Teško da netko pamti ovakvu dominaciju na Prvenstvu Hrvatske u podvodnom ribolovu, odnosno da na jednom natjecanju prva tri mjesta zauzmu lovci iz istog područja. Ali upravo se to dogodilo na nedavno održanom, 35. Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske na Cresu, gdje se na pobjedničko postolje popelo čak trojica Istrijana, i to iz triju različitih, ali prijateljskih klubova.
Titulom prvaka Hrvatske okitio se Matej Njavro iz UPŠR „Pješčana Uvala“, srebro je pripalo Sandiju Perušku iz SRU „Marlera“, dok je brončani bio Marko Vujičić iz pulskog PŠRD „Delfin“, koji je ujedno ulovio i najvrijedniju ribu prvenstva, zubaca teškog 5,355 kilograma. Pa kad su na pobjedničkom postolju završila čak trojica Istrijana – eto prilike da ih nakon povratka kući okupimo na jednom mjestu i zajedno ih intervjuiramo.
Strmoglavi pad u dubinu i zaroni do 40 metara
Inače, prvenstvo se proteklog vikenda održalo na području creskog Belog, a lovilo se u dvije zone. Prva se protezala od Merga do Belog, a druga od Belog do Porozine. Riječ je, kažu nam, o vrlo specifičnom terenu.
- Teren je bio jako uzak i svi su ga prošli u sat vremena. Nigdje nisi imao baš neki mir, ističe nam Peruško, a Njavro dodaje: "Sve pada u dubinu, s nekim zidovima, glavama i padinama. Sve se svodi na lov u nekakvom ambisu. Sve izgleda jako slično i zapravo nema pravih pozicija, nego svaki zid drži po nekoliko riba".
Za one koji ne znaju, na prvenstvima se riba uglavnom traži po rupama i mračnim procjepima, pri čemu lovci koriste svjetiljku i pušku kraćeg dometa. Njihovi zaroni u današnje vrijeme su dublji nego ikad i redovito idu i preko 40 metara. Na dnu pritom ispuštaju pojas s olovima, koji zatim privezanim konopom podižu njihovi barkarioli, kako bi ribolovci izronili s manje težine i manje muke.
Pobjednički ulov Mateja Njavre, zajedno s barkariolom Manuelom Širolom
O barkariolima sve najbolje
Sva trojica s velikom zahvalnošću i poštovanjem govore upravo o barkariolima, bez kojih, ističu, ovakvo natjecanje ne bi bilo moguće. Za Njavru je to bio Manuel Širola, za Peruška Aleksandar Pršo, a za Vujičića Robert Dobran.
- Oni moraju žrtvovati svoje slobodno vrijeme koliko i mi, jer s nama rade i pripremu terena prije natjecanja. Uz to se na barci satima prže na suncu i podižu naša olova dok mi ronimo, govore, a riječi hvale imaju i za organizaciju prvenstva, koja je ovoga puta bila povjerena domaćem ŠRD Parangal Cres.
Sandi Peruško
Naše smo sugovornike upitali jesu li imali bar djelomičnu prednost zbog toga što se prvenstvo održalo na sjevernom Jadranu. Iako je nekad prednost domaćeg terena igrala značajnu ulogu među lovcima, i natjecanja su često osvajali domaći natjecatelji, naši nam sugovornici govore da danas to baš i nije tako.
- Ne bih se usudio reći da postoji nekakva prednost za domaće lovce. Evo, Sandi je prošle godine osvojio prvenstvo na jugu. Na prvenstvu, više nego domaći teren, igra priprema, govori Njavro.
Peruško dodaje da se podvodni ribolov na natjecanjima danas uvelike promijenio.
- Prije se drugačije ronilo. Nekad si imao pet, šest pozicija i bilo ti je dovoljno to odraditi. Danas skupljaš ribu po ribu. Puno toga ovisi o pripremi, ne ide se tu na slijepo, po instinktu. To dolazi tek ako vidiš da ti ne funkcionira taktika koju si odredio, govori Peruško, a s njim se slaže i novi prvak Hrvatske.
