Bio sam pomoćnik renomiranom i čuvenom srpskom treneru Milovanu Kimetu Bogojeviću, treneru koji je odveo Partizan na 'Final Four' 1998. godine. To je čovjek koji je praktički Vladu Divca prepoznao u Prijepolju, kada je bio izuzetno mlad, dok se praktički još nije ozbiljno bavio košarkom i gurnuo ga u košarkaške vode u Kraljevo, doveo ga da živi kod njega kući i napravio od njega to što jeste * Moj sadašnji veliki prijatelj, a tadašnji direktor mlađih kategorija Radničkog Branimir Tadić (koji je sad direktor skautinga u najboljoj agenciji u Europi 'Beobasket') dao mi je šansu da se bavim trenerskim poslom i da učim. E, to je bila prekretnica. To je čovjek koji je praktički otkrio Nikolu Jokića
Bio sam pomoćnik renomiranom i čuvenom srpskom treneru Milovanu Kimetu Bogojeviću, treneru koji je odveo Partizan na 'Final Four' 1998. godine. To je čovjek koji je praktički Vladu Divca prepoznao u Prijepolju, kada je bio izuzetno mlad, dok se praktički još nije ozbiljno bavio košarkom i gurnuo ga u košarkaške vode u Kraljevo, doveo ga da živi kod njega kući i napravio od njega to što jeste * Moj sadašnji veliki prijatelj, a tadašnji direktor mlađih kategorija Radničkog Branimir Tadić (koji je sad direktor skautinga u najboljoj agenciji u Europi 'Beobasket') dao mi je šansu da se bavim trenerskim poslom i da učim. E, to je bila prekretnica. To je čovjek koji je praktički otkrio Nikolu Jokića
Stoja i cijela Pula nakon dugo vremena ponovno košarkaški žive. Nakon povijesnog ulaska u Prvu mušku ligu (drugi rang nakon Premier lige) te premijerne pobjede minulog vikenda nad KK Dubrovnikom u prvom kolu u dvorani istoimene pulske četvrti, duh tog prelijepog i u Puli tradicionalnog sporta iznova oplemenjuje sve njegove brojne ljubitelje.
Subotnje pobjede KK Stoje ne bi bilo bez novog 44-godišnjeg trenera Marka Kovačevića iz Beograda, kojemu je pomoćnik iskusni domaći dečko Igor Valić. Stasao s košarkaškim trenerskim velikanima, Marko Kovačević po struci je diplomirani ekonomist, trener sa završenom Višom trenerskom školom i već priličnim trenerskim iskustvom.
S tribina ste se doimali mirnim, ali pretpostavljam da ste u subotu na pulskom vatrenom krštenju bili pod emotivnim i natjecateljskim pritiskom?
Definitivno, ali bio je to pozitivan pritisak. Stav je uprave i cijelog kluba da se ekipa treba razvijati ove sezone. Osjetili smo u svlačionici mali, ali pozitivni pritisak jer smo dobro radili i htjeli smo se odužiti navijačima i svima koji su došli. Taj pritisak postojao je prije početka utakmice, ali čim je počeo susret, pozitivna trena je potpuno nestala... A sama utakmica je bila neizvjesna do kraja.
Bez obzira na dvoznamenkastu prednost Stoje.
Tako je, to ni jednog trenutka nije bilo gotovo. Trudio sam se da igračima objasnim da se ne smijemo opustiti ni jedne sekunde. To su momci shvatili. Možda je drugo poluvrijeme bilo ružnije što se tiče košarke, bila je to više fizička igra, ali to je bio način da se suprotstavite takvoj ekipi. Zaslužili su dečki tu, da ne kažem veliku, ali lijepu pobjedu, koja je dobrodošla za samopouzdanje.
'Dolazak američkog igrača Evana Wardlowa je jedna od interesantnijih priča. Čovjek je praktično ovdje došao jer mu sviđala ova ekipa momaka, kako se oni druže, kako sve to izgleda. Dečko nije je došao zbog novca. On je izuzetno situiran kod kuće. Iskreno, slični su razlozi zbog kojih sam i ja došao ovdje'
Trener gostujućeg Dubrovnika Ivan Perinčić je nakon utakmice ocijenio igru svoje momčadi kao "jako lošu, daleko najlošiju od svih utakmica koje smo igrali u pripremnom razdoblju; obrana je do sada bila naš forte i najjača stvar, danas smo primili 87 poena a to je nedopustivo i to nije način na koji mi inače igramo košarku". Koliko su za to ipak zaslužni igrači Stoje i vaši taktički potezi?
Spremali smo se mi za ovu utakmicu. Pratili smo i mi turnire na kojima su oni igrali. Nismo baš ušli nespremni što se toga tiče. Ne bih rekao da su nas podcijenili. Mislim da nikome ne prija taj pritisak da ste favorit, koliko god imali ozbiljnu ekipu. A oni imaju mladu ekipu koja će sigurno biti sve bolja.
