Na kraju sam ipak pronašla gladijole. Moja mama ih je dobila
Na kraju sam ipak pronašla gladijole. Moja mama ih je dobila
Nedavno sam tražila gladijole za jednu, meni posebnu osobu, moju mamu.
Obišla sam nekoliko cvjećarnica. Gotovo svugdje sam dobila isti odgovor: "Gladiole nisu popularne".
Vratila sam se kući razmišljajući o toj rečenici.
Što zapravo znači da neka biljka više nije popularna? Može li cvijet koji je stoljećima cvjetao u vrtovima odjednom izgubiti svoju vrijednost samo zato što se promijenila moda? Je li priroda podložna trendovima ili smo mi ti koji smo zaboravili gledati njezinu pravu ljepotu?
U prirodi ne postoji natjecanje za najpopularniji cvijet. Mak ne pokušava biti ruža. Lavanda ne želi biti božur. Hrast ne zavidi čempresu. Svaka biljka ima svoje vrijeme, svoju svrhu i svoju priču.
Očito smo način na koji gledamo ljude počeli primjenjivati i na cvijeće. Sve mora biti moderno, poželjno, fotogenično i trenutno. A ono što je nekada bio simbol elegancije i dostojanstva danas jednostavno proglasimo nemodernim.
A gladijole to nikada nisu zaslužile.
Gladijola, Gladiolus, čije ime dolazi od latinske riječi gladius što znači mač, pripada porodici perunika (Iridaceae). Ime je dobila po svojim dugim, uskim listovima koji podsjećaju na oštricu mača.
U našim krajevima cvate krajem lipnja i početkom srpnja. Iz naizgled neugledne podzemne gomoljaste lukovice izrasta čvrsta, uspravna stabljika koja može doseći i više od metra visine.
Cvjetovi se ne otvaraju odjednom. Cvatu postupno, od dna prema vrhu, pa ista biljka tjednima mijenja svoj izgled otkrivajući jedan po jedan cvijet.
U prirodi postoji više od 250 samoniklih vrsta gladijola rasprostranjenih ponajviše u južnoj Africi ali i na području Mediterana.
Danas poznajemo puno vrsta u svim bojama, od bijele, žute i ružičaste do tamnocrvene, ljubičaste pa gotovo crne.
I dok se trendovi u cvjećarstvu mijenjaju iz godine u godinu, gladijola svako ljeto iznova radi ono što je oduvijek radila, procvjeta kada dođe njezino vrijeme.
Prema staroj rimskoj legendi, gladijole su nastale iz mačeva dvojice prijatelja, gladijatora.
Priča govori o dvojici ratnika koji su zarobljeni i prisiljeni boriti se jedan protiv drugoga kako bi zabavili publiku. Odbili su se međusobno ubiti. Umjesto da podignu mačeve jedan na drugoga, zabili su ih u zemlju kao znak prijateljstva, časti i odanosti.
Međutim, zbog neposluha su pogubljeni. No iz mačeva zabodenih u zemlju niknuli su cvjetovi kakvi dotad nisu postojali. Visoki, uspravni i ponosni. Ljudi su ih nazvali Gladiolus, mač.
Zato je gladijola stoljećima ostala simbol snage, časti, vjernosti i moralne uspravnosti jer je nastala, prema legend, iz hrabrosti ljudi koji nisu htjeli izdati ono u što su vjerovali.
Istina ili legenda? Nije ni važno.
Neke priče opstanu upravo zato što u sebi nose poruku koju vrijedi upamtiti.
Ljudi su cvijeću pripisivali ono čemu su se sami divili. Ruži ljubav, maslini mir, hrastu snagu, a gladijoli čast, uspravnost i dostojanstvo.
I upravo zato nije slučajno da danas, kada mi kažu da gladijole više nisu popularne pomislim da se nije promijenio cvijet. Promijenili smo se mi.
Sve mora biti novo, drugačije i "u modi". Čak i cvijeće.
A priroda nikada nije, niti živi po tim pravilima.
Hrast ne mari je li popularan. Njegova veličina nastaje desetljećima. Mak ne cvate zato što je u trendu. Maslina ne donosi plodove zato što je moderna, a upravo najstarija stabla često daju najbolje plodove. Pa tako ni gladijola ne pita sviđa li se nekome.
Kada dođe njezino vrijeme ona jednostavno procvjeta.
U prirodi ništa vrijedno ne nastaje preko noći. Za rast su potrebni vrijeme, strpljenje i vlastiti ritam.
Zaboravili smo da ljepota nije isto što i trend. Trend je prolazan, a vrijednost ostaje.
Dok sam tog dana izlazila iz cvjećarnice bez gladijola pomislila sam kako je tužno da smo riječ "popularno" počeli koristiti kao mjerilo vrijednosti. Priroda nikada ne bira na taj način. U njoj svatko ima svoje vrijeme, svoje mjesto i svoju ljepotu. Nema pobjednika ni gubitnika. Samo različitih oblika ljepote, jer vrijednost ne treba biti popularna da bi bila stvarna.
I upravo je u tome najveće životna lekcija gladijole.
Ne živjeti da bismo se svima svidjeli, nego živjeti tako da ostanemo vjerni onome što jesmo.
Na kraju sam ipak pronašla gladijole. Moja mama ih je dobila.
Na ovogodišnjem ex temporeu sudjelovalo je 37 slikara amatera koji su na ocjenjivanje predali ukupno 55 djela. Sudionici su stigli iz brojnih istarskih gradova, ali i iz Rijeke, Ike, Zagreba te Trsta
Djelatnik zaštitarske tvrtke je u četvrtak oko 17.30 sati u jednom turističkom objektu na području Istre zatekao srbijanskog državljanina kako mobitelom kriomice snima nagu djecu i zadržao ga do dolaska policije
"Smrt bez samoglasnika" dobra je i promišljena knjiga, pažljiva prema onome o čemu govori. Njezina važnost proizlazi iz načina na koji se bavi nelagodnim temama koje se i dalje često svode na površne zaključke, osobito emocionalnom iscrpljenošću ljudi koji žive uz depresivnu osobu, granicama pomoći i pravom na vlastite emocije
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
