Thomas Baisel: „U Zagrebu su naši protivnici već bili spremni za slavlje. Pokvarili smo im planove, i sada je momentum na našoj strani“

Svanuo je dan odluke za pulski futsal. Nakon gorkog poraza od 3:2 na domaćem parketu, a zatim i hrabre gostujuće pobjede istim rezultatom, MNK Futsal Pula danas će odigrati i treću utakmicu, takozvanu majstoricu, protiv zagrebačke Uspinjače Gimke. Utakmica je na rasporedu u 19:30, a pobjeda bi Puljanima osigurala ostanak u 1. HMNL, za što će igrači sigurno trebati vjetar u leđa što brojnije publike. Uoči dvoboja razgovarali smo s jednim od ponajboljih igrača pulske momčadi, simpatičnim i vrlo pristupačnim Argentincem, 33-godišnjim Thomasom Ignaciom Baiselom. Thomi, kako mu već tepaju u Puli, nema dvojbi oko toga što će večeras biti potrebno za pobjedu i ostanak u prvoligaškom društvu.

Dvije teške utakmice

- Ključ je koncentracija. Ne smijemo napraviti nijednu pogrešku. Važno je i samopouzdanje, a mislim da je ono naraslo nakon što smo ih pobijedili u gostima. Danas od samog početka moramo izaći s vjerom da ćemo dobiti ovaj dvoboj i uspješno zaključiti sezonu. Mislim da imamo psihološku prednost jer smo ih dobili u gostima. Oni su se već bili pripremili za slavlje, a mi smo im pokvarili planove, i sada je momentum na našoj strani. Uz to igramo doma i mlađi smo od njih, više ćemo trčati! – odlučan je Argentinac, koji zbog ozljede nije nastupio u prvoj utakmici, dok je u drugoj uspio zatresti mrežu za 1:2. No slavlje je, kaže, kratko trajalo.

- Obje utakmice bile su jako teške, kako ona u Puli tako i ona u Zagrebu. Mislim da smo u Puli zaslužili više, u zadnjoj minuti prije njihovog gola nam nije dosuđen očigledan faul, a promašili smo i dva deveterca i šesterac. U Zagrebu smo gubili na poluvremenu, tako da smo u nastavku zaista morali dati sve od sebe. Uspjeli smo zabiti za 1:1, a onda i ja taj gol za preokret pet minuta prije kraja, ali to je kratko trajalo. Nisam se stigao ni razveseliti, a već su nam zabili za 2:2. Kao šaka u glavu! Srećom, zadržali smo mirnoću i nastavili tražiti pobjedu, pa minutu prije kraja zabili za 2:3. Odmah su uveli golmana-igrača i krenuo je završni šou. Srećom, Luketin je zaključao vrata, i to je bilo to! – prepričava Baisel.

„Teže je boriti se za ostanak nego za naslov“

Pobjeda u Zagrebu bila je preduvjet za majstoricu u Puli, a ovoga puta Puljani nemaju pravo na domaći poraz. U pitanju je ostanak u 1.HMNL, a možda i budućnost samog kluba. Baisel dobro zna koliko su takve utakmice psihološki zahtjevne.

- Teško je boriti se za opstanak. Nije mi se puno puta dogodilo da sam u toj situaciji. Teže je nego kad se boriš za naslov ili za neke druge ciljeve. Glava tu igra veliku ulogu, moraš biti mentalno jak. Teško je jer ne znaš što se može dogoditi, sve se stalno mijenja. Kreneš u prvenstvo s određenim nadama, a onda sve bude drugačije. Gubiti je teško, ne možeš pronaći objašnjenje, daješ sve od sebe da preokreneš situaciju, da dođu rezultati, a stvari ne idu. Ja sam došao tijekom zimske pauze, u dosta neizvjesnom trenutku. U jednu su ruku presudili i ljubav prema ovom gradu i klubu, koji mi je već dao puno toga, zbog čega sam osjećao potrebu da im se odužim – govori Baisel.