Ali nemaju široku klupu.
Pravo da vam kažem, mislim da su im neki igrači bolesni ili ozlijeđeni, ali to sve na umanjuje ono što su naši momci napravili. Točno je da smo imali dulju klupu od njih, bar je tako izgledalo. Iako smo i mi, kao i oni, igrali s deset igrača, a dvojicu naših nismo imali u rotaciji. Kao i uvijek, igrate onoliko koliko vam protivnička ekipa dozvoli. Mi smo se potrudili da provedemo ono što se dogovorili, da ne dozvolimo da nas izbace iz ritma, u čemu smo i uspjeli. Iskreno, znao sam da će naš napad funkcionirati jer imamo ekipu koja to dobro čita. Nepoznanica nam je bila kako ćemo odigrati obranu, ali sad smo i tu neke stvari u glavama raščistili.
Kad spominjete obranu, dobro je izgledalo s dva centra Đugumom i Ostojićem zajedno.
Znate što? Da biste igrali protiv ovakvih ekipa i da biste igrali u ovako zahtjevnoj ligi, jako je važno da u reketu osigurate skok u obrani, da imate tu sigurnost. Definitivno je ideja bila da se igra s ta dva velika igrača.
Oni su imali dosta promašaja izvana, što je dosta bitno.
Tako je. Ona su jedna izuzetno šuterska ekipa koja će vam, ako joj dopustite da šutira bez pritiska na loptu, sigurno praviti probleme. Uspjeli smo riješiti njihov šut, a i kad su šutirali, to su činili iz ne baš najboljih situacija za njih. Možda su neke otvorene šutove promašili na našu sreću. Mi smo iskontrolirali skok. Imali smo desetak skokova više u cijeloj utakmici. Sve u svemu, znali smo koje su im vrline. Nismo puno pričali o njihovim manama, jer smo se spremali da su najbolja moguća ekipa. Momci su odradili ono što smo se dogovorili.
Imali smo tu sreću da je beogradski Radnički tada bio možda najorganiziraniji klub u radu s mlađim kategorijama, pa i prednjačili ispred Partizana i Crvene zvezde. Mi smo kao mladi treneri mogli gledati kako radi jedan Miroslav Nikolić koji je poslije bio trener Partizana, kako radi Duško Vujošević, kako radi pokojni Aleksandar Petrović, koji je poslije vodio dosta ekipa po Europi. A najviše je, ponavljam, taj klub čuven po braći Ivković, koji su ostavili trag u svjetskoj, europskoj košarci i jugoslavenskoj košarci
Može li se u drugom kolu igrati al pari, ili čak i na pobjedu, u drugom kolu na gostovanju u Samoboru?
Siguran sam da će ekipa dobro reagirati. Ovo je jedna skromna ekipa. Prvenstveno, skoro 90 posto njih nešto radi, ima posao. Ali i ozbiljno trenira. To je jedna ekipa koja zna da je ovu pobjedu zaslužila dobrim radom i jednim dobrim druženjem. I sigurno se neće opustiti. U to sam siguran.
Koliko snagu ove ekipe čini to što je većinom čine domaći dečki, i to baš iz kvarta?
Da vam kažem: to je u ovom rangu natjecanja (gdje imate na papiru profesionalce koji su u biti dosta poluamaterski i s primanjima od kojih se ne može živjeti) jedna ozbiljna prednost! S obzirom da se momci znaju godinama privatno, da igraju zajedno, da žive tu, da osjećaju atmosferu s tribina, to je definitivna prednost.
Koliko je ta entuzijastična i u pravom smislu riječi amaterska atmosfera ('amateur'=ljubitelj) privukla i odličnog američkog igrača Evana Wardlowa?
To je jedna od interesantnijih priča. Čovjek je praktično ovdje došao jer mu sviđala ova ekipa momaka, kako se oni druže, kako sve to izgleda. Dečko nije je došao zbog novca, on je izuzetno situiran kod kuće. Iskreno, slični su razlozi zbog kojih sam i ja došao ovdje. Prepoznao sam u upravi kluba to da oni ne žele da im igrači postanu surovi profesionalci, nego da mlađe kategorije (a odlični su kadeti) postave tako da budu nosioci igre u razvojnim ligama, da igraju dečki iz domaćih centara, a ne da se dovode skupa pojačanja jer to onda gubi svaku svrhu. Ovo nisu ekipe koje će sutra igrati euroligu, već od tih momaka treba praviti što bolje ljude i po mogućnosti, što bolje košarkaše.
U čuvenoj generaciji Partizana iz 1998. godine bio je i vaš sugrađanin iz Pule Aleksandar Čubrilo. To je jedan od mojih najboljih prijatelja u životu, izuzetno puno se privatno družimo. Bio mi je igrač kad sam bio trener Radničkog sa Crvenog krsta, gdje sam ponikao vodeći ekipu prvog tima, a poslije smo zajedno otišli za Njemačku, tamo sam bio trener seniorske ekipe Schorndorf Basketball. Ljudi iz Pule su kontaktirali Aleksandra, on me je preporučio i sve ostalo smo se lako dogovorili
U Pulu ste došli s pozicije trenera omladinskog pogona Partizana?
U Partizanu sam bio vezan za najmlađe kategorije proteklih desetak godina. Bio sam pomoćnik renomiranom i čuvenom srpskom treneru Milovanu Kimetu Bogojeviću, treneru koji je odveo Partizan na 'Final Four' 1998. godine.
Zar nije Bogojević otkrio Divca?
Tako je. To je čovjek koji je praktički Vladu Divca prepoznao u Prijepolju, kada je bio izuzetno mlad, dok se praktički još nije ozbiljno bavio košarkom i gurnuo ga u košarkaške vode u Kraljevo, doveo ga da živi kod njega kući i napravio od njega to što jeste. Inače je bio veliki prijatelj s Krešimirom Ćosićem, koji je kao centar također bio avangarda. U toj čuvenoj generaciji Partizana iz 1998. godine bio je i vaš sugrađanin iz Pule Aleksandar Čubrilo. To je jedan od mojih najboljih prijatelja u životu, izuzetno puno se privatno družimo. Bio mi je igrač kad sam bio trener Radničkog sa Crvenog krsta, gdje sam ponikao vodeći ekipu prvog tima, a poslije smo zajedno otišli za Njemačku, tamo sam bio trener seniorske ekipe Schorndorf Basketball. Ljudi iz Pule su kontaktirali Aleksandra, on me je preporučio i sve ostalo smo se lako dogovorili.
Klub Radnički iz Beograda, poznat je po braći Ivković?
To vam je klub iz jednog specifičnog kraja u Beogradu. Taj se kraj zove Crveni krst, po jednom crvenom križu u jednom parku, a obilježava ga jedan romantični košarkaški teren. Oni su 1973. bili prvaci Jugoslavije pod vodstvom Pive Ivkovića, rođenog brata čuvenog Dude Ivkovića, i zbog kojeg je pokojni Duda i ušao u košarku. Brat Piva bio je jedan od tvoraca srpske košarke s legendarnim prof. Acom Nikolićem. Bilo je prirodno da smo mi momci koji smo rasli u okolici počeli gledati seniorsku ekipu. Neki od nas su ostali da tu budu treneri, a imali smo tu sreću da je Radnički tada bio možda najorganiziraniji klub u radu s mlađim kategorijama, pa i prednjačili ispred Partizana i Crvene zvezde. Mi smo kao mladi treneri mogli gledati kako radi jedan Miroslav Nikolić koji je poslije bio trener Partizana, kako radi Duško Vujošević, kako radi pokojni Aleksandar Petrović, koji je poslije vodio dosta ekipa po Europi. A najviše je, ponavljam, taj klub čuven po braći Ivković, koji su ostavili trag u svjetskoj, europskoj košarci i jugoslavenskoj košarci.
Kad ste se osobno zarazili košarkom? Da li ste igrali košarku.
Da, igrao sam u mlađim kategorijama upravo Radničkog s Crvenog krsta. Najbitniji moment se dogodio se na prijelazu iz juniorske u seniorsku košarku. Moj sadašnji veliki prijatelj, a tadašnji direktor mlađih kategorija Radničkog Branimir Tadić (koji je sad direktor skautinga u najboljoj agenciji u Europi 'BeoBasket') dao mi je šansu da se bavim trenerskim poslom i da učim. E, to je bila prekretnica. On je obilježio moj ulazak u košarku, dao mi je vjetar u leđa i puno pomogao da ostanem u tom sportu i da ga zavolim na pravi trenerski način. To je čovjek koji je praktički otkrio Nikolu Jokića i puno igrača koji dolaze iz Mege jer je zadužen za mlade igrače i za mlade trenere.
Kako vam se sviđa Pula? Kako ste dočekani?
Ljudi iz košarke, ne samo iz kluba, prijatelji koji su vezani uz Aleksandra Čubrila napravili su da se bukvalno osjećam kao kod kuće, bez obzira što sam u Beogradu ostavio suprugu i 11-godišnju kćerku. Pomogli su mi da se nostalgija osjeća što manje. Imam dojam da sam ovdje već šest mjeseci, a ne mjesec dana. Najvjerojatnije će ovo tako i potrajati.
Ludilo će biti, to je sigurno.
Pula je prelijep grad, jedan stari grad, grad s jako širokim ljudima. Ovdje se osjeća jedan kozmopolitski duh, gdje tko god dođe nije stranac nego je, kako vi kažete, Puležan. Što se mene tiče, ni u najluđim snovima nisam zamišljao da može biti ovako lako. Eto najiskrenije, ako to tako može da se kaže.
VROS je skraćenica Košarkaškog kluba Vrijednosnice Osijek
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