- Da, nema više onih starih pozicija koje su uvijek nešto davale. Ili ono da pitaš nekog iskusnog ribara da ti otkrije dobar teren. Ma kakvi. Državno natjecanje traje dva dana i lovi se u dvije zone, ali mi dolazimo po dva tjedna ranije kako bismo izvidjeli teren, našli pozicije i ribu. Svaki si dan na moru, tražiš i onda moliš Boga da će riba tu ostati. I onda ne ostane, dodaje Njavro kroz smijeh.
Zubatac u rupi i sreća kojoj nema kraja
Od ribe se na Cresu najviše lovila tabinja, škarpina i ugor. No, Marku Vujičiću dogodilo se nešto što se na ovakvom tipu natjecanja ne viđa često. Osvijetlio je jednu tamnu rupu i u njoj ugledao glavu – zubaca.
- Na takmičenjima te ponekad mora pomaziti i sreća. Lovio sam s malom puškom za rupe i, dok sam se dizao po nekom zidu, osvijetlim jedan procjep i vidim glavu od zubaca. Trenutak sam razmišljao što ću. Ako izronim i odem po veću pušku, izaći će van, jer zubatac inače ne obitava u rupama. Tako da sam opalio s malom puškom. Dva puta je zatreslo i onda se skinuo sa strijele. Izronio sam gore skroz živčan, lud. I tu mi je barkariol, kojeg moram opet pohvaliti, rekao „Pomalo, smiri se. Evo ti druga puška, zaroni i pogledaj, nije mogao otići daleko.” Kad sam se vratio, ležao je na istom mjestu. Sreći nije bilo kraja, prepričava Vujičić.
Marko Vujičić
Peruško pak ističe da mu se nijedna riba nije oslobodila sa strijele, ali je zato imao upečatljivu završnicu.
- Prva tri sata drugog dana imao sam samo tri ribe. A onda sam u zadnjih sat vremena ulovio još pet ili šest. Sve se okrenulo u završnici, kaže Peruško, dok nam Njavro priznaje da je tijekom natjecanja osjećao stalnu nervozu, koja ga je u pojedinim trenucima i ometala.
- Dogodi ti se da sat i pol ne uloviš nijednu ribu. I odmah krenu negativne misli. Tad trebaš zadržati mirnoću i nastaviti raditi ono što si pripremio, govori aktualni državni prvak.
Okret reprezentativnim izazovima i Euro-Afričkom prvenstvu
Među njima, kažu, postoji zdrava i pozitivna konkurencija. No, iako su sva trojica iz Pule, ne rone zajedno onoliko koliko bi se moglo pomisliti. Zapravo, zbog brojnih obaveza i natjecanja, sve manje rone “doma” i iz čistog gušta.
Pripreme za međužupanijska, državna, ekipna i reprezentativna natjecanja oduzimaju im ogroman dio godine. Sva trojica su i članovi hrvatske reprezentacije, pa se sve to dodatno gomila. Podvodni ribolov pritom nije razvikani sport od kojeg se može živjeti, pa se sve obaveze moraju uklapati uz posao.
- Za državno ti trebaju dva slobodna tjedna, za međužupanijsko još tjedan dana. Još smo sva trojica i u reprezentaciji, pa tu ode još dva, tri tjedna. I to je sve “godišnji odmor”, nakon kojeg se vraćamo na posao potpuno premoreni od ronjenja. A gdje su još godišnji na kojima zaista odmaramo?, govori Peruško.
Dodaju da njihovi poslodavci zasad imaju razumijevanja i izlaze im ususret s godišnjim odmorima. Da nije tako, priznaju, morali bi tražiti poslove koji bi im to omogućili.
Njavro ističe i da je podvodni ribolov iznimno skup sport.
- Srećom da imamo klubove koji nas dosta potiču i sponzoriraju. Jer ovo je ekstremno skup sport. Moraš imati svoje plovilo s kojim ćeš doći tamo, rezervirati apartman, nešto jesti, platiti barkariola, govori Njavro.
Sva trojica članovi su hrvatske reprezentacije, koju u listopadu čeka nastup na Euro-Afričkom prvenstvu. Njavro i Peruško svoje su mjesto tamo već osigurali, dok se za Vujičića još čeka potvrda rang lista, a mi mu držimo fige da će svoje mjesto izboriti i da će istarski trio dobiti priliku zablistati i na međunarodnoj sceni.
