zakupninu, izmijenio prostorni plan na način da je Klimanu omogućio veću gradnje, a time i veću zaradu, i vezano s tim, zašto zbog toga nije promijenio uvjete zakupa iz osnovnog ugovora?
Vratimo se na poredbu s štandovima.
Vlasnik ste zemlje uz plažu s pogledom na Brijune. Dozvoljeno je davanje u zakup površine od 10 kvadrata. Iznajmili ste dozvoljenu površinu, a onda je izmjenom plana dozvoljeno u zakup davati 15 kvadrata. Svatko racionalan bi podigao cijenu zakupa, posebice ako se radi o dugoročnom najmu.
Vitasović to nije učinio i to je još jedna odluka vrlo štetna za Grad Vodnjan, a izrazito povoljna za Antona Klimana.
Šesto pitanje koje bi nadležne institucije trebale postaviti Vitasoviću: Zašto je Klimanu odobrio neograničeni poček plaćanja zakupa sve dok ne ishodi uporabnu dozvolu. Vitasović, dakle, ima atraktivnu zemlju koju iznamljuje ispod cijene i na to daje i poček.
Znači jedini interes za Grad Vodnjan u ovom poslu je ionako mizerna naknada koje se gradonačelnik (Klimanov) prijatelj svojevoljno unaprijed odriče na neograničeno razdoblje.
Od sklapanja ugovora prošlo je šest godina, a Kliman po pitanju zakupa dosad nije u vodnjanski proračun uplatio ni eura.
Grad je dosad izgubio 110.000 eura.
Sedmo pitanje na koje bi svakako trebao odgovoriti Klaudio Vitasović.
Zašto se ugovorno obvezao da u bilo kojem trenutku na Klimanov zahtjev zemlju mora staviti na prodaju?
Zamislite da imate dvosobni stan koji niste željeli prodati - nek ostane za djecu - pa sta ga dali u zakup nekom podstanaru na 66 godina po fiksnoj minimalnoj zakupnini. Pritom ste potpisali ugovornu točku po kojoj stan na zahtjev podstanara morate, kad god on to poželi, staviti na prodaju.
Pritom, eventualni kupac mora preuzeti i podstanara na 66 godina.
Koja bi budala sklopila takav posao? Ili, koja bi budala kupila takav stan. Postojanje ugovora o najmu na 66 godina radikalno smanjuje cijenu nekretnine.
Grad Vodnjan danas nije slobodan u raspolaganju svojom nekretninom. U stvari, nekretninu može prodati samo zakupcu ili osobama povezanim i odabranim od zakupca jer nitko drugi nema interesa za taj posao.
Primjerice, poželite zemlju u Barbarigi danas kupiti za 1,3 milijuna eura i da od neke velikodušne banke za taj posao dobijete kredit po kamati od 4 posto. Za taj iznos godišnja kamata bi iznosila 52.000 eura.
Međutim, na zemlji postoji teret: Klimanov ugovor po kojem vam on sljedećih 66 godina plaća 18.300 eura. Da se kojim slučajem odlučite na taj posao na njemu bi izgubili 2.000.000 eura.
Toliko je otprilike na tom poslu izgubio Grad Vodnjan. Toliko će umjesto stanovnika Vodnjana zaraditi netko drugi.
Ende.
Klaudio Vitasović i vijećnici IDS-a i partnera su svojim svjesnim odlukama značajno umanjili vrijednost gradske imovine na brijunskom priobalju.
Grad nije ništa zaradio, zemlja se prodaje kad zakupac poželi, projekt nakon šest godina nije realiziran, nigdje nema najavljenih super hotela i dizanja kvalitete destinacije, nema ni zapošljavanja...
Grad će, ukoliko ovaj plan prođe, biti prisiljen svoju imovinu prodati značajno ispod cijene. Svima je jasno da dizajneri ovog posla nisu ni glupi, ni naivni, već se radi o paklenom planu. Taj plan trenutno mogu spriječiti samo DORH, USKOK i, naravno, vodnjanski vijećnici.
Projektom se rekonstruira 1200 metara i dograđuje 145 metara lukobrana, a pored povećanja maritimne sigurnosti luke i zaštite grada od visokih valova i potencijalnih poplava, ovaj projekt će doprinijeti i povećanju teretnog i putničkog prometa unutar luke Pula kao i potaknuti nove investicije, kazao je župan Miletić
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Na pitanje je li točno da mu je istekla osobna iskaznica i da nema prebivalište na području Grada Umaga, Galović kaže da to nije točno, i da mu iskaznica ističe 10. veljače 2025. godine. Naveo je da mu je na osobnoj iskaznici navedena adresa Školska 5 na području Umaga, no da je u međuvremenu preselio na drugu adresu gdje i sada živi, ali također na području grada Umaga
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