Pula, ponovo

Thomas se u Pulu vratio nakon četiri godine, odnosno nakon što je 2022. godine, u neka svjetlija vremena kad su Puljani igrali i Ligu prvaka, sudjelovao u kultnom osvajanju malonogometnog Superkupa. Nakon godinu dana ipak se odlučio vratiti u Argentinu, i u međuvremenu zaigrao za San Lorenzo i kultni River Plate, klub za koji navija otkad zna za sebe. Ipak, priznaje da je cijelo vrijeme ostao u kontaktu s predsjednikom pulskog kluba Valterom Cetinom, koji ga je na kraju svake sezone pozivao da se vrati u Pulu. Ove je godine pristao, a velikogu ulogu odigrala je i njegova djevojka..

- Vratio sam se jer mi se zaista sviđa ovdje. Ovaj je grad impresivan i obožavam ga, ljude također. Na početku je bilo malo teško jer sam bio sam, nisam govorio engleski, a nije bilo puno ljudi koji govore španjolski. Ali u klubu su me dobro prihvatili, stekao sam prijatelje. Danas se mogu sporazumjeti, a pokušavam učiti i hrvatski. Psovke sam već sve naučio!(smijeh) Pristao sam se vratiti i zato što je sa mnom došla djevojka. A kad dođeš s nekim koga voliš, onda je sve drugačije i lakše. Uživamo ovdje.

„Argentina je drugi svijet“

Thomas je iz prigradske zone Buenos Airesa, zapadnog i nimalo bezazlenog kvarta imena Ramos Mejía. Pričam mu kako sam jednom tamo blizu hodao tipkajući nešto na mobitelu, da bi mi jedan motochorro, kako zovu lopove na motoru, za čas istrgnuo mobitel iz ruke i projurio dalje. Kad mu to ispričam, Thomasov kao da govori za sebe: a što ste mislili da će se dogoditi?

- Argentina je drugi svijet. Totalno drugi svijet. Teško je to predstaviti nekome odavde, objasniti koliko je lijepo to što možeš hodati po ulici bez da se brineš hoće li te netko pokrasti – kaže, a na pitanje o drugim razlikama kaže:

- Tamo se uvijek grlimo i ljubimo, čak i kad se upoznajemo s ljudima. Ovdje toga nema. -

A onda, naravno, dolazimo i do futsala. U Argentini je taj sport iznimno popularan, a Baisel je igrao za dva velikana – River i San Lorenzo.

- U Argentini je futsal jako popularan. Liga je jako snažna, jako kompetitivna. Svi klubovi iz Prve lige su iz Buenos Airesa. Ima stvarno puno dobrih igrača koji iz cijele zemlje dolaze u Buenos Aires igrati. Ako je moram usporediti s ligama u Europi, sigurno bi bila na samom vrhu. I hrvatska liga je tu negdje, mogu osjetiti razliku u odnosu na prije četiri godine. Zaista je jaka, također među najjačima u Europi. Rekao bih da fali samo još jedna dodatna doza profesionalizma. Nešto što se u Argentini dogodilo nakon 2016. godine, kada je osvojila Svjetsko prvenstvo. Hrvatska je sada osvojila broncu na Europskom, a dobar međunarodni rezultat uvijek je plus i razlog da stvari krenu nabolje – kaže Baisel.

Trenerski snovi

Pod profesionalizmom, pojašnjava, ne misli samo na organizaciju klubova, nego prije svega na stvaranje mladih, već formiranih futsal igrača; djece koja futsal počinju trenirati od malih nogu, a ne tek „nakon što ne uspiju u nogometu“.

- I ja sam počeo igrati kasno, nisam igrao futsal kao dijete. Počeo sam tek s 20 godina, a u prvoj ligi sam zaigrao s 24. Danas klinci od početka biraju futsal i već su s 13 ili 14 godina u futsal reprezentaciji, uče stvari koje sam ja učio s 20. Sa 16 ili 17 godina već su spremni za prvu ligu – kaže.

Na pitanje o budućnosti nakon nogometa govori kako se vidi u trenerskoj ulozi.

- Želim ostati vezan uz futsal i postati trener. Trebao bih uskoro početi polagati tečaj. Volim sport i volio bih ostati u njemu. Možda za pet godina budem ja trener MNK Futsal Istre Pula! – zaključuje Baisel. Neka mu se trenerski snovi ostvare, ali najprije oni igrački koji je na redu večeras – da pulski futsal ostane u 1.HMNL.