LUCIANO VALČIĆ OPET POBIJEDIO: Nakon 40 godina još jednom odvozio svoju najbolju utrku

„Nisam se štedio, vozio sam kao da se radilo o pravoj utrci, kao da se iza prvog zavoja kriju drugi biciklisti koji me žele dostići“. Ovim je riječima poznati biciklist iz Loborike Luciano Valčić komentirao svoju današnju jubilarnu vožnju iz Kopra do Pule, trasom kojom je 1983. osvojio predzadnju etapu 39. biciklističke utrke „Kroz Jugoslaviju“ s ciljem u Puli, na Korzu, današnjim Giardinima, gdje je i danas pobjednički prošao kroz cilj.

Uslijed novih prometnih pravila Luciano je vozio sa zaštitnom kacigom, ali ubrzo je po dolasku na glavu stavio originalnu kapu koja ga je štitila od jakog sunca tog davnog 25. lipnja prije 40 godina. Odjenuo je i originalnu majicu Hrvatske reprezentacije za koju je nastupao na „Kroz Jugoslaviju“; s jasnim sponzorstvom JAT-a, taj je dres miljama udaljen od današnje tehničke opreme, samo pogled na njega asocira na svrbež, vrućinu, muku.

Danas je Luciano Valčić krenuo iz Kopra u 10,14 sati ujutro i stigao u Pulu u 13,35. Trebalo mu je, dakle, 3 sata 21 minutu i 26 sekundi, što odgovara prosječnoj brzini od 30,4 km na sat.

Prije 40 godina taj je prosjek iznosio 39 km na sat, no u svojoj. 65. godini života Luciano je itekako zadovoljan. Te 1983. Valčić je vozio čelični bicikl Montagner, danas karbonski i lakši Wiler Triestina, no svejedno mu nije bilo lako.

„Sve do granice na Kaštelu bila je velika gužva, prestizao sam automobile u koloni, a sama je  trasa dosta zahtjevna jer je ukupna visinska razlika 1176 metara, a puhao je i vjetar. Vozi se non stop gore-dolje, uzbrdicu od Ponte Portona do Vižinade odvozio sam dosta mirno, prateći svoj ritam, međutim zadnji uspon kod Limskog kanala bio mi je mučan, već sam bio umoran, uhvatili su me i grčevi. No, svejedno, vozio sam s velikim entuzijazmom, cijelo su me vrijeme preplavljivale emocije od prije 40 godina.“, rekao nam je Luciano, da bi potom uz piće sjeo na pod, u pozi koja nas je odmah asocirala na staru fotografiju njegovog oca Nevia, snimljenu na kraju etape utrke „Kroz Jugoslaviju“, nakon uspona na teški slovenski Vršič.

Svakako, jedna se od doživljenih emocija ticala i činjenice da je pobjednički pehar te 1983. Luciano na postolju primio upravo od oca Nevia. Kako je Nevio Valčić bio iz Loborike, a cilj etape u Puli, bio je određen za predaju pehara pobjedniku, a sretni je slučaj htio da pobjednik bude upravo njegov sin.

Zadnja etapa utrke „Kroz Jugoslaviju“ te godine vozila se to isto popodne, bilo je riječi o utrci na kronometar iz Medulina do Pule. Ukupni pobjednik utrke bio je Slovenac Primož Čerin koji će 1986. ostati zabilježen kao prvi jugoslavenski biciklist koji je postao profesionalac, i to za talijansku ekipu Malvor Bottecchia.

Valja napomenuti da je utrku „Kroz Jugoslaviju“ 1958. osvojio Lucianov otac Nevio, 1965. i 1971. veliki Cvitko Bilić, također Loboričanin, a 1984. Šišanac Bruno Bulić.

Premda je prvi prošao kroz cilj i renomirane utrke „Velika nagrada Metalliacommercea“, dok je „Kroz Srbiju“ 1983. završio na drugom mjestu u ukupnom poretku, a na „Putevima AVNOJ-a“ 1979. i „Jadransku magistralu 1980“. na trećem, pobjeda na etapi utrke „Kroz Jugoslaviju“, i zbog dirljivog trenutka dobivanja nagrada iz očevih ruku, bila je vrhunac njegove karijere: u Pulu je stigao sam, "peloton" je za njim zaostao 1 minutu i dvadeset sekundi a Luciano Valčić je tada započeo svoj pobjednički bijeg na prolaznom cilju u Baderni.

Inače Luciano Valčić je čovjek je koji najbolje povezuje sve biciklističke dogodovštine Loborike. Neviov sin bio je odličan biciklist u ondašnjem Siporexu, a imao je važnu ulogu kao osnivač i trener budućeg Biciklističkog kluba Loborika, prvog profesionalnog hrvatskog biciklističkog kluba.

Danas su na cilju na Giardinima, kojeg je postavio biciklistički entuzijast Erik Lukšić, dočekali sudac Dragan Radomirović i vidno uzbuđeni članovi njegove obitelji: majka Eleonora, sinovi Silvano i Lorenzo sa suprugom Sarom koja će uskoro roditi već proglašenog biciklistu Leonarda, sestra Helena, legendarni mehaničar Siporexa i biciklističke reprezentacije Jugoslavije Mario Kancijanić i prijatelji.

Kroz vožnju Luciana su u autu pratili i bodrili Igor Bratulić i Elvis Paulić, današnji "sportski direkor" te djelatnik pulskog biciklističkog servisa i trgovine Valcic Cycling Concept te na motoru Kristijan Živolić.

Za slijedeću godinu Luciano Valčić planira odvoziti preko 200 km dugu trasu iz Pule do Nove Gorice, u čast pobjedi koju je 1964. godine njegov otac Nevio ostvario u etapi između ta dva grada koja se vozila u sklopu utrke „Kroz Jugoslaviju“. To je bila neočekivana pobjeda jer je u prethodnoj etapi, čiji je cilj bio u Puli, Nevio Valčić davao sve od sebe kako bi zablistao pred domaćom publikom, pa bi mu inače sljedeća etapa do Nove Gorica bila teška i služila mu je za svojevrsni oporavak, stoga je 1964. pobjedom iznenadio i samog sebe.

„Ovu današnju vožnju posvećujem svom ocu, sebi i svim biciklistima“, rekao je na kraju Luciano Valčić. Možda bicikl, dres i kapa danas nisu bili oni od prije 40 godina, ali u srcu emocije i entuzijazam svakako jesu. A Luciano je opet pobijedio.