UPRAVA NK ISTRE nakon našeg komentara: "JEDNOSTRANO PRITIŠĆETE NAŠ KLUB!" No imamo još nešto za reći

Nakon jučerašnjeg autorskog komentara naslovljenog "Španjolska uprava NK Istre mora se probuditi! Zašto su ulaznice tako skupe? Otvorite Istok! K vragu, i vaš je novac u pitanju", glasnogovornica kluba telefonski nam je danas, potvrdivši da se prethodno konzultirala s upravom, nimalo diplomatski kazala da je naš tekst "jednostrani pritisak na klub", osporivši točnost našeg pisanja.

Prenijeli smo u tekstu sve cijene ulaznica za sve tribine i sve utakmice, propustivši sezonsku pretplatu koja je jeftinija čak 40 posto, što je posve u redu.

Prenijeli smo joj stav da bi, umjesto što su njoj kukavički prebacili da to odradi preko telefona, Uprava trebala (ako je već svrbi naš tekst) sama izići pred javnost ili potpisati službeno priopćenje, dakle predsjednik Upravnog odbora NK Istre kluba Branko Devide Vincenti, a još više najmoćniji član uprave, izvršni direktor, predstavnik Španjolaca Mikel Lauzurica Evolet. Unatoč manjinskom udjelu, nije nebitan ni glas predstavnika grada Pule Anton Percan, a u peteročlanoj upravi su još Haritz Kerejeta i Darko Podnar.

Umjesto da, uz ustavno i demokratsko pravo na slobodu mišljenja i slobodu medija, shvati i suštinsku konstruktivnost komentara (nužnost smanjenja cijena ulaznica, posebice onih na dan utakmice, otvaranja 'najnogometnije' istočne tribine odnosno neškrtarenja na troškovima redara i sigurnosti, otvaranje višeg prodajnih mjesta osim onog jednog neuglednog kioska...), Uprava NK Istre 1961 reagirala je paušalnim verbalnim napadom.

Pritom je još riječ o Španjolcima, od kojih bi se očekivao 'tržišnije' shvaćanje problema koji nije mali i o kojem ovisi iskorak u odazivu na stadion. Koji je, sjetit će se brojni navijači Istre, nekad bio dvostruko veći nego sada okvirnih 1.500 do 2.000 gledatelja, i to u drugoj, pa i trećoj ondašnjoj ligi.

Bez zatvorenog Istoka, mimo sjeverne tribine Demona i Juga koji, osim za dolaska Torcide, Armade i BBB-a, zjapi prazan, Zapad je monopolistička tribina s ne baš primjerenim cijenama. To je jedina moguća opcija, bez izbora.

Pritom, a tome nisu krivi Španjolci, treba još nešto reći. Jedino se valjda u provincijskoj Puli moglo dogoditi da se prilikom obnove stadiona natkrije, kao dotad, samo zapadna tribina. Valjda pod krov idu svi ili nitko. Ne i u Puli.

Odgovornost je to i prošlih gradskih vlasti, ali i velike većine inertnih građana koji su ih cijelo vrijeme birali kao 'naše'. Tko se još sjeća da se ovaj i danas očajan i prve lige nedostojan 'Istrin' travnjak počeo, zajedno sa stadionom, graditi prije točno 30 godina, 1993., da bi sve završilo sudskim tužbama izvođača radova.

Dugovi tadašnje gradske vlasti, dakako, prebačeni su na leđa tih istih građana. U jednom se trenutku ovrha od 5 milijuna kuna pokrpala 'para-blagajnama' Vodovodom i gradskim grobljem Monte Ghiro. Kad je ovaj novinar o tome tada pisao, stavljajući u paralelu skupu vodu i skupe grobne usluge, trpio je pritisak direktora medija u kojem je tada radio.

Problem je jako dugotrajan, a odgovornost, po izbornoj logici, svakako i na nama.  

Nije nebitno reći da na tu zapadnu tribinu, a zbog političara, 'šminkera' i napornih bivših nogometnih djelatnika (tako je desetljećima unazad, puno prije dolaska Španjolaca i zatvaranja Istoka) ne žele ići mnogi navijači. Tim je važnije otvoriti Istok. Tim je promašenije bilo njegovo zatvaranje. 

E sad, na tu se zapadnu tribinu, gle, ulazi preko sjeverne tribine, kroz jedan klaustrofobično mali ulaz, koji isto stvara gužve, ali i potencijalno velik sigurnosni rizik.

Naime, drugog ulaza na Zapad nema jer su na drugoj strani gostujući navijači, iako je njih u značajnijem broju, kako smo rekli, samo   prilikom gostovanja tri najtrofejnija hrvatska kluba.

Istu praksu uprava tvrdoglavo provodi i na Istoku, rijetko otvorenom, kao protiv Hajduka. Taj jedan ulaz  je nakon kraja susreta jedini izlaz. Drugi izlaz (i ulaz), onaj blizu često prazne južne 'gostujuće' tribine, uvijek je zatvoren.

Što je to nego škrtarenje na sigurnosti, uz preuzimanje velikog rizika. No, bitno da vas desetine redara i policajaca prilikom ulaska na stadion pretresaju kao da ulazite u središnju nacionalnu banku, toliko da mnogi (zaista mnogi na istoku), uđu kad je utakmica već počela, iako su, recimo, došli, mnogi s djecom, pola sata ranije u red!

Opcija civiliziranog i puno bržeg usmjeravanja ljudi kroz prolaze učinjene pomičnim metalnim ogradama (kao na koncertima), a koju smo jučer naveli u tekstu, valjda je također pritisak na upravu. Bolje je valjda ljude tretirati kao stoku.

Kada u neslužbenim kontaktima ukažete vodstvu NK Istre na ove rizike, oni se 'pravdaju' lošim arhitektonskim rješenjem stadiona. Toliko o divnoj pulskoj "bombonjeri".

Kad bi se, ne dao bog, dogodila veća nesreća (požar, veći navijački obračuni, urušavanje tribine..., čega je nažalost bilo ne baš malo na nekim drugim stadionima), nastao bi stampedo koji bi se - i na zapadnoj i na rijetko otvorenoj istočnoj tribini - sručio na jedan jedini uski izlaz!

Je li i ovo netočan, jednostrani pritisak?