(FOTO) ŠTINJANCI I NOGOMET VOLE SE CIJELO STOLJEĆE Nogometni klub Štinjan danas slavi 90. rođendan! Koliko su mještani vezani uz svoj klub svjedoče i brojne NOGOMETNE OBITELJI

Točno na današnji dan, 11. lipnja daleke 1933. godine nogometaši Štinjana odigrali su svoju prvu zabilježenu utakmicu i to protiv Galižanaca. Pobijedili su sa 7:0.

Klub se tada zvao "FGC Stignano", a igralo se na takozvanoj "Velikoj njivi". Danas Nogometni klub Štinjan slavi svoju 90-tu obljetnicu, koja je jučer obilježena brojnim događanjima.

Nažalost, radi velike kiše prijateljske utakmice na nogometnom terenu na Fortinu protiv Galižanaca morale su biti odgođene, no fešta je, nakon svečane skupštine, druženjem ljubitelja sporta i mještana na štinjanskoj Placi uz Koktelse trajala do dugo u noć.

Klub koji pokazuje karakter mjesta

Kako je na svečanoj skupštini naglasio Ronald Kontešić, predsjednik NK Štinjana, bivšim i sadašnjim igračima, trenerima, navijačima i simpatizerima kluba, NK Štinjan nije samo nogometni klub. On je utočište, mjesto ljubavi i strasti prema sportu, on pokazuje karakter cijeloga mjesta i zato je glavna misija uprave, naglasio je, da sačuva opstojnost kluba.

Monografija o nogometu

Nogomet je uvijek okupljao i zabavljao Štinjance, a koliko je ovaj sport utkan u sve pore života u ovom mjestu svjedoče i brojne "nogometne obitelji" gdje se ljubav prema ovom sportu prenosi s koljena na koljeno. Prenosi nam to mještanin Bojan Vuk, prava 'enciklopedija' sporta.

On  je prije deset godine, za 80-tu obljetnicu kluba, napisao monografiju "Nogometni klub Štinjan 1933-2013" u kojoj je, nakon dvogodišnjeg istraživanja i prikupljanja podataka i fotografija, objedinio priče iz povijesti ovog nogometnog kluba, ali i mjestu u kojem je nastao i njegovim žiteljima.

Prema sjećanjima starih Štinjanaca prvi trag 'organiziranog loptanja' u ovom selu bilježi se još i prije '33. prošloga stoljeća. Zna se da su još 1924. godine ovdje prijateljsku utakmicu odigrale pulske ekipe Serenissima i Pietas Julia.

- Kad se Štinjancima spomene nogomet podsjeti ih to na Fortin, Campo, ali i na neka domaća prezimena koja su tradicionalno vezana za nogomet u ovom mjestu. Mnogo je štinjanskih, rodbinski povezanih mladića (te poneka djevojka) trčalo nogometnim travnjacima.

Nogometne obitelji

Obitelji u kojima se najmanje tri generacije održala tradicija igranja su, primjerice, obitelj Rovis Grbac, Macuka, Kontešić, Dumbović, Poldrugovac, Peteršić, Majetić, Zahtila (zanimljiva kao vratarska loza) i obitelj Bejzak, priča nam Vuk dodajući da su još mnogobrojni primjeri gdje su očevi, sinovi, braća i rođaci branili štinjanske boje na travnjaku.

To su recimo Babići, Gašprotići, Starčići, Frančule, Vitasovići, Mohorovići, Slipčevići, Benčići....

Vraćajući se na početak kluba, Vuk navodi da se upravo 1933. smatra godinom osnutka kluba. Zabilježeno je tako da je tijekom 1933., 1934. i 1935. godine odigrano desetak prijateljskih utakmica, a klub se pod nazivom FGC Stignano natječe i u pulskoj "A" ligi s klubovima Grion, Guf, Olimpia, Grion alievi, Dopolavoro giovinezza i Siana.

- Nakon Drugog svjetskog rata, početkom pedesetih godina klub je bio veoma aktivan, što igranjem domaćih mladića, što uključivanjem u klub mnogih mladića koji su u obližnjim vojarnama služili vojni rok. Klub u to vrijeme cvate, najjači je u Puli, a i šire. Nastupao je u zonskim ligama, natjecao se s najboljima iz Istre, primorsko-goranske i ličke regije, priča nam Vuk.

Ekipa seniora 1950.

Zlatne godine kluba

Klub je, doznajemo, bio najuspješniji koncem 50-tih i početkom 60-ih kada je napravljeno i novo igraliste na Fortinu. Dvadesetak godina kasnije, radnim akcijama mještana izgrađene su svlačionice kluba na Campu, a legendarna baraka koje se ovdje nalazila prodana je kasnije u Banjole.

Kasnijim radnim akcijama adaptirane su klupske prostorije, izgrađeni zahodi, ali i uređen jedan dio za  potrebe ugostiteljstva kako bi se najminom mogle sufinancirati klupske aktivnosti.

Radna akcija 1976.

Nogometni klub bio je i inicijator osnivanja boćarskog kluba 1984. godine. Boćalište izgrađeno 80-tih danas, nažalost, nije u funkciji.

Primo Babić i simulacija igrališta na Hidrobazi

Od dvadesetih prošlog stoljeća pa do Drugog svjetsko rata nogomet se igrao, nabraja se u Vukovoj monografiji,  "poli Macana" ili na takozvanoj "Velikoj njivi", zatim na poljani na Monumentima, 50-tih se igralo iza starog ulaza u Puntiželu, ali i na prostoru današnje Hidrobaze. 

Štinjanac Ivan Bezjak

Od najpoznatijih igrača Štinjanci se jako ponose nedavno preminulim Ivanom Bezjakom, poznatim igračem, trenerom i nogometnim pedagogom koji je štinjanski i pulski nogomet proslavio daleko van granica Štinjana, Pule i Istre.

- Tu je i Berislav Poldrugovac - Mićula, ponikao u Štinjanu, kojega je nogometni put doveo do Hajduka, a samo teška ozljeda spriječila u daljnjem napretku. Još su mnogi igrači nakon početka karijere u Štinjanu nastupali za klubove u Puli, Istri i diljem Hrvatske, priča nam Vuk.

U posljednje vrijeme, nakon što je klub 2002. godine sam renovirao igralište, oformljenjem JU Pulasport koja preuzima održavanje svih gradskih sportskih objekata, potpuno je obnovljen teren, izgrađen i  pomoćni, riješen problem zalijevanja, montirana mini montažna tribina...... 

Uz riječi da klub danas nastupa u 2. županijskoj ligi, u kojoj su završili kao četvrti, Ronald Kontešić nam navodi da klub ima i školu nogometa - U9, U11, U15 kategoriju i veterane.

- U pogonu imamo stotinjak ljudi, od uprave do igrača, nije sve to lako voditi, veli nam Kontešić koji klub vodi posljednjih sedam godina. Posebice što, napominje, svi sve oko kluba rade volonterski.

Kako navodi glavi im je cilj okupiti što više djece, na samo iz Štinjana već i sa Velog Vrha, Pule, Galižane, Fažane - sve koji žele igrati. Tijekom zime klinci treniraju u dvorani škole Veli Vrh, a za njih je osposobljen i pomoćni teren do glavnoga.

- Naš je nogometni teren zasigurno jedan od najboljih u Istri i uvjeti za igru su odlični. O njemu se brine zaposlenik kojeg plaća Pula Sport i na tome smo im zahvalni, a obećano nam je kako će se uskoro u renovaciju klupskih prostorija, u koje se dugo nije ulagalo, uložiti desetak tisuća eura, navodi nam Kontešić.

- Maksimalna pažnja i dobar dio resursa posvećuje se upravo radu s najmlađima te školi nogometa. Cilj je popularizirati sport i držati klub živim, bez obzira u kojoj je ligi, jer jednom kada se ugasi teško ga je ponovo pokrenuti.

Nekada je svako selo imalo svoj klub, no danas je štinjanski jedan od rijetkih koji je sve ove godine opstao i na to smo iznimno ponosni.

Jer klub nije samo nogomet.

Listić lutrije tradicionalne Štinjanske noći u organizaciji NK Štinjan

Ponosimo se i što smo praktički jedino organizirano i zdravo okupljalište mladih u našem mjestu, navodi naš sugovornik, napominjući da je jedan od ciljeva kluba, makar nepisanih, oduvijek bilo poticanje raznih društvenih događaja u mjestu - organizacije fešti, izleta, ukratko: druženje mladih i starih Štinjanaca.

Upravo je tako prošao i jučerašnji veliki dan za ovaj klub i njegova mještane - u sportu i druženju.

Hajdukovac Mićula

Berislav Poldrugovac Mićula (Mićelo) kao igrač nije ostavio veliki trag u NK Štinanju jer gotovo i da nije nastupao za svoj mjesni klub, ali je trag ostavio kao trener, donator, volonter, promotor Štinjana i  njegova kluba. Mićula je kao dječačić trčao za loptom po štinjanskim poljima, a s vršnjacima igrao na Fortinu. Ubrzo je zapažen njegov talent te je nogometni zanat ispekao u tadašnjem Tehnomontu.

Preko pulske Istre nogometni ga je put odveo u Rijeku, a potom i u Hajduk u kojem je igrao u doba najvećeg procvjeta splitskog kluba, početkom 70-tih prošlog stoljeća, a zaigrao je i za juniorsku reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Nažalost, radi stradanja Ahilove pete, karijeru  je ubrzo završio, no odazvao se rodnom Štinjanu kojemu je došao pomoći kao trener. Tri je sezone svoje mještane trenirao volonerski, a sudjelovao je i u svim radnim akcijama koje se se ticale kluba i mjesta.

Da jabuka ne pada daleko od stabla potvrdio je njegov sin Manuel koji je niz godina igrao za NK Štinjan, ali i Mićelini unuci Raul i Riccardo koji igraju nogomet.

Ništa bez navijača

Nema nogometa bez navijača.

Posebno to vrijedi za Štinjance koji su oduvijek zdušno uz svoj klub. Po pričanjima Ninija Macuke prije Drugog svjetskog rata nogomet je bio vrlo popularan, ali i okupljanje na utakmicama. Uz nogomet se družilo, svađalo, ali i rađale prve velike ljubavi.

Navijanje i praćenje igrača tijekom godina bilo je često praćeno raznim zabavama i feštama, a vjerne navijačice bile su i žene koje su pratile svoje očeve, braću, momke.... One su oduvijek nesebično pomagale ne samo navijanjem već perući dresove, spremajući marende...

Najstariji aktivni navijač je, doznajemo od Vuka, Štinjanca Anton Dajčić koji živi na Šaližu, a koji ovaj klub prati svoj cijeli život. Rođen je naime iste godine kao i NK Štinjan te je godinama redovno dolazio na sve utakmice. Zaboraviti se nikako ne smije ni Ivan Grbac - svima znani Đoni, koji je godinama volonterski pomagao klubu, a utakmice pratio uvijek uz suprugu Nanu.

Pravi je prijatelj kluba, u dobrim i lošim trenucima, i Maksimilijan Hodak Maksi koji oduvijek navijao za svoje Štinjance bilježeći sve njihove rezultate.

Pioniri 1996. godine, Stoje s lijeva: Zoran Rančić (trener), Ivan Fabris, Dean Mekiqi, Denijal Divanović, Leo Milotić-golman, Davor Radolović, Antonio Chiavalon, Franko Blarežina, Nikola Zgonjanin, Danilo Rovis (trener) Čuče: Luka Radola, Denis Stilinović-golman, Marko Mitrović, Alex Nadišić, Deni Mecanović, Damir Šverko, Marko Macuka, Manolo Peteršić, Oliver Kramar

U monografiji su, osim brojnih svjedočanstava o povijesti mjesta i kluba te fotografija prikupljene i brojne anegdote vezane uz igrače i nogomet.

Evo nekoliko:

Dječaci pred utakmicu 1958 godine Stoje: Babić Primo, Buršić Josip, Likarić Bruno, Petrić Mario, Prenciš Bruno, Bertetić Ivan, Kontešić Josip, Grbac Ivan. Čuče: Poldrugovac Berislav, Macuka Boris, Macuka Mario,Grbac Lučano, Rovis Danilo, Juričić Vlado